LESKOVAC
Politička moć je najviši oblik odgovornosti, a njena zloupotreba isto takav oblik nemorala.
E, nije tačno. –usprotivi se Vedeta –Najviši oblik zloupotrebe političke moći je licemerje. Gladam vas u oči i smejem vam se koliko ste nemoćni da se oduprete poniženjima koja vam činim. A ona će biti sve veća i veća. Nema tog poniženja na koje nećete pristati, samo zbog toga što razmišljate –Samo da ne bude gore.
Vlast se deli, moć ne. Ona teži da postane svemoć. Na tom putu mora da stavi pod svoju kontrolu vlast i da eliminiše vladavinu prava. Najbolji dokaz da je svemoć dostigla svoj vrhunac je da se zloupotrebi.
Zloupotreba političke moći nepresušan je izvor iz koga se ugrožava vladavina prava. Politička moć po svojoj suštini ne trpi nikog iznad sebe, pa joj vladavina prava smeta. Kako politička moć raste, sve je bliža zloupotrebi. Kad stupi na javnu scenu, to je kraj vladavine prava.
Zašto politička moć poseže za zloupotrebama?1Ključni razlog je u vezisa prirodom političke moći koja je kroz istoriju savršeno jasno pokazala i dokazala da ne trpi ograničenja. Sa vladavinom prava bori se na sve sofisticiranije načine koji se danas, u uslovima univerzalno prihvaćenih načela demokratije i ljudskih prava, odigravaju upravo pod velom zaštite istih i to na način koji otvorene zloupotrebe moći čini sve manje vidljivim.
Sve što politička moć čini sračunato je na osvajanje vlasti i beskrajno dugo vladanje. I nema te cene koju nosilac moći nije spreman da plati kako bi se na vlasti održao. Da bi se na vlasti ostalo što duže, sa aspekta zloupotrebe moći, potrebno je da se stalno uvećava. Tako dolazimo do zaključka da moć nije moć ukoliko se ne zloupotrebi. To je genetična suština jednog od najopasnijih ljudskih svojstava. Ovde, nažalost, moram da stanem sa analizom jer bih ušao u polje etiologije. Iako je značajnija od fenomenolologije, ona ipak nije aspekt ovog istraživanja.
Šta će mi moć ako ne mogu da je zloupotrebim? – pita se politička moć.
Ali uzurpacija apstraktnih pravnih pojmova nikome nije cilj ukoliko se time ne može steći materijalna korist. Ona izvire iz zloupotrebljene političke moći kao politička korupcija. I tu se po nju javlja potencijalna opasnost. Zakon nalaže da reaguju nadležni državni organi i sankcionišu je. Tada njen imperativ postaje onemogućavanja sankcionisanja. Kako to učiniti? Onesposobiti MUP, ili,još bolje, staviti ga pod kontrolu, a onda i direktnostaviti u funkcijuzloupotrebljene političke moći.
Dokle je vlast sa time stigla, pitanje je na koje ću pokušati da dam što potpuniji odgovor.
Kako vladavina prava reaguje kada je ugrožena, kada je povređen neki od načina na koji se ostvaruje? Šta radi ukoliko dođe do zloupotrebe političke moći i do npr. kupovine glasova, ucene birača, zloupotrebe prilikom brojanja glasova? Tada reaguju nadležni državni organi sankcionisanjem prekršilaca i uspostavljanjem narušenog izbornog postupka. Ukoliko je npr. sudska vlast zavisna od političke moći, ona ne može da reaguje jer je blagovremeno stavljena u službu političke moći.
Šta raditi ukoliko se vlast ne povinuje Ustavu ili zakonu? Ko će tada reagovati, i uspostaviti narušeni pravni poredak, te sankcionisati izvršioce koji pripadaju najužem krugu nosilaca političke moći? Na ta pitanja treba da odgovori društvo. MUP je u tim slučajevima nemoćan, od njega građani ne treba da očekuju nemoguće.
. . .
Vladavina prava je osnovna pretpostavka Ustava (Čl. 3 st. 1. Ustava Republike Srbije). Ukoliko vladavina prava ne postoji, na čemu se bazira Ustav? Na volji zloupotrebljene političke moći.
Na kraju uvodnih razmatranja pridružujem se pitanju koje postavlja Zekavica: „Ostaje, međutim, kao zaseban i veoma zahtevan zadatak, da se ispita da li se i u kojoj meri ona (vladavina prava, prim. S.J.) sprovodi u praksi?“2
Svestan svih rizika prihvatio sam se tog „veoma zahtevnog zadatka“.
Ne prija vam moja iskrenost? A tek sam počela. Izazivam vas da mi otpor pružite. Kako ćete mi se suprotstaviti, hrabrošću ili lukavstvom? Pitate se, šta bi bilo kada biste se svi javili za nova mesta u mojoj službi? Što rek’o Đole muzikant: „Džaba vam novci, moji sinovci, ja ipak varam malo bolje.“ Mislite da za to možete da se organizujete? Čak i da uspete, mislite da bi ste takvom navalom obesmislili moj sistem i srušili ga? Da vam kažem – neće se to desiti. Pitate se zašto neće, kako sam tako sigurna? E pa, sigurna sam, zahvaljujući vama. Da, baš vama. Rećićete da se protiv korupcije borite. Da, da, borite se, naravno, ne branim, ne negiram vam to. Baš naprotiv, eto, ja vam za to odajem priznanje.
Poštujem vas kao protivnika jer očekujem da i vi mene poštujete. Ali, ne znate čak ni protivnika da poštujete, nego čim vidite da je jak, ulagujete mu se. Radili biste za njega i mnogo više od potrebnog. Vaša borba protiv političke korupcije je takva da je upravo štiti. Jer je štitite vi pošteni, moralni, vredni, vi od integriteta. Uvek vas je mnogo na toj strani, tako da oni drugi, nepošteni, nemoralni, nesposobni, mogu prilično lako, bez konkurencije, da popunjavaju upražnjena i novootvorena mesta u mojoj službi. A ona se prostire gde god ja hoću. Ako bolje pogledate, videćete da je to svuda. U početku sam tek ponegde mogla da stignem, ali sam birala najbitnija mesta. Malo po malo, vaša nemoć postajala je moja moć. Tako sam stigla u svaku poru društva. Kako to uspevam? Sama nikako.
I kada vam se čini da su sva mesta popunjena, reći ću vam da su za pravog kandidata sva mesta prazna. Svakome ko ispunjava moje prilično zahtevne kriterijume pronaći ću mesto prema meri. U osnovi moje piramide svemoći su ološ i moralna đubrad. Isprepleteni su tako da iznedre svako zlo, a što je veće, to će bliže vrhu biti. Uvek ima onih koji pohlepno primaju nekoliko plata iako ni jednu ne zaslužuju, koji se prihvataju posla o kome pojma nemaju. Državni budžet i fondovi su dovoljno bogati da se iz njih može kupiti sve, čak i duša. Znate, to su vaše pare, samo što ih većina tako ne doživljava. To je moja zasluga, jer jako vodim računa da mi se podanici time ne uznemiravaju, i da na to ne misle. Dovoljno im briga zadajem da ni na šta drugo ne stižu da misle, niti volje da za to imaju.
. . .
Ja ću biti vaša domaćica i vodič kroz carstvo koje nazivate vladavinom prava. Neka vam bude. Lepo je da u nešto verujete, ukoliko ste iskreni u tome. Pomoći ću vam da vidite da je carstvo moje i da u njemu carujem samo ja. Ali vama je lakše da istinu ne vidite. Tako je meni lakše, da se manje sa vama petljam, da mi manje smetate.
Svaka čast naučnicima, kako vi kažete – akademskoj zajednici, specijalnim državnim organima upriličenim meni u čast, dobro obaveštenoj javnosti i aktivistima, ali ja o vladavini prava, ipak, znam nešto više. Skromna sam pa tako kažem. Da nisam skromna, rekla bih da znam sve. Od moje volje zavisi ne samo vladavina već svi vi. Svesni ste toga? Ako niste, imaćete priliku da do kraja ove priče to postanete.
I dalje vam ne prija istina ili se polako na nju privikavate?
(Nastaviće se)
Leave a Reply