Zima bez vrabaca: Sećanja jednog murdžomalca (37)

LESKOVAC

Vasa Džon i Aca Gurman su bili veliki drugari. Obojica visoki i krupni, pa kada prođu leskovačkom čaršijom mora da budu zapaženi i upamćeni. Ne zna se ni kada su se rastali , ni kuda su otišli, ni kada su umrli. Kod tvog brata od tetke Đoke Dinića, krojača i „šaramantnog čoveka“, kako je o sebi voleo da priča, ostalo je nesašiveno odelo za Acu Gurmana. Đole mi se ispovedao: „Još ga držim na lutku. Ne dajem na kalfe da ga skidaju. Otvorim vrata od radnju i gledam u Široku čaršiju i čekam da se pojavi Aca Gurman. Nema ga. A nema ga ni Vasa Džon. Cone, toj su bili ljudi. Spremni da pojedev, da se napijev, da zapevav, da zaigrav, i da se i potepav, ako treba. Ako je umreja, večiti žal će da mi bidne što neje saranjen u ovoj odelo što ga nesam sašija. Falila je samo još jedna proba. Onakav grmalj ne sačeka tuj probu. Gde li štuče Aca Gurman, šta se desi s njega, toj niko ne znaje u Leskovac. A i Vasa Džon nestade ko voda iz štrapku. Cone, mnogo me je žal za obojicu.“
Pročitao sam šta pišeš. Imam razne primedbe. Prvo i prvo, svaki Srbin kaže koju slavu slavi. To nema kod tebe, jer te je verovanje u komunizam ukočilo po ovom pitanju. Radosavljevići su i na Kosovu slavili Svetog Arhangela Mihaila (Aranđelovdan). I ta se slava kod Savića, Kostića i Mitića nije menjala do današnjeg dana. Ako još pronađeš da istog sveca slavi i pevačica Dragica Radosavljević Cakana, vi Savići ima odmah da počnete da se hvalite kako ste sa njom veliki rod. Raša Pritka iz Pertata govorio je mom ocu Živku: „Ovi tvoji Savići su velike faldžije. Faliv se i pred kašiku, i pred popa, i pred sudiju.“ Hvale se da su prvi u Trnjane doneli gvozdeni krevet „…sa namolovane stranice i sa mesingane kugle na krajevi“; da su im snajke krotke, a zetovi umireni; da je njihova konoplja mekana ko pamuk; da su prvi napravili čeze; da se za njihove pastuve čulo čak do Pukovca; da su njihove snajke prve počele da prave šah tortu; da su prvi u miraz dobili kombinovanu spavaću sobu, bicikl marke PIONIR iz Subotice i kola LADA karavan; da su prvi kupili MERCEDES reponju, „…pa kad s njega pridignemo prašinu ne vidiv se ni Turkovce ni Sinkovce“; da su prvi počeli da sade papriku najlonku; da su udali ćerke u gazdinske kuće „…a niska s dukati je pri nas, a ne kod zetovi“; da se samo od njihovog kominjaka bokal orosi u podrumu; da je najveća i najbolja svirka kod Savića i Kostića pri svadbama i ispraćaju u vojsku; hvale se kako su prevarili ovoga ili onoga; hvale se kako poznaju čuvene advokate, sudije, geometre i političare, pričajući:
„… zdravismo se sa Stoleta“, „…izljubismo se sa Baju“, „…Advokat Džine cunu našu babu Tasku u ruku i reče da je ona trebala da bude advokat, a ne on!“; „Sloba me potapša po rame na miting u Niš.“
Da krušče ne pada daleko od krušku, što kažu naši Leskovčani, pokazao si i ti. Nemoj da se ljutiš, ali si se ishvalio više od bilo kog Savića ili Kostića. I još si stavio i tvoje naučne radove. Za nas laike to ništa ne znači, jer te nerazumljive jednačine i formule preskačemo. Međutim, ljudi koji se razumeju u tu nauku možda imaju neke primedbe, ali su fini po vaspitanju i neće da ti protivureče, jer su poverovali u tvoje navode: „Sticajem raznih okolnosti, najmanje sam vremena radio ono što sam najviše voleo.“ Svaka ti čast što si ovo smislio. Nisi mogao da postaviš bolju ogradu oko sebe. Ali, to kod tvog batka Coneta ne pali. Prikazao si i fotografije, što je malo čudno, ali ne i prihvatljivo. Izleda da si se samo u detinjstvu slikao sa familijom, sa obe strane, a kasnije samo sa viđenim i poznatim ljudima, uključujući Svetozara Gligorića i Ivana Stambolića. Pravi si Savić, iako se prezivaš Kostić. Tvoj burazer Kosta mi je pričao, baš na dan kada je, pre dvadeset i pet godina, napravio logo „Roštiljijade“ i poklonio mi pepeljaru sa logom:
„Da su mog burazera Strahinju malo više hvalili, on bi postigao veće uspehe u životu!“ „Dobro, Kosto, – pitam ja, – imate li vi Kostići neku manu?“ „Naša jedna mana je pokrivena sa dve naše vrline i, zbog radi toga, ne vidi se. Da li ti, batke, razumeš ovaj mudar misao?“ – zajebava me Kosta.
Druga važna stvar se odnosi na Savićevo imanje. Tu imam posebnu primedbu. Jeste kum Stavra sredio tapije, ali on ima veću zaslugu od tapija za buduće bogatstvo Savića. Kada su naši preci, tri brata, Sava, Mitar i Stanko, pri povratku iz Skoplja banuli kod kuma Stavre u Rudare, on nije mogao da ih prepozna, jer su im bale curele od umora i žeđi, pa je počeo da kuka: „Lele majke, ovoj li su moji kumovi, moji rabotnici, moji mučenici, kuku mene, što da rabotim da gi povratim u život?“ Sava otpoče priču: „Kume Stavro, ti i Bog će da nam oprostite što smo ti kazali odakle se vrćamo, a nesmo kazali, a trebalo je, zašto smo otišli u Skoplje. Naš zaštitnik i čovek sa veliku dušu i još pogolemo srce, naš Memet aga, ustanite od astal kad zborim za našeg dobrotvora, pobego je od našu vojsku sa sve žene i džopke, čak u Skoplje. Nas trojica smo ga ispratili do Skoplje kako i treba za našeg dobrog agu Memeta, Bog mu dao zdravlje i svaki napredak, i ostavili smo mu troja kola sa sve bivoli. Kod zadnje celivanje od njegove anterije, dade nam ovoj papirče, zažele nam srećan povratak u Turkovce, a u njegove oči sam videja zapoves da mu čuvamo imanje dok se on ne vrne iz Tursku. Ti kume Stavro, radi s nas šta oćeš, al da znaš da smo živu istinu turili pred tebe.“ Kum Stavra se dvaput ušmrknu, otvori prozor, sede na tronošče pored crepulje, izvadi pet vruća krompira, namignu na jedno oko: „Imate sreću. Pored krompiri, imamo i sirenje i surutku. Ona je za umor, a neje skupa! Ima da vam kažem za Memet agu i toj da zapamtite za vek. Memet aga je otišo i neće više da se vrća, ni u Turkovce, ni u Srbiju. Toj zborimo mi pismeni ljudi. Kod mene će se odmorite i nahranite dva dana, a ima da udesimo da u Turkovce stignete u gluvo doba. Odma ima da probudite vaši sinovi. Vas trojica, vaši sinovi i drugi muški, koji su u snagu, a imav poverenje u vas, će da razbudite celo Turkovce i da vikate na probuđeni ljudi, žene i deca: „Memet aga nam ostavio celo njegovo imanje na čuvanje i obradu. Od jutre, svi da napustite imanje od Memet agu. Mi smo gazde od njegovo imanje dok se on ne vrne iz Tursku!“ „Kako pa toj, kume Stavro, teraš nas da lžemo“, – pobuni se Mitar. „Će da uradimo, kume, kako kažeš“, – slaže se Stanko. Najstarijem bratu Savi smetaju rođeni prsti, jer ne može da se seti gde je stavio agino ceduljče. Kum Stavra ustade i povika na braću: „Sag se odmorite. Počim neste složni, za dva dana ću da vas uzmem na veru. Ako nećete, zabravite i na kuma i na Rudare.“ Posle dva dana, Sava je obavestio kuma Stavru da su upamtili šta treba da kažu seljacima u Turkovce u pola noći, i da može da ih uzme na veru. I tada su se sva četvorica izljubila ko pijani Cigani, a kum Stavra ih je uzeo na veru zasecajući brijačem sebi i trojici naših predaka unutrašnjost šake, ali tako vešto kako bi se samo malo pojavila krv, a potom su sva četvorica, međusobnim dodirom šaka, pomešali svoju krv sa tuđom krvlju, čime je čin uzimanja na veru bio završen. Naši preci su, zatim, digli na noge Turekovac, oteli imanje Memet agi, a kum Stavra je njima i sebi sredio tapije. Ovo je ostala priča od mog pradede Trivuna, svekra moje babe Roske,a tvoje tetke. Ti si napisao nešto što liči na fine ljude, sa manirima, a naši preci i kum Stavra su, batke, bili razbojnici i otimači. Ja da ti kažem, i nemoj da se ljutiš, nego da ovo ispraviš, ako te je volja,a trebalo bi da te je volja. Da ja ne pišem džabe ovo pismo.
Uzimanje na veru je podrazumevalo ne samo obavezu da se dogovoreno u potpunosti izvrši bez pogovora i bez kajanja, nego i trajno čuvanje tajni sporazuma. Tu su Savići bez premca. Čuvaju poverene im tajne bolje nego što kuče čuva kosku. Tvoj Murdžomalac Mita Dramlija, stari lovdžija i uhvaćeni švaler, često je navraćao u Donje Trnjane kod tvog brata od strica Mileta Džonsa, donoseći mu male i velike tajne za mnoge Murdžomalce. Iako Savić poreklom, Mile Džons nije mogao da sačuva samo jednu tajnu, a sačuvao je desetine drugih. Naime, za Dobrija Cvanjku Mile Džons je pričao ono što je čuo od Mite Dramlije, „…da je, bez obzira na pojedena petnaes krilca od slepoga miša, koja mu je žena potajno stavljala u jelo, i dalje išao noću kod Dare Kalemarke na vrhu stočne pijace.“ Ovo je pretilo da uništi ugled naših Savića kao najboljih čuvara tajni, ali je tvoj brat od strica Mića Kostić ućutkao Mitu Dramliju poklonivši mu dvesta kila armature, jer se baš tada Mita Dramlija spremao da zida kokošinjac i svinjac, po projektu svog sestrića građevinca. Nema više stare Murdže male u kojoj svako znda šta hoće i kako hoće. Tvoj ispisnik i drugar po maturi Stavra arhitekta zaveo je takvu disciplinu da ako želiš da menjaš patos, ili vrata, ili da rušiš neki zid radi proširenja, mora da staneš u red za odobrenje izgradnje, ili radova. I posle godinu dana čekanja, kažu ti da nemaš sve papire. Mita Dramlija nije išao za odobrenje preko Stavre arhitekte, nego je koristio svoje švalerske veze i za tri nedelje je imao sve dozvole da može da zakopa ašov u budući svinjac.

(Nastaviće se)

Strahinja T. Kostić

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*