Žene starije od 50 godina trpe strateški mobing od strane poslodavaca

LESKOVAC

Vera Kondić, viša savetnica za bezbednost i zdravlje na radu, zabranu i diskriminaciju i mobinga u UGS „Nezavisnost“ za Novu Našu reč govori o problemima žena koje imaju više od 50 godina i koje predstavljaju , bar kad su poslodavci koji traže nove radnike i radnice, zapravo nevidljive žene. Ona ukazuje da žene iz ove kategorije, koje su u radnom odnosu,  imaju drugačiju vrstu problema, pritiske da odu iz firme i strateški mobing kako bi ih se poslodavci rešili.


NNR:-  Kakva su Vaša  iskustva, koji su najčešći problemi koje imaju ženeiz kategorije 50+ na poslu?

Kondić :- Najveći problem su pritisci koje trpe, odnosno strateški mobing da bi ih se rešili. Ja mislim da se često razboljevaju od neizvesnosti da li će ih poslodavac zadržati. Izgleda da nikom više nije bitno to što one dobro znaju svoj posao. Ponekad se pitam i da li je  poslodavcima bitno da se posao kvalitetno obavlja. Pri tome je skoro svejedno da li rade na određeno ili neodređeno vreme. Jer, lako je navesti organizacione promene zbog kojih se neko radno mesto kao ugasi, ali ono ustvari samo promeni ime, pri čemu žena preko 50 godina ostaje bez posla i bilo kakve šanse da se zaposli. Zatim tu je i užasna neuviđavnost za bolesti koje su obično u ovim godinama hronične. Mnogo je tu problema!

NNR: – Da li su one češće izložene radnoj diskriminaciji?

Kondić :- Nisu češće, nego se teže nose, odnosno teže podnose takve situacije. Ovde napominjem da velike probleme imaju i majke koje se posle trudničkog odsustva vrate na posao jer obično više ne dobijaju poslove koje su pre radile, već druge, obično lošije plaćene poslove.
Tako da se može reći da svaka uzrasna grupa žena trpi specifične oblike mobinga i diskriminacije.

NNR:- Da li se žene iz ove kategorije javljaju sindikatu zbog takvih problema?

Kondić :- Javljaju se, ali ne tako često, zato mi i radimo edukacije da bi naše članice prepoznale ne samo koja su ponašanja za njih ugrožavajuća, već da bi ih podstakli da se jave na vreme, jer uvek ima više šanse da se pomoć pruži na početku, a mnogo manje onda kada se
stvari tako zakomplikuju da je teško naći moguće rešenje.

NNR:– Na koji način UGS  Nezavisnost može da pomogne u slučaju da im se krše radna prava, da su izložene mobingu, ili ako dobiju otkaz ili nepovoljnije radno mesto zbog svojih godina?

Kondić :- Vaše pitanje je kompleksno, a odgovaranje na njega bi dugo trajalo, pošto su slučajevi vrlo različiti. Ono što mogu da vam kažem jeste da mi radimo timski, sistematično, i da se o svakom koraku rešenja dogovaramo, razmatrajući kompletan slučaj i iznalazeći  najadekvatnija rešenja u datom trenutku. Kada kažem timski mislim na rad stručnih službi koje čine pravnici, psiholog, ekonomisti, ali isto tako deo tima su naravno oni od kojih informacija potiče, naše članice, glavni poverenici sindikata, pa sve u nizu do predsednika Granskih sindikata i predsednika UGS i Izvršne sekretarke. I naravno Sekcija žena koje postoje i na nivou UGS-a ali i u većini granskih sindikata. Svako u tom timu obavlja poslove iz svoje nadležnosti i iz svog nivoa delovanja. I vrlo često pokušavamo da probleme rešimo u preduzeću ili ustanovi gde naše članice rade, izbegavajući u maksimalno mogućoj meri sud kao instancu jer dok sudovi u Srbiji donesu presude treba živeti i preživeti.

NNR:–   Da li se neka institucija u Srbiji ovim problemom ozbiljnije bavi?

Kondić :- Nisam sigurna da vam mogu dati pravi odgovor na ovo pitanje, pa bih više sa vama podelila svoj utisak da se svako bavi nekim svojim delom i u nekom svom ‘ćošku’. Jedan od najvećih problema nefunkcionalnosti u rešavanju problema je što ne postoji mreža, povezanost, odnosno sistem u kome bi jedni dijagnostikovali problem, a drugi ga rešavali, ali sa  maksimalnim protokom informacija u svakom trenutku. Odnosno, nešto kao način na koji mi u Nezavisnosti radimo. A drugo je nedostatak volje da se problemi sagledaju i reše na nivou
države jer se veće pravo daje poslodavcima nego radnicama. Zato će zadugo pravo mesto za rešavanje problema zaposlenih žena od 50 i više godina biti sindikat koji je sasvim okrenut svetu rada i koji kroz kolektivne ugovore pokušava da uvede veći obim zaštite i veća prava za
njih i povremeno poverenica za ravnopravnost.

NEZAPOSLENO POLA MILIONA ŽENA 50+

Teško je precizno reći koje najčešće probleme na poslu imaju žene u kategoriji 50+ i da li su češće bile diskriminisane jer ne vodimo evidenciju na takav način. Ono šta je sigurno jeste da na osnovu iskustva naše Pravne službe najveći broj radnih sporova se vodi zbog nezakonitog otkaza, neisplaćene zarade ili drugih potraživanja radnika, a sve više i zbog zlostavljanja i diskriminacije na poslu i tu svakako spada i ova kategorija koleginica. UGS NEZAVISNOST veoma uspešno pruža pravnu pomoć ali je problem što radni sporovi pred domaćim sudovima traju prosečno pet godina pa se na zadovoljenje pravde čeka jako dugo i radnicama ne preostaje ništa drugo nego da u međuvremenu pokušavaju da zarade u sivoj ekonomiji jer teško da će ih neko u, na primer 55 ili 58 godini života, zaposliti, nažalost takva je praksa da kod nas ni profesionalno iskustvo nije na ceni.
Veliki broj žena iz kategorije 50+ je u perioodu tranzicije i svojinske transformacije, naročito u prvim fazama, ostao bez posla zbog stečaja i teško su dolazile do posla zapošljavajući se uglavnoim na privremenim i sezonskim poslovima. Sve statistike pokazuju da je njihovo zapošljavanje bilo teže ukoliko nisu imale višu ili visoku stručnu spremu.

Prema podacima udruženja “Žene na prekretnici”, koje je predstavljeno u oktobru ove godine, u Srbiji u ovom trenutku živi skoro pola miliona žena starosne dobi od 45 do 64 godine koje su nezaposlene i neaktivne što ih čini jednom od najbrojnijih marginalizovanih grupa u društvu.

ŽENE IZNAD 50 GODINA TRPE MOBING I NEMOGUĆNOST NAPREDOVANJA U STRUCI

  • Iz iskustva Službe info i podrška žrtvama, Viktimološkog društva Srbije, može se reći da se najčešći problemi na poslu žena koje imaju preko 50 godina starosti, odnose se na mobing (koji trpe od nadređenih, kolega ili i jednih i drugih), nemogućnost napredovanja u struci i uskraćivanje radnih prava zbog češćeg korišćenja bolovanja usled bolesti,- govori za Novu Našu reč Mirjana Tripković iz Viktimoloskog drustva Srbije.
  • Mobing nad starijim ženama, najčešće, potiče od strane mlađih osoba koje su im nadređene i smatraju da one ne mogu dovoljno dobro i brzo da izvršavaju svoje zadatke ili, pak, osećaju da bi njihovo iskustvo i znanje moglo ugroziti njihove pozicije kao nadređene/og. Na primer,
    našoj službi se obratila žena koja je dugo godina bila šefica u prodavnici obuće i koja je, u svojim poznijim godinama, dobila za šeficu mladu devojku, kojoj je to bio prvi posao, te joj je ta mlada šefica davala besmislene i ponižavajuće poslove, kako bi je „stavila na mesto“ i smanjila mogućnost da bude primećena njena nesposobnost, – kaže Tripković.
    Ispričala nam je još neka iskustva.
  • Dešava se da žene preko pedeset godina imaju neku hroničnu bolest, koja zahteva redovno lečenje i kontrole a samim tim i češće korišćenje bolovanja, što nailazi na negodovanje poslodavca i „kažnjavanje“ uskraćivanjem radnih prava (smanjenje primanja za vreme bolovanja, smanjenje broja zarađenih slobodnih dana, oduzimanje poslova i sl.) Na primer, sa takvim problemom javila nam se čistačica iz jednog doma zdravlja. Takođe, često se dešava da poslodavac smatra da su žene preko 50 godina, iako vrlo stručne u svom poslu, pri kraju karijere i da nema potrebe da idu na usavršavanja i stiču dodatna znanja te tako, često nisu ni obaveštene o mogućem usavršavanju a kamoli poslane na isto.-
    Da bi se precizno odgovorilo na pitanje da li su žene preko 50 godina starosti češće izložene radnoj diskriminaciji od ostalih, trebalo bi sprovesti adekvatno istraživanje, smatra Tripkovićeva. -Međutim, iz svakodnevne prakse je očigledno da su starije žene diskriminisane već i u fazi zapošljavanja, jer ih poslodavci, obično, smatraju manje aktivnim i perspektivnim, te radije zapošljavaju mlađe žene.-
    Mirjana Tripković upozorava na još jednu pojavu koja ostaje ispod radara javnosti.
  • Prema našim saznanjima, problemima radnih prava žena preko 50 godina, ne bavi se ni jedna institucija kao takvim, već su ti problemi deo istraživanja i projekata koje sprovode razne međunarodne organizacije, organizacije civilnog društva i neke institucije (poverenik za ravnopravnost, zaštitnik građana), a koji se tiču radnih prava žena uopšte i rodne diskriminacije u oblasti rada i zapošljavanja,- objašnjava Tripković.

SVAKO IMA SVOJE ISKUSTVO

Na pitanje – da li postoji problem da nađe posao žena starija od 50 godina, medicinska sestra stara upravo toliko nam je ispričala sledeće

-Što se moje struke tiče, nije problem da u tim godinama nađemo posao, čak je to i prednost. Imala sam neke razgovore za odlazak u Nemačku na rad i rekli su da nije problem koliko godina ja imam, nego je važno koliko godina radnog iskustva imam. Znači, što duže radiš, veće su
šanse da nađeš novo i bolje radno mesto u ovoj struci. Samim tim je jasno da nema govora o nekoj diskriminaciji starijih žena u ovom slučaju. Naravno, verovatno ima pojedinačnih slučajeva diskriminacije, ali ja za to nisam čula i mislim da bi u tom slučaju problem mogli da imaju budući pacijenti, što, opet zavisi i na kom radnom mestu bi bila postavljena takva osoba.-
JEDNA ANA (51)

Smatram da je, generalno, u našoj zemlji problem pronalaženja posla gotovo jednako prisutan i kod mlađih i kod starijih, ali da su mladi ipak u prednosti, jer su više spremni da rizikuju, da prihvate novine, imaju pred sobom više vremena da se usavršavaju i da se pronađu u novoj ulozi i na novom radnom mestu. Iz ličnog, ali i iskustva mojih prijateljica, verujem da poslodavci radije zapošljavaju mlađe radnice, jer lakše podnose smenski rad, brže usvajaju nova znanja i idu u korak sa savremenim tehnologijama, dok se starije žene teško odlučuju za promenu radnog mesta, imaju manje samopouzdanja i često veća očekivanja. Naravno, ko će dobiti posao zavisi i od potreba samog preduzeća, pa tako imamo i primere da se poslodavci odlučuju da zaposle upravo osobu sa dugogodišnjim radnim iskustvom, koja je pritom odgovornija i istrajnija i koja, upravo zbog svojih godina, ima više vremena da se posveti poslu i da bude dobar primer mladim kolegama.
Ne smatram da su žene sa više od 45 godina diskriminisane u bilo kojoj oblasti, i verujem da to koliko će biti uspešne i ostvarene zavisi od mnogih faktora, a ne samo od odnosa samog društva prema njima. Tu, pre svega, mislim na njihova očekivanja, ciljeve, motivaciju, zdravstveno stanje, podršku porodice i druge okolnosti koje mogu da utiču na njihov kvalitet života.

JELKA (57)

Imam 57 godina i sve više gubim nadu da ću naći posao. Radila sam u jednoj fabrici i kada je privatizovana, ostala sam na ulici. Godinama već pokušavam da nađem posao, bude po nešto, ali na kratko. Čak sam se i u stranku učlanila, išla na mitinge i akcije, delila njihov materijal . Radila sam nešto više od godinu dana, a onda su me otpustili. Na to mesto su zaposlili za stalno mlađu iako nema nikakve kvalifikacije. Izgleda da je najvažnije da je mlada, ja im
nisam odgovarala zbog godina.

ČITATELJKE PIŠU I SLEDEĆE

Na poziv čitateljkama da nam se jave i prenesu svoja i iskustva svojih drugarica o tome kakav je položaj i koje probleme imaju žene starije od 50 godina dobili smo desetak poruka . Kratkih, jezgrovitih i vrlo konkretnih.
Prema onome što piše u njima, sve iznete tvrdnje se odnose na javni sektor.
Sve te poruke smo objedinili .
Kod nas se na žene posmatra kao na običan seksualni objekat od strane većine šefova koji slepo sprovode torture nad radnicima a sve u saradnji glavnog rukovodstva u kojem ima i žena i muskaraca. Svi su politički postavljeni i vrlo su ograničeni kako lično i kao persone tako i generalno jer ih dalje piramida stranačkog upravljanja vodi tako da drugačije i ne može da bude. Dobar radnik ne može da zadrži svoje radno mesto ako neko od političkih. ne da pozitivnu ocenu koja može biti dobijena na više načina. Naravno način zavisi od toga da li ste žena,u kojim ste godinama , kako izgledate ,da li ste spremni na njihove igre bez granica i koliko dugo ćete da igrate iste.
Mnoge su vredne radnice pomerene sa svog dugogodišnjeg radnog mesta jer nisu htele da budu učesnice privatnih žurki koje neki od njih organizuju. Nisu organizatori probirljivi osim što, naravno, preferiraju mlađe.
To je značilo i napredovanje i pomeranje sa radnih mesta, a, sa druge strane, su žene koje su u godinama, a i sa drugačijim shvatanjem, ostale bez posla i pomerene na druga radna mesta što gora i što dalje od starih.

Kao proizvod toga mnogi su pomereni sa svojih radnih mesta,a većina je i dala ili dobila odkaze jer ljudi ne žele da budu degradirani i omalovažavani na taj način.
Beskurpulozno se radi na pravljenju profila radnika kako bi našli slabu tačku radnika zbog koje će da pukne i da da otkaz, pišu nam čitateljke.
Ovo je smao deo poruka koje smo dobili, u njima se najčešće navode i vrlo delikatni detalji sa imenima rukovodioca kao i imena javnog preduzeća, ustanove ili sektora na koji se tvrdnje odnose.

Ekipa NNR

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*