Željko Bodrožičić, predsednik NUNS-a: Mediji na udaru vlasti

LESKOVAC

… Mnogi lokalni mediji su ugašeni, ili su svedeni na puko preživaljvanje i svako ko želi da preživi se polako izvlači iz naše profesije jer tu više nema para. A imate strašne pritiske koje ni vi ni vaše okruženje ne mogu da podnesu. Mi danas ne samo da imamo praksu da nam se ljudi žale da imaju pritisak od ljudi iz vlasti, iz kriminalnog miljea, od tajkuna, nego imate i pritisak od članova svoje porodice koji kažu „čoveče, bavi se nečim drugim, sve nas ugrožavaš…“ Dolazimo u situaciju da mnogi razmišljaju da izađu iz profesije i spasu sebe od neprijatnosi, od bankrota, od svega što nosi ova naša profesija u ovom trenutku u ovoj državi…



NNR:– Da li je došlo vreme da novinari moraju da vode računa o tome šta pitaju političare,  ili se radi o tome da političari mogu da rade šta god hoće, a jedini je problem ako novinari postavljaju pitanje?

Bodrožić:- Dugo već ovde političari drže da su novinari niža bića od njih i tako se i ophode. Sa ovom vlašću je to dobilo i nesagledive razmere. Naravno da i u savršenim zemljama novinari imaju problema da dođu do informacija i ljudi sa vlasti, ali su to pojedinačni slučajevi, dok je to kod nas postala praksa. Vi jednostavno ne možete svoj posao da radite normalno zato što vi pitate normalne stvari, a to je „Odakle ti pare, majstore?“ Došlo je dotle da vi i na osnovu nekih normalnih pitanja dobijete od ove vlasti status državnog neprijatelja, da vas posle proteraju kroz medijsko blato i budete targetirani kao neki provokator. To je vokabular iz 90-ih i vidimo da se on iz dana u
dan ponovo primenjuje. Na najjednostavnija pitanja, političari na vlasti, a pre svega predsednik koji je tu najvažniji, koji diktira tempo i na osnovu čijih izjava se tako ponašaju i ostali u vlasti, on se breca na novinare, on im drži pridike, ismeva ih, ne želi da im odgovori, targetira ih kao neke ameriočke televizije, što kod običnog čoveka može da stvori utisak da su to zaista neki agenti CIA-e, ili ne znam koje službe… U takvim uslovima zaista je hrabrost i na neki način i ludost biti novinar i raditi svoj posao pošteno i onako kako nalaže kodeks, a to je da uvek budete zainetesovani, da vidite kako se
troše pare. Pa i da je vlast najbolja na svetu, vi morate da budete „đavolji advokat“ i da pitate neprijatne stvare političare.

NNR:– S druge strane, čini se da kada se to desi nekom mediju iz Beograda, to je mnogo vidljivije. Međutim, kako to izgleda u lokalu? Mnoge stvari koje doživljavaju mediji koji se bave ovim poslom baš u skladu sa tim standardima o kojima ste govorili, imaju mnogo veće probleme i preti im bukvalno gašenje…

Bodrožić:- Lokalni mediji su posebno na udaru zato što su mnogo manje zaštićeni od medija koji su nezavisni i egzistiraju u prestonici. Ovo je sve skrajnuto daleko od očiju javnosti, u svakom malom mestu vi imate ljude koji ne prezaju da zloupotrebe vlast kako bi vam pretili, kako bi vas lišili nekih oglasa, kako bi vas finansijski uništili i kako bi vas diskreditovali u vašem gradu i kraju. Mnogo od onih koji rade u provinciji nemaju zaštitu, faktički je u pojedinim gradovima ostalo po jedan ili dva medija koji žele da rade profesionalno i oni se nalaze na teškom udaru vlasti. Zaista me ne čudi što mnogi ne
odustaju od posla, jer se ne osećaju sigurno, zato što je u malim mestima sve uvezano i zato što strahuju ne samo za sebe nego i za članove svoje porodice koji mogu isto tako trpeti neke konsekvence ili izgubiti i posao, zato što vi radite svoj posao profesionalno.

NNR:- Hoće li na kraju ove balade išta ostati od profesionalnih medija u malim mestima?
Bodrožić:- Poslednjih godina mi imamo situaciju da s jedne strane imamo porast broja medija na lokalu, ali je istovremeno i trend da imamo sve manje pravih i profesionalnih medija. Većina, uglavnom portala, koji su osnovani poslednjih godina, su u suštini u službi vladajuće stranke i služe kao protočni bojleri za vlast. Ne bave se škakljivim
temama, a u stvari su i osnovani da na neki način pojačaju propagandu vlasti. Ovi koji žele da se bave više nemaju podršku od lokalne samouprave. Možete da učestvujete na konkursima, ali nećete da dobijete pare, lišili su vas svih oglasa iz javnih sektora, skidaju vam reklame, ako vide da neko reklamira kod vas on isto dolazi u opasnost da se njegova firma nađe na udaru vlasti.  U takvim prilikama još i strani donatori sve manje ovde ulažu pare. Ako i ulažu u razne medije, to je uglavnom u ove prestoničke medije i ne vide, kao što je bio slučaj 90-ih, značaj lokalnih medija koji su to vreme odigrali ogromnu ulogu u raskrinkavanju i rušenju Miloševićevog režima. Zbog toga se ja i pitam zašto se to ponovo ne radi, jer ljudi u provinciju su zaista lišeni pravih informacija. Mnogi lokalni mediji su ugašeni, ili su svedeni na puko preživaljvanje i svako ko želi da preživi se polako izvlači iz naše profesije jer tu više nema para. A imate
strašne pritiske koje ni vi ni vaše okruženje ne mogu da podnesu. Mi danas ne samo da imamo praksu da nam se ljudi žale da imaju pritisak od ljudi iz vlasti, iz kriminalnog miljea, od tajkuna, nego imate i pritisak od članova svoje porodice koji kažu „čoveče, bavi se nečim drugim, sve nas ugrožavaš…“ Dolazimo u situaciju da mnogi razmišljaju da izađu iz profesije i spasu sebe od neprijatnosi, od bankrota, od svega što nosi ova naša profesija u ovom trenutku u ovoj državi.

Razgovarala Ljiljana Stojanović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*