Zakon drumom, popis šumom

Piše: Nikola Milićević

• „Popisivanje se sprovodi od 1. oktobra do 31. oktobra 2022. godine“, izričit je stav 1. člana 3. Zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine. („Sl. Glasnik RS“, br. 9/2022 i 35/21).
Zakon ne sadrži nikakve odredbe o produžavanju propisanih rokova, niti onih normi koje bi omogućile pravo nekom organu vlasti ili instituciji, da rokove popisa produži. Ali…

TUMAČENjA I POSTUPCI

Umesto zvona za uzbunu i dekreta za preduzimanje hitnih mera – kratkoročnih i onih sa dužim trajanjem – kojima bi se od organa vlasti, institucija i ustanova čija se delatnost na bilo koji način može povezivati sa stanjem populacije na određenoj teritoriji, a sve zbog dramatičnih rezultata nedavno obavljenog (?) popisa, postpopisno vreme obeležava reagovanje na koje smo, tokom proteklih decenija, neprimetno navikli: Pristupamo metodama dnevno političkih potreba, podaci popisa se relativizuju postupcima „gašenja požara“, spinovanjem se nastoji uspostaviti kontrola štete, zamenjuju uzroci i posledice, sve u svrhu protoka ona ključna „tri dana“, koliko u svesti glasača traje neko saznanje.
Ima za to mnogo jednostavnih razloga.
Verovatno je najvažniji onaj koji govori da je broj stanovnika dramatično opao u vreme vršenja naše vlasti, što nikakao ne korespondira sa svakodnevnim proklamacijama o svekolikom brzom napredovanju, o rastu standarda, o koridorima i brzim prugama, o stadionima i velelepnim trgovima, kamionima i oavionima, o privučenim stranim investitorima i njihovim fabrikama…
Drugi se odnosi na našu hroničnu nesposobnost da probleme prepoznamo na vreme, čak i kada na njih dobijamo upozorenja kroz različite pokazatelje i sredstva, uključujući tu i medije koji godinama unazad upozoravaju da se, Leskovac, na primer, brojčano smanjuje za tri stanovnika dnevno…
Treći bi mogao da bude naša sklonost ka neprikosnovenosti, koja podrazumeva da se uzdamo samo u svoje lične procene stanja, kako nam odgovara, zanemarujući šta o našem stavu kaže struka bilo koje vrste…
Čeetvrti bi se mogao naći u pasiviziranim institucijama i ustanovama kojima je demografija u opisu posla, – ali izvan dnevne prakse, – koje zarobljene postulatima dnevne politike nastoje da gledaju „svoja posla“, odnosno ne rade ništa, u strahu da ne budu otkačeni sa sigurne državne sise u nevreme…
Peti bi mogao da bude posledica prakse obesmišljavanja institucija i ustanova zaduženih za deo državnog posla, Republičkog zavoda za statistiku u ovom slučaju, kao manje važnog od potreba dnevnopolitičkog netalasanja…
Šesti bi mogao da posvedoči o našoj nesposobnosti da, čak i unutar roka od deset godina, efikasno organizujemo popis, kao jedan od važnijih državnih poslova…
Sedmi razlog, i tako do kraja spiska, čitalac može dodati sam, po svom stepenu percepcije i iskustvu…

POPIS I ZAKON

Izričita, jasna i nedvosmislena odredba Zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova, bi morala da znači da je popis započet 1. oktobra i završen 31. oktobra 2022. Godine. Ali, poslednjeg dana popisa, 31. oktobra, javnost Srbije je obaveštena da ovaj važan državni posao ipak nije završen, da se „situacija analizira“, i da će popis biti izvesno vreme produžen u nekoliko desetina gradova i opština Republike. Formalno, nepopisani građani su pozvani da se, u narednih sedam dana – do 8. novembra, – odazovu zakonom propisanim obavezama, uz podsećanje na kazne predviđene za izbegavanje.
Onda je 8. novembra stanovništvo informisano da je popis završen tog dana u 20 časova, ali i da popisivanje još uvek traje i da nepopisani treba da se jave na dežurne brojeve telefona objavljene na sajtu Republičkog zavoda za statistiku (RZS).
Neko (neimenovan!), ali sigurno iz vlasti, -drugi ne bi mogli,- je ovde prekršio zakon i uzaludno bi bilo takav postupak pravdati floskulom „o zakonu, pijanom i plotu“, vanrednim ili iznenadnim okolnostima. Popis nije nikakva vanredna aktivnost, obavlja se jednom u deset godina, što daje obilje mogućnosti za temeljne pripreme, koje su, uostalom, egzaltirano najavljivane još od početka ove godine. Sve sa parama koje za popis u Srbiji obezbeđuju Englezi, hiljadama plaćenih instruktora i popisivača koji će biti izabrani na posebnim konkursima, proći kroz ozbiljnu obuku, bit opremljeni laptopovima i pomagalima koja će obezbediti brz i efikasan „iks-oks“ unos podataka…
Ako kao istiniti stoje podaci da popis nije završen, da još uvek traje – a sve govori da je stanje baš takvo, – neko nije odradio posao za koji je plaćen. Mada, takođe je besmisleno postavljati pitanje – hoće li onda, zbog neurađenog posla, vratiti pare.
Što se pak RZS tiče, biće zanimljiv i njegov (eventualan) odgovor na pitanje – u kom roku će, u skladu sa Zakonom, objaviti preliminarne rezultate popisivanja? Zakon, naime, nalaže ovoj ustanovi da preliminarne rezultate objavi „u roku od 30 dana od završetka popisivanja“. Prema Zakonu, rezultati bi trebalo da budu dostupni do kraja novembra, ali se ta obaveza dovodi u pitanje stanjem da je popis (nezakonito) još uvek u toku! Za desetak dana bi trebalo da znamo da li je popisivanje još jednom završeno, ili će i dalje da traje…

BROJKE I STATISTIKA

Na brzinu izraženo nepoverenje predstavnika javne uprave u brojke, – čiji su izvor ustanove Republičkog zavoda za statistiku, a ne mediji koji su podatke samo preneli ali su zbog toga apostrofirani,- teško da ima prihvatljivo uporište: Statističari, pogotovu u Srbiji, imaju odličan nerv za prepoznavanje nivoa informacije koju plasiraju, pa je moguće da manjak od 18.300 stanovnika Leskovca između dva popisa, na primer, bude znatno veći. Tim pre što, kako nas obavestiše, popis i u Leskovcu još nije završen.
Dakle, pomenuto na brzinu izraženo nepoverenje predstavnika javne uprave u brojke mnogo ozbiljnije treba shvatiti u kontekstu pretvaranja društva u zajednicu usamljenih i bespomoćnih ljudi u kojoj pojedinac živi sa uverenjem da se, čim izađe iz najbližeg okruženja, ne može osloniti na institucije. Na čiju nepouzdanost ukazuju i sami narodni lideri. Jer, kontradiktorne, zbunjujuće informacija koje se povodom popisa plasiraju, i ponašanje vlasti koja krši zakone koje sama donosi, a zbog čijeg nepoštovanja stanovništvu preti kaznama, predstavljaju ozbiljan problem.

Jugoistočna Srbija: U naredne dve decenije – bez polovine stanovnika

Regionalna kancelarija Populacionog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA) za istočnu Evropu i centralnu Aziju, ukazala je na projekcije koje predviđaju da će Srbija do sredine 21. veka imati za jednu petinu manje stanovnika, oko 1,4 miliona manje, a da će do 2041. godine svaka četvrta osoba u Srbiji biti starija od 65 godina.
Pad broja stanovništva će pogoditi celu državu, ali neće jednako pogoditi sve njene delove, navodi se u saopštenju.
Do polovine veka, smanjenje broja stanovnika najmanje će pogoditi Beograd, koji će izgubiti 3,8 posto žitelja, dok će najviše izgubiti jugoistočna Srbija, prema predviđanjima više od 40 procenata.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*