Zaključak vinara i vinogradara: Mali podrumi su budućnost proizvođača vina

VLASOTINCE

Analitičari su zapisali da je u Vlasotincu još daleke 1901.godine otvoren sreski rasadnik za pomoć tadašnjim poljoprivrednicima, a 1924.godine vlasotinački vinogradari se udružuju i formiraju “Zadrugu za industriju grožđa i vina”. Sama brojnost od 3.000 članova najbolji je pokazatelj tog vremena da su vinogradari želeli da se ozbiljno bave vinogradarstvom, odnosno proizvodnjom vina.
U vlasotinačkom vinogorju po podacima iz 1996.godine pod vinovom lozom se nalazilo 1.850 hektara. Od ukupne površine pod vinovom lozom u zadružnom (društvenom) posedu bilo je samo 200 hektara, koji su bili pod špalirnim zasadima, dok je ostalo bilo u individualnom sektoru i pod klasičnim načinom gajenja 40%, a pod špalirnim 60 posto.
I, da se previše ne vraćamo nazad u istoriju, samo da se podsetimo, pre nešto više od tri decenije vinarski podrum bio je u vlasništvu DP “Podrumi” i kapaciteta 1.400 vagona za proizvodnju belih, crvenih i crnih vina. U današnje vreme taj isti vinski proizvodni podrum je crna istina i žalosna istorija naših nemara i nebrige države i ostalih društvenih činilaca. Urastao i zarastao u korov, prepušten zubu vremena, nemo ćuti, oplakujući svoju zlu sudbinu , a kad bi mogao da progovori, imao bi, boga mi, šta puno toga da kaže.
Da li se i kako se može vinogradarstvo i prava proizvodnja vina može vratiti u mnoge domove u vlasotinačkoj opštini, bila je tema okruglog stola, drugog dana “Vinskog bala” ovdašnjih dvadesetak vinogradara i proizvođača vina sa prf.dr. Nebojšom Markovićem, redovnim profesorom i šefom katedre za vinogradarstvo na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu, koji uvek na poziv predsednika Udruženja vinogradara i voćara Vlasotinca, Božidara Kocića dolazi sa posebnim zadovoljstvom i željom da pomogne na bilo koji način vinogradarima i proizvođačima vina u vlasotinačkoj opštini.

  • Profesor doktor Nebojša Marković je vrhunski stručnjak kada je u pitanju vinogradarstvo i proizvodnja vina, a još i više, on, je pre svega izuzetno dobar čovek koji je spreman uvek da dođe kod nas i da nas posavetuje i pokaže nam sve novine kada je u pitanju vinogradarstvo. Mnogo toga nas je naučio, a još i više od toga, učestvovao u radu na projektima našeg udruženja, tako da smo sa projektom pod nazivom “Projekat revitalizacije vlasotinačkog vinogorja” učešćem kod Svetske banke dobili 60 hiljada evra. Više godina bio je u komisiji za ocenjivanja kvaliteta vina na “Vinskom balu”, zatim mnogo puta držao je predavanja našim vinogradarima o vinu i vinogradarstvu i problemima u proizvodnji vina. Predugačak je spisak svega onog što je dobro uradio profesor Marković u svojoj branši, a jednako je dugačak spisak vrednih priznanja koje je ovaj čovek sasvim zasluženo zavredeo – pokušao je da nam predoči samo jedan deo ljudske i stručne vrednosti prf. dr. Nebojše Markovića, predsednik Udruženja vinogradara i voćara Vlasotinca, Božidar Kocić, ali očigledno nije uspeo u toj nameri.
    U prijatnoj i opuštenoj atmosferi, prf. dr. Nebojša Marković izneo je trenutne probleme koji muče vinogradare i proizvođače vina, a uz to i vršena je degustacija svih prispelih vina. Ovom značajnom skupu za vinogradare bio je prisutan i Dušan Janjić, vlasnik jedine priznate vinarije na jugu Srbije “Stari dani”.
  • Uvek je potrebno da se nađe adekvatan prostor i da se izvrši dobra analiza i da vas neko inetervjuiše i da dođe i vidi gde vi to hoćete i koja je to površina na kojoj želite da izvršite zasad jedne ili više sorti grožđa. Jer pet sorti na deset ari, baš, i ne ide. Ili na jedan hektar, gde ti možeš da staviš dva reda stonog grožđa, ali ako hoćeš da imaš mogućnost produkcije i da izađeš na tržište moraš da imaš neku ozbiljnu površinu i količinu grožđa a sutradan i vina – rekao je između ostalog prf. dr. Marković i nastavio:
  • Vinogradari ne sade papriku ili paradajz, koji su gotovi proizvodi za kratko vreme, već sade vinovu lozu koja treba da ostane 30 godina koliko smo mi preporučivali za zasade vinograda. To treba da ostane za unučad, i da traje možda i kao u Francuskoj gde je prosek dužine trajanja vinograda 60 godina. Kod nas to, možda, izgura jedna generacija i posle toga taj vinograd zapusti. A treba ga saditi i održavati da bi i unučad mogla da živi na tom i od tog vinograda – kazao je prf. dr. Marković.
    Opšti zaključak sa ovog skupa da je potrebno da država ima više sluha u davanju pomoći vinogradarima, takođe je rečeno da su za sada relativno male površine pod vinovom lozom i da se javlja problem uvoza vina iz Makedonije koje je po kvalitetu slabije od naših vina. Dokazano je da oni koji piju vino u veoma malim procentima oboljevaju od karcinoma. Evidentno je da za sada postoje takozvani sitni proizvođači vina i da je potrebno krenuti “vinskim putem” i da se naprave “Vinske kuće” u predelima gde postoje veće površine pod vinovom lozom, što bi u neku ruku doprinelo i razvoju turizma, ali da se to na pravi način uradi uz pomoć države, jer mali podrumi su po svemu sudeći budućnost za proizvođače vina.
    Kakvo bi to bilo okupljanje vinogradara a da nema dobrog jela i pića, naravno i muzike. Dobrih vina vinara bilo je na pretek,koja su samo degustirana ali ne i ocenjivana, a i dobra ovčetina na stolu bila je razlog da se pije vino, nažalost i pivo, i da se potom sluša i dobra stara muzika ovdašnjeg orkestra.


U VINU NEMA HEMIJE

Dobro je poznato da se zaštita vinove loze obavlja raznim hemijskim sredstvima pre branja samog grožđa. Da li posle toga ima te hemije i u samom vinu, dilemu je razrešio profesor Marković.

  • Sva hemija iz grožđa je izašla i svi protivnici konzumiranja vina tražili su da nađu ostatke recidiva hemijskih preparata koji se koriste u prskanju vinograda, uključujući tu i teške metale. Vino je jedino piće koje ne sadržini ni u mikrogramskim količinama nijedan jedini preparat koji god da je korišćen u zaštiti u vinu. Pretakanjem vina i izbacivanjem nastalog taloga u isto vreme se iz vina izbace svi recidivi hemijskih supstanci koji su ušli s grožđem u vinu. I zato je unošenje štetnih supstanci u organizam jedino moguće prilikom uzimanja grožđa kao hrane u svežem stanju i to samo onih materija koje su u nivou karence. Jedina supstanca koja se dozirano dodaje to je sumpor kao prirodni element koji se daje radi očuvanja vina. Inače, hemije koje se koriste iz preparata u vinu nema, – jasan je bio u objašnjenju prf. dr. Nebojša Marković.

Vlastimir Stamenković

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*