Vlasotinčanin Zvonimir Katlanović : SLIKAR SA VLASINE ZA VELIKE UMETNIČKE VISINE

VLASOTINCE

Zvonimir Katlanović je rođeni Vlasotinčanin i jedan je od najpoznatijih i najplodnijih slikara iz ovih krajeva Srbije. Svoj radni vek proveo je kao medicinski tehničar radeći u vlasotinačkom Domu zdravlja, i sada uživa u zasluženoj penziji u porodičnom domu i okruženju svojih sinova Srđana i Zorana, snaje Jelene i Jovane, kao i unuka Mirjane, Iline, Martina i Alekse, za koje kaže da su mu najveće bogatstvo, i koje sa puno ljubavi i blagosti želi da pomene.
Zvonko je bio oficirsko dete, koje je na ovaj svet stiglo daleke 1938.godine. Tadašnja vremena nisu bila ni malo laka, i otac kao veterinar u vojsci morao je da ide tamo gde ga vojska šalje, pa je tako Zvonko prve godine svog detinjstva proveo u Pirotu.


– Tada u to ratno vreme i deca su brže rasla, čini mi se. Pamtim kao da je juče bilo mnogo toga iz tog ratnog vremena i ako sam imao samo nekoliko godina. Muškarci su išli u rat, na front, žene su same morale da brinu o deci i svima onima koji su ostali kući. Avioni su snagom svojih motora nebo parali, i to je možda bio i razlog što sam na svom prvom crtežu naslikao avion, – priseća se Zvonimir čak i svog prvog crteža koji je uradio 1943. godine dok je živeo sa roditeljima u Pirotu.
Zvonko je do sada naslikao više stotina slika. Akril i ulje na platnu su mu omiljene tehnike, radi i akvareli pastele. Slika pretežano pejzaže, a najviše slika ima sa motivima iz grada na reci Vlasini i njegove okoline, kao i sa Vlasinskog jezera i Morave.
– Daleke 1970. godine po prvi put sam se pojavio sa svojim slikama na izložbi, a na nagovor tadašnjeg direktora Kulturnog centra Vitomira Blagojevića, da bi 1983.godine bio učesnik 16.Susreta drugarstva radnika SR Srbije, republičke smotre likovnog, foto i filmskog stvaralaštva u Smederevskoj Palanci. Inače, ređe sam izlagao samostalno, već u okviru kolektivnih izložbi.
Šta je za vas slikarstvo ?
– To je nešto što je jače mene samog. To je moj omiljeni hobi i moje utočište od pritisaka svakodnevice.
A, pored slikarstva, šta je to šta vas čini srećnim ?
– Moj hobi je i aviomodelarstvo, to voli i sin Zoran, tu je još i streljaštvo, zatim i ribolov koji prosto obožava unuk Aleksa, a svojevremeno, pune dve decenije sa saksofonom bio sam u grupi „Amigosi”. Kako je to bilo lepo vreme, sreće i zadovoljstva na igrankama u tadašnjem prepunom DTV „Partizan” – sa setom se seća prošlih vremena, dok svojim instiktom , kaže u šali, pokušava da omiriše hranu, kako bi se odlučio kod koje se snaje bolje sprema, da bi tamo išao na ručak.

Reči Dane i Bate
ZVONKOVE SLIKE SU NjEGOVA DUŠA
Bratislav Anđelković „Bata” iz Vučja, kaže da su „Zvonkove slike govor njegove duše”, a kustos vlasotinačkog Muzeja, Danica Valčić, još dodaje:
– Posmatrajući slike Zvonimira može se oslušnuti disanje prirode, osetiti toplina sunca, treperenje vazduha. Istovremeno on pokazuje vezanost i prisnost sa mestom i krajem u kome živio i stvara.
Tekst i foto: Vlastimir Stamenković

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*