Vlajkova ulica (9)

LESKOVAC

 Kad se iskoči od Đelošev most i pođe u Podvrce odma s desne starne na ćoš  bili su – Prilepci.
Boska Parilepska , šnajderka, odade se u Neškini u Sat malu, preko put kuću na Tasu Abdula iznad Diboki put, a s njuma si ponese i sećanja na onoj vreme kad su Prilepci bili u Vlajkovu ulicu. Bila su tri brata Simonovići, zvani  Prilepci i svi su u Leskovac došli pre Prvog svetskog rata. Prvo je na sm ćoš bija Đorđa, rabadžija, zatim Ilija i Dimko  i imali su sestru Aleksandru zvanu Baba Aca. Đorđa Simonović, rabadžija, žena Kata. Ilija Prilepac, žena mu se zvala isto Kata, ćerka Jelerna-Lenče.  Do Đorđu je bija Dimko-Dime, bija je zidar, žena Cona, deca Kevče, Desa, Talka, Dobri i Žika.    
    Aleksandra, zvana Baba Aca Prilepska se odala za Dime Ristića u Kosovsku ulicu i po njuma su gi vikali Prilepci,  deca  Todor, Ilija, Kona, Adam, Pantuš, Marija i Katarina. Todor Ristić, žena Ljuba od Jankovi kod Posleđan Groš, deca Bosa, zvana Prilepska, Velja, Đoka, Rada i Vera. Ilija Prilepski, žena Keva od Kotini u Hadžipavlov sokak, deca Miljko, Dobri, Nada, Stanče i Boško. Kostadin-Kone, žena Marika, deca Dragi, Pera, Borko i Jelka. Adam, žena Keva iz Kasparovu ulicu. Pantuš je umro ko mladić od tuberkulozu. Kata, muž Luka – kod Zeleni pijac držaja piljarsku radnju, deca Dana, Gute, Persa, Dobra, Nada i Mira.  Marija, zvana Maca, muž Đorđa zvani Kartar kod školu “Vasa Pelagić'' u Murdžu malu, deca Stojan, Bucko, Zagorka i Lenče...      
    Kad se od Hadživasiljkovi pođe u Podvrce na  prvi ćošak s leve strane  je – Kosovska ulica. Na  ćoš  Aleksa, pekar, žena Mica, deca Toma i Ivan., 
Onda Šumkini.  Pamtiv čukundedu Tasu Ilića.  A zatim je Trajko Tasić (prezime po tatkovo ime ) zvani Šumka, rođen 1869. ( umro 1941. )  u Šumane kod Lebane pa otud  i nadimak Šumkini.  Ko dete ga doveli u Leskovac  na šusterski zanat, žena Evgenija -   Gina, deca Aleksa, Tala, Jovan- Vane, rođen  1892. i Radmila. 
  Trajko bija dobar majstor i golem meraklija. U avliju -  bunar, pred bunar dunja – niki ne pamti kad gu i koj posadija, a misliv da gu je  možda i sam  Trajko Šumka posadija,  i eve gu i sg tuj -  posle tolko godine još je živa i rađa onej stare leskovačke okruglajaste dunje žute ko dukat  što se turav na kredenci u kujnu i na i šifonjeri u sobe da mirišev celu zimu. U avliju kod Šumkini je i stara kruška što je zrela u avgust i i kad padnev - kruščiki se raspučiv na sitnu  kaldrmu u avliju. 
      Jovan - Vane Šumka, šušter   – sedi u avliju. Bija je mlogo dobar, blag po narav, al neje voleja kad mu mušterije donesev kaljave cipele na popravku – kaže njegov unuk Jovan Tasić Šumka. Vane se ljuti  i vika kad vidi da mu doneli cipele, a na cipele kal koj zna odokle, iz koj su ga sokak dovukli i kolko je vreme  na đonovi i lubovi! Tg se mlogo trošija imalin da cipele cakliv kad se izglancav, a po obuću se i cenilo kakav si i zborilo se: 
 - Pogledaj mu obuću pa ga pušti u kuću!
 Ako nesi doma očistija cipele – skoro na svaku ćošku bili su čistači cipela sas sandčiki puni s razno razne četke, imalini i plišane krpe za zadnji “glanc''. 
  Al - koe će  Vane! On je šušter i rabota mu je da zakrpi cipele -  malo progunđa, ljuti se i uzme cipele da gi popravi -  takva je šusterska rabota!
        U Leskovac je tg bilo mnogo šusteri  koji su krpili cipele. A cipele, ko što se zna,  imaju “lice'' i đon – od čistu kožu. Šušteri prvo šijev “lice'' a onda ga sa šusterki  konac zašijev za đon i toj – ručno. Šušter Marjanović iz Murdžu malu je često zborija, a toj  i u knjige zapisano da majstor kad ,lice'' zašije za đon  na čiraka kaže:
  • Vidiš, dete – toj ti je – “ram šiven đon”!
    Šušteri koji su krpili cipele imali su – gvozdeni kozlić za goleme cipele i dečje cipelke. Kad cipele uzmev “u rad” i u đon kovev ekserčiki na kozlić navučev cipelu i kovev, ondak imaju šušterski čekić odovud ravan za kovanje ekserčiki a s druge strane saviven ko kljun sa zarez da se iz đon vadiv ekserčiki. Imali su i šušterski lepak – ćiriš! I po miris od ćiriš mogja si još odoleko da znaš a da nikoga ne pitaš – kude je šušterska radnja – tolko je jak miris na ćiriš, I zborilo se: – Tu, bre, cela ulica smrdi na ovaj ćiriš!
    Mlogi su, kad kod šuštera donesev cipele da gi “popravi” ( zakrpi ) tražili da gim turi – plekčiki ( blokeji ) kude su prsti i na petu – da se ne izliže đon i cipele duže traiv. A “plekčiki”- blokeji za cokule bili su golemi ko – potkovice! I kad ideš po ulicu a ono se na sve strane čuje kako plekčiki i blokeji na cokule tropav po tursku kaldrmu – dzmni ulica!
    Ispred Jovana – Vane Šumku u avliju astalče. Na astalče šusterski alat – šilo i kutičiki s gvozdeni drveni ekserčiki. Sas šilo na đon buši rupe pa u tej rupe kove ekserčiki i to uglavnom drveni jer drveni ekserčiki duže traiv od gvozdeni koji brzo ufati rđa, otpadne đon pa opet moraš cipele da nosiš kod šuštera.
    Vane sedi uz astalče, ćiriš se već “razmirisaja” i oseća i na sokak, a on sedi na stoličku – tura penčiki i čuka s drveni ekserčiki u rupe što gi je izbušija sa šilo.. Na astalče obavezno čokanjče s rakiju – ladnu. Vane čuka onija drveni ekserčiki u penčiki i – pomalo srkne rakiju iz onuj čašku – tek da malo odane!
    I takoj – malo srkne rakiju pa čukne, čukne pa malo srkne rakiju.. A predveče Vane i njegov brat Aleksa, isto šušter – sediv svaki na svoju terasu! Završili rabotu za taj dan i sg, kad je predveče, mezetiv salatu uz rakiju oladenu u bunar. Gledav se, al ne pričav mlogo. Samo po koju reč. Takav gi narav, a i umorni su od rabotu – više ćutiv i svako si u svoje misli sedi i mezi salatu uz oladenu rakiju…
    Aleksa Tasić Šumka – Solunski ratnik, žena Stana, deca Žika, Duško, Olga, Branko i Lela. Duško Šumka, profesor, žena Ljiljana iz Niš, deca Gaga i Batica.
    Jovan – Vane Šumka, žena Vukosava – Vuka od Kolarci, deca Bora, Ljubiša, Miodrag – Draža, Gordana, Miroljub-Mile i Trajko, zvani Šane. Bora, žena mu je Poljakinja. Ljubiša, žena Olga, ćerka na Spiru Tupodupca i Ljubišu od Golotrpčini, deca Jovan, Slobodan i Bojana. Draža Šumka, završi Ugostiteljsku akademiju i posle radeja ko šnajder s Dragi Keku od Tičini. Draža, žena Mara, ćerka Vukica. Gordana Šumkina se odala za Blaška bombondžiju, deca Verica i Mića. Mile je živeja u Pariz, žena Kristina, Makedonka, sin Toni. Najmlađeg sina Trajka Vuka je zvala Zoran, a drugari u sokak vikali su ga Šane. Trajko – Šane je s brata Mile radeja moleraj, a Bora je bija taksista. Zoran Šumka, žena Daca, Beograđanka, deca Jole i Zoran. Jovan, profesor u gimnaziju u Vlasotince, žena Jasmina iz Batulovce, deca Jovana i Anđela – obe profesorke. Slobodan, zvani Boban, žena Lidija, ćerka Maja. Bojana, muž Dragan, deca Olja – radi u banku u Pariz i Aca – vicešampion sveta u klasičnu harmoniku…

( Nastaviće se )

Sava Dimitrijević

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*