Viši sud ponovo presudio IVANA TRAJKOVIĆ TRPELA ZLOSTAVLJANJE NA RADU

LESKOVAC

Viši sud u Leskovcu je doneo presudu kojom se usvaja tužbeni zahtev Ivane Trajković, ranije zaposlene u Agenciji za lokalni ekonomski razvoj (ALER), da je ”trpela zlostavljanje na radu u periodu od maja meseca 2013. godine, pa do novembra 2016. godine, kada joj je otkazan ugovor o radu, tako što joj je u navedenom periodu onemogućavan rad, jer nije imala radna zaduženja, niti adekvatna sredstva za rad”.

Ovom presudom se obavezuje grad Leskovac, koji se pojavljuje kao tužena strana kao osnivač ALER-a, da Ivani Trajković na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva isplati 100.000,oo dinara, u roku od 15 dana po prijemu presude, pod pretnjom izvršenja. Grad Leskovac se obavezuje ovom presudom da tužilji na ime troškova spora plati 180.000 dinara, u roku od 15 dana po prijemu presude, pod pretnjom izvršenja.

Pristupajući odlučivanju u ovoj pravnoj stvari, Viši sud je najpre cenio uložene prigovore tužene strane, pa našao da nisu osnovani. Sud je ocenio I da “nema zastarelosti prava na podnošenje ove tužbe obzirom da je tužilja dokazala da ponašanje odgovornog lica u pravnom licu prema njoj, koje ima obeležja zlostavljanja, nije prestajalo od maja 2013. godine do podnošenja tužbe, a i nakon toga, do otkazivanja ugovora o radu, novembra 2016.godine.

“ Kako se očigledno radi o kontinuiranom zlostavljanju koje bi se prema opštim pravnim pravilima moglo smatrati produženom radnjom zlostavljanja, a tužba podneta tokom opisanog načina zlostavljanja, nije ni mogla početi da teče, a kamo li nastupiti zastarelost prava na podnošenje tužbe. Nije osnovan ni prigovor odsustva pasivne legitimacije, zbog ukidanja Agencije za lokalni ekonomski razvoj, gde je tužilja bila zaposlena, jer je prava i obaveze Agencije preuzeo tuženi grad Leskovac, te je tužilja pravilno odredila pasivnu legitimaciju upravljajući zahtev na grad Leskovac. Ova činjenica je potpuno jasna i iz sadržine odredbe čl. 2. Odluke o ukidanju Agencije od 14.02.2017.g. gde je rečeno da se „sva prava, obaveze i imovina Agencije… prenose osnivaču, Gradu Leskovcu“, navodi se u presudi.

Sud je zaklučio i da “grad, nije u smislu čl. 31. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu dokazao da nije bilo ponašanja koje predstavlja zlostavljanje, već naprotiv, tužilja je uverila sud da je nad njom, u čitavom periodu od maja 2013. godine  pa do otkazivanja ugovora o radu novembra 2016. godine kontinuirano, sa manjim ili većim intenzitetom, pasivnim ponašanjem od strane zaposlenih koji su joj bili pretpostavljeni bila dovedena u situaciju da ima pogoršane uslove rada, što je dovelo do povrede njenog dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, a u krajnjoj liniji do otkazivanja ugovora o radu, zbog prestanka potrebe za njenim radom”.

Ovu odluku suda je potpisao predsednik Veća, suduja Nikola Pešić.

Ovo ponovljeno suđenje je bilo po presudi Apelacionog suda u Nišu koji je čitav ovaj proces vratio Višem sudu u Leskovcu sa obrazloženjem da je ALER prestao da postoji pa, parafraziramo, nema ko da nadoknadi štetu Ivani Trajković ne utvrđujući da li je bilo mobinga nad njom ili ne.

Presuda Višeg suda u Leskovcu je nepravosnazna i grad Leskovac je imao pravo žalbe u zakonskom roku.

Ivana Trajković je za mobing tužila tadašnjeg direktora ALER-a Bojana Tojagu 2. avgusta 2016. godine, a 15. novembra je dobila otkaz ugovora o radu, sa još dvojicom kolega, sa obrazloženjem da “ usled organizacionih i ekonomskih promena prestaje potreba za obavljanjem određenih poslova za tri radnika“.

Lj.Stojanović

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*