Tezge: Vera

LESKOVAC

Desi se da zbog posla neki put ne budem kući da sa porodicom proslavimo zimskog Svetog Jovana. Tada odem do crkve koja je u mestu gde radim ili u blizini i zapalim sveću za žive i mrtve, poželim sreću i zdravlje mojima i samom sebi, da imamo posla i … ništa više. Kad sam kući uvek je bilo ovako: pop Sveta nas sve probudi jer je subota i svi smo kući željni sna. Prvo podignemo roletne da se vidimo, poređamo oko stola i čekamo da krene pesma. Ja, kao što je red nudim svešteno lice kafom i rakijom, ali on to uvek ljubazno odbije, jer vidi se da je u žurbi, iako se on trudi da to ne pokaže. Parohija velika, a od devedesetih je počela navala novokoponovanih vernika, tako da nikada nije bilo više posla za našeg paroha.

Zapali sveću, tamjan, a u čaši crno vino…i poče obred sečenja kolača. Dolazio je i da sveti vodicu. I uvek u žurbi. Uvek? Ne baš uvek.

Te godine nisam bio kod kuće kad je pop došao da obavi službu. Priča počinje  lupanjem na ulaznim vratima, jer je zvono bilo pokvareno. Ja sam ga namerno pokvario iz želje da izbegnem nepotrebne razgovore i susrete. Razmišljao sam i ispostavilo se da sam u pravu, jer kad neko pritisne taster, a ne čuje zvonjavu, on lepo odustane od ulaska u dom. Tako sam izbegao dosadni komšiluk, Jehovine svedoke i razne anketare. Da ne pominjem aktiviste svakojakih partija. Samo onaj kome si baš potreban, kad ne čuje zvono lupa na vratima.

-Ko je?

-Otac Sveta, komšinice draga!

-Oče, možete li doći kasnije, još se nisam ni umila!

-Neka kćeri, sačekaću!

Žena je na brzinu oprala zube, umila se, vezala kosu u rep, nije stigla ni da se našminka i otvori vrata.

-Dobro jutro, oče Sveto!

-Dobro jutro.Gde je domaćin?

-Negde u Vojvodini. Radi.

-Lepo,lepo. Nek je samo posla. Kad se vraća?

-Krajem januara….Samo da podignem roletne…

-Neka, neka…baš je prijatno.

Ljubazna kao uvek domaćica ga ponudi kafom-on prihvati… sad ne mogu da se setim kakvu je kafu pio, ali znam da nije odbio ni rakiju. Za nju znam da je šljivova i to ona za viđenije goste.

Dok slušam suprugu kako je proteklo činodejstvovanje zamišljam sliku tople dnevne sobe uz prijatan mrak.

-Znači,domaćin radi…a deca kako su?

-Dobro,otišli su za vikend kod dede na selo.

-Dobro,dobro….koga nema, bez njega se može.

I dok se ispija kafa i rakija, pali se sveća i tamjan, na vratima se pojavljuje moja majka sa rukama na bokovima i kaže

-Ajde pope čati, pa da se mi opravljamo sa rabotu kad si nas već probudio!

-Ooo, i gospođa mama je tu!

Onda pop uhvati ritam koji ima i kad sam ja tu, obavi službu i na uobičajeno „koliko treba“ odgovori sa-koliko se može, i ode dalje da sveti vodicu ili seče kolač, jer ne mogu tačno da se setim kojim povodom je dolazio. Samo mi je ostala pritajena misao-da li bi žurio da gospođa mama nije bila tu?

Prestao je da dolazi kod nas kad sam ga pitao da li može da mu se uplati na žiro račun njegovo dolaženje ili ako ne može da mi potpiše priznanicu na njegovo ,,koliko se može,,.

Što se vere tiče za sebe kažem da sam folklorni pravoslavac, tj.slavim jer sam slavu preuzeo od oca, a on od svog i tako vekovima unazad. Slavimo naravno i Božić, Uskrs, a nedeljom nikad ne radim. Hoću da kažem da poštujem običaje, ali nikako ne mogu da prihvatim činjenicu da nisam pravi Srbin, ako nisam pravoslavac. Neću više ništa na ovu temu da kažem, osim činjenice da su i Kopti u Egiptu pravoslavci, a nisu Srbi. Nerviraju me i neki ateisti i agnostici, koji traže od vernika da dokažu da Bog postoji sa onim „Da li si ti video Boga?“

Za njih imam jednu priču kojom bih da završim „javljanje“ za ovaj broj.

Na nastavničkom kolegijumu neke srednje škole (znam koje ,ali radije bi da ne saopštim tu informaciju) direktor sumira rezultate, ali sa nizom primedbi na rad celog kolektiva, osim njegovog. Na svaku njegovu primedbu profesor tehničke nastave komentariše sa „Bože, Bože, šta priča ovaj čovek!?“ I tako – direktor primedbe, a profesor „Bože, Bože…“ Posle desetog pominjanja Boga, direktor sav crven u licu dreknu

-Dobro bre! Šta si zapucao sa tog Boga? Da l tolko veruješ u njega? Da l si ga video da postoji?

-Direktore, nisam video ni tvoju ženu golu, al čvrsto verujem da ima sve što žene razlikuje od muški! Verujem da ima!

Prosto.Vera je kad veruješ i ne treba ti da bilo kome dokazuješ da veruješ.

Dragoslav Gile Branković

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*