Saveti za poljoprivrednike: Podizanje vinograda i priprema zemljišta

LESKOVAC

Pri podizanju vinograda zemljište koje je određeno za sađenje vinove loze treba dovesti u povoljno stanje. Trebaju da se izvrše meliorativne mere radi regulacije fizičkih,hemijskih i bioloških osobina zemljišta, i pravilan vodno vazdušni i toplotni režim. U zavisnosti od fizičkih,hemijskih i bioloških osobina pre sadnje treba izvršiti sledeće radove.

  1. Regulacioni radovi:
    ­ Krčenje i čišćene terena
    ­ Nivelisanje i planiranje terena,
    ­ Terasiranje
  2. Povećanje plodnosti zemljišta:
    ­ Obogaćivanje zemljišta humusom,
    ­ Dodavanje mineralnih đubriva
  3. Neposredna priprema za sadnju:
    ­ Duboka obrada zemljišta,
    ­ Projektovanje puteva i staza
    ­ Projektovanje veličine zasada
    ­ Projektovanje dužine zemljišta
  4. REGULACIONI RADOVI

­ Krčenje i čiščenje terena

Na zemljištu na kome se podiže vinograd kao predhodna kultura može biti i stari vinograd,dotrajani voćnjak ili šikara. Zaostali organski delovi predhodne višegodišnje kulture imaju štetan uticaj pa se moraju ukloniti krčenjem i rasčišćavanjem terena.Ukoliko se to ne uradi dolazi dolazi do truljena drvenih delova,pa gljivice korenove truleži,pa gljivice korenove truleži armilaria mellea mogu lako preći na koren posađene vinove loze i loznih podloga.
Krčenje se može obaviti ručno i mašinski. U ovom slučaju za podizanje 30 ha. Vinograda upotrebiće se mašinsko krčenje pomoću buldozera, traktora velike snage sa pomočnim i dodatnim uređajima za čupanje panjeva i žila.

­ Nivelisanje i planiranje terena

Zbog krčenja na parcelama ostaju velike rupe i ispupčenja koje treba nivelisati. Na velikim terenima zbog mogučnosti grešaka u nivelisanju teren se snima i izrađuju se karte sa vertikalnom predstavom terena.Zatim se postupa mehanizovanom ravnjanju.Pri mehanizovanom ravnjanju koriste se buldozer ili traktor sa buldožerskom daskom.

Navodnjavanje

Navodnjavanje se primenjuje na onim terenima gde se javljaju suše u toku vegetacije. Vinaračko područje spada u tu grupu pa zbog toga projekat treba da sadrži način zalivanja, dubinu postavljanja i raspored uređaja za napajanje vodom, vreme nalivanja i izvore potrebne količine vode. Način na koji se vrši zalivanje i instalacija postavlja se pre podizanja vinograda.Najviše se primenjuje zalivanje iz brazde i veštačkom metodom kap po kap.Pri postavljanju instalacije treba voditi računa da se postavlja na dubinu koja neće smetati rigolovanju zemljišta.Najviše primenjeni način jeste zalivanje iz brazde kod koga su brazde dužine 120 m a širine 30-40 cm a dubina 15-25 cm.kad se navodnjavanje završi zatrpavaju se plugom. Prednost ovog načina jeste što struktura zemljišta ne pogoršava, ne stvaraju se povoljni uslovi za razmnožavanje kriptogamskih bolesti a nedostatak je što se ne postiže uvek ravnomerna raspodela vode.

Odvodnjavanje

Primenjuje se na terenima gde površinska voda teško otiče a na terenima sa nagibom vrši se regulisanje buičnih tokova i sprečava erozija.Površinska voda odvodi se pomoću otvorenih kanala dok kanalsku mrežu sačinjavaju odvodni,sabirni i obodni kanali. Vinova loza teško podnosi visok nivo podžemne vode.Na takvim zemljištima trpi hlorozu zbog toga na ovakvim zemljištima ne podizati vinograde.

    TERASIRANjE I MERE BORBE PROTIV EROZIJE

Erozija podrazumeva odnošenje površinskog sloja zemljišta koje nastaje kao posledica delovanja kiše, snega, vetra i vode koja otiče po površini. Uzroci erozije su mnogobrojni i različiti a među njima ističu:
­ Nagnutost terena
­ Nepravilno izvedeni regulacioni radovi pri zasnivanju terena:
­ Neplansko uništavanje prirodne vegetacije koja se graniči sa vinogradarskim terenima,
­ Nerešeno pitanje oticanja vode sa vinogradarskog terena
­ Pogrešni postupci pri rigolovanju zemljišta,
­ Nepravilno odžavanje zemljišta u vinogradu.

Kao glavni činioci erozije u našem vinarskom kraju smatraju se voda i vetar. Može se zaključiti da je praktično uzevši svako vinogradarsko zemljište manje ili više izloženo eroziji, koja ako se ne sprečava može prouzrokovati ne samo smanjenje plodnosti već i fizičku destrukciju zemljišta.Mere borbe protiv erozije koje se primenjuju pre podizanja,za vreme podizanja i u toku njegove redovne eksplatacije. Mere borbe se ogledaju u popravci fizičkih osobina zemljišta, bioločkim merama i mehaničkim merama (obrazovanje terasa, formiranje kanalske mreže i izgradnja brana). Terasiranje predstavlja fizičku meru borbe proeiv erozija na terenima pod najvećim nagibom. Same terase se sastoje od platoa gde se vinova loza gaji i kosine (škarpa ili potporni zid) koji je od svučene zemlje ili kamena.

Najčešći oblici terasa su: Alžirska terasa
 Stepenasta terasa
 Stepenaste naorne terase,skladovi i
 Konturne stepenaste terase

Mast.dip.inž.Nenad Stefanović
PSSS Leskovac

PRAVILNA PRIHRANA OZIMIH USEVA PREDUSLOV ZA DOBAR PRINOS

 Prihranjivanje je jedna od najvažnijih agrotehničkih mera u proizvodnji žita. Primenom azota pre početka prolećnog dela vegetacije ozimih strnih žita obezbeđuje se biljkama dovoljna-optimalna količina ovog hraniva do kraja vegetacije. Maloj biljci ne treba puno hrane, ali kada krene njen razvoj, kada uđe u fazu bokorenja  potreba za hranom je veća. Pre prihrane poljoprivrednici moraju znati šta usevu nedostaje, kako bi prihrana bila adekvatna, a ulaganje i finansijski troškak opravdan. Puno je faktora koji utiču na to kada treba uraditi prvu prihranu pšenice. Ratari treba da znaju da su najveći zahtevi pšenice prema azotu u fazama bokorenja i na početku vlatanja, odnosno, kada počinje intenzivan porast stabla. U tim fazama pšenica i ostala žita formiraju potencijal prinosa. Brojna višegodišnja iskustva pokazala su da su dve prihrane pšenice sasvim dovoljne. Na na našem području  za prihranjivanje pšenice potrebno je primeniti 250-300 kilograma KAN-a  po hektaru,UREE 150-180 kg ili oko 250 kg/ha AN-a. Za interventnu aplikacuju azota, odnosno tamo gde se želi brz efekat, treba koristiti KAN ili AN. Na kiselim zemljištima prednost takođe treba dati KAN-u. UREA ima prednost zbog veće koncentracuje azota. Mana joj je što deluje usporeno jer mora da se transformiše u zemljištu. Efekat prihranjivanja zavisiće od padavina posle rasturanja azotnih đubriva. Ako u roku od sedam dana posle prihranjivanja padne 10 litara kiše po kvadratnom metru, uspeh je siguran. 

Kod prihrane ječma treba voditi računa o tome da je ječam daleko osetljiviji na poleganje u odnosu na pšenicu, pa za razliku od pšenice u prvoj prihrani ne bismo smeli prihraniti ječam sa više od 40-50 kg/ha čistog azota ( 150-180 kg/ha KAN-a), a u drugoj prihrani, početkom vlatanja, 20-30 kg/ha ( 75-110 kg/ha KAN-a ).
Ratarima treba da bude jasno da bez obzira na sve probleme i okolnosti, ukoliko se pšenica ne prihrani, neće biti prinosa.

Savetodavac za ratarstvo i povrtarstvo
Boban STANKOVIĆ, dipl.inž.polj.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*