Saveti za poljoprivrednike : CRNA PEGAVOST VINOVE LOZE (PHOMOPSIS VITICOLA)

LESKOVAC

Gajenje vinove loze na teritoriji juga Srbije odvija se na površini od oko 14.000 ha. Veći plantažni zasadi nalaze se u poznatim vinogorjima – Vlasotinačko, Bojničko, Leskovačko, Vranjsko, Prokupačko, Sićevčko, dok su manje plantaže privatnog poseda locirane na celoj teritoriji juga Srbije.
Izuzetno povoljni agroekološki uslovi, dugogodišnja tradicija u gajenju, više od sto godina, i postojanje preradnih kapaciteta, razlog su da se ovoj gajenoj kulturi prida veći značaj od onog koji trenutno postoji, jer poslednjih godina dolazi do napuštanja velikih plantažnih zasada na ovom području. Na privatnim plantažama sortiment nije zadovoljavajući, agrotehničke mere su uglavnom dobre, ali su mere zaštite često loše, tako da zdravstveno stanje zasada vinove loze, vrlo često, zavisi od meteoroloških prilika tokom godine.
Pored odavno poznatih gljivičnih oboljenja (plamenjače, pepelnice i sive truleži), poslednjih godina, u vinogradima na ovom delu Srbije, sve se češće zapažaju simptomi crne pegavosti (phomopsis viticola), koje je za ovo područje novo, a u svetu poznato više od šezdeset godina.
Ovaj parazit se poslednjih godina vrlo brzo širi, registrovan je na velikim površinama i većem broju sorti. Simptomi se intenzivnije manifestuju u godinama sa više padavina, u zasadima sa manjim brojem tretmana kvalitetnijim preparatima za suzbijanje plamenjače i pepelnice, gde postoji intenzivnija primena herbicida i mineralnih đubriva. Patogen je registrovan i u zasadima vinove loze koji su napušteni, gde se ne primenjuju gotovo nikakve hemijske i agrotehničke mere, a takvih je zasada preko 50 % na ovom području

Pojava Phomopsis viticola na području juga Srbije

Prva pojava parazita Phomopsis viticola prouzrokovača crne pegavosti vinove loze datira od pre više od sto godina, kada je ovaj patogen prvi put registrovan. Šezdesetih i sedamdesetih godina ova pojava je bila zapažena i na našim prostorima. Prva pojava simptoma koje prouzrokuje parazit Phomopsis viticola je registrovana u Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, dok je u Srbiji rabeležena u Smederevu, Aleksandrovcu,Trsteniku, Leskovcu.
Nakon tih početnih aktivnosti zastalo se sa daljim proučavanjima. U okviru redovnih programa zaštite, kod većine vinogradara, nisu u potpunosti obuhvaćena i tretiranja protiv crne pegavosti, Na području koje je predmet ovog proučavanja, na privatnim plantažama, vinogradari vrlo malo ili gotovo ništa ne znaju o pojavi parazita Phomopsis viticola i štetama koje isti pričinjava.
Područje juga Srbija zahvata veliku površinu, sa relativno dobro razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom, gde gajenje vinove loze zauzima značajno mesto. Razlozi za ovakvu zastupljenost proizvodnje grožđa su dobro poznati. Postoje podaci o tome da se vinova loza na ovim prostorima gajila pre više od sto godina i da su u prošlom veku na sajmovima u većim gradovima bili izlagani proizvodi loze sa područja Prokuplja i Vlasotinca.
U vinogradarskim reonima juga Srbije dominiraju mahom vinske sorte, pre svega prokupac, koji prema zvaničnim podacima zauzima oko 70 % površina u individualnom sektoru. Druga sorta po zastupljenosti jeste plovdina, dok se poslednjih godina i na privatnim plantažama počinje sa gajenjem kvalitetnijih sorti – sovinjon, smederevka, vranac, afus-ali, kardinal i dr. Na oko 60-70 % površina na jugu Srbije vinova loza se gaji klasičnim uzgojem sa gustim sklopom, mada ima i plantažnih zasada sa oko 3.000 – 3.500 čokota po hektaru, gde se primenjuje novija, kvalitetnija tehnologija uzgoja.
Do pozitivnih promena došlo je i kada je u pitanju zaštita vinove loze u cilju suzbijanja štetnih organizama, a to je rezultat napretka celokupne poljoprivredne proizvodnje, a naročito industrije pesticida. Naime, u prvoj polovini prošlog veka, proizvođači su koristili dva osnovna neorganska preparata – plavi kamen i sumpor, da bi na kraju veka imali mogućnost primene vrlo velikog broja kvalitetnih organskih preparata. Uz pomoć struke i nauke, napredne industrije hemijskih preparata i zaštita gajenih kultura je mnogo kvalitetnija. Ekonomske štete su zbog toga manje, osim u izuzetno nepovoljnim vremenskim uslovima. U okviru redovnih programa zaštite vinova loza se tretira protiv parazita prouzrokovača plamenjače, pepelnice i sive truleži, prskanje se obavlja sa manjom količinom vode po jedinici površine, i uglavnom se tretira lisna masa i grozdovi. Koriste se organski preparati (najčešće primenjivani Ridomil, Bajleton, Ronilan), dok je bakar, naročito u neorganskom obliku, skoro izbačen iz upotrebe.
I upravo tako visoka tehnologija u proizvodnji – obrada, đubrenje i zaštita, prouzrokovali su, prema našem mišljenju, pojavu i širenje parazita Phomopsis viticola, prouzrokovača crne pegavosti. Štete od ove bolesti su dvojake prirode – direktne i indirektne, a zavise od perioda infekcije ovim patogenom.

Simptomi bolesti

Parazit Phomopsis viticola parazitira vinovu lozu tokom cele godine. Simptomi se najbolje opažaju u proleće u vreme početka vegetacije, kada se zapaža da na inficiranim čokotima ne kreću sva okca koja su ostavljena prilikom rezidbe. Direktna šteta može smanjiti prinos za oko 10-30 %, a manifestuje se time što na kondirima obično ne kreće ni jedno okce, a na lukovima samo vršna okca. Ovo ne mora da bude pravilo. Događa se da na lukovima krene i neko bliže okce, koje je prazno, a zatim na kraju opet krene nekoliko okaca. Uz to lastarići koji su bliži osnovi ostanu sitni, kržljavi, obično bez grozdova ili sa ponekim malim grozdićem, sa manje listova koji su sitniji, često deformisani i nemaju karakterističnu boju.


Tokom leta,pored ovih simptoma javljaju se nove promene na vinovoj lozi, kao posledica novih infekcija. Simptomi su najuočljiviji na novim zelenim lastarima. Krajem leta i tokom jeseni, na tim lastarima javljaju se hlorotične pege sa tamnijim centrom. Pege su, uglavnom, duguljaste i javljaju se na donjim internodijama.
Obično su zahvaćena okca koja je nalaze u pazuhu listova, iz kojih bi trebalo naredne godine da izađu novi lastari. Kasnije te pege dobijaju tamno mrku boju, ugnute su i šire se, kora na njima puca i stvaraju se kraste. U slučaju jake infekcije pege se šire formirajući prsten. Kora na inficiranim lastarima nema karakterističnu žućkastu nijansu, već dobija svetlu, sivopepeljastu boju. Na tako „izbeljenim“ lastarima tokom jeseni i zime javljaju se crne tačkice koje se izdižu iznad kore. Listovi su, usled infekcije sitni i deformisani, sa iskrzanim obodom.
Na licu lista mogu se zapaziti nepravilno rasute sitne pege. U okviru njih se u centru nalazi mrka tačka koja kasnije potpuno potamni. Na lisnim peteljkama i šepurini takođe ima pega, koje su više izdužene i podsećaju na one na lastarima. Proučavanjem simptoma nismo registrovali direktne simptome na bobicama, već samo to da se, usled infekcije, na zaraženim čokotima formira manje sitnijih grozdova, što dovodi do smanjenja prinosa. Pored ovih direktnih i indirektne štete su značajne. Rečeno je da na zaraženim kondirima okca ne kreću, a na lukovima kreću vršna okca. Zbog toga nema adekvatnih lastara za zamenu, ostavljaju se lastari sa lukova, a to jo tek od četvrtog ili petog okca. Na taj se način kordunica izdužuje i stvara dodatne probleme kod obrade, nege i zaštite.

Razlozi jače pojave patogena Phomopsis viticola na području Juga Srbije

Literaturni podaci govore da se crna pegavost – eskorioza u Evropi pojavila, odnosno da je registrovana početkom šezdesetih godina. Kod nas se o toj bolesti pisalo početkom sedamdesetih godina. Treba pomenuti da se proizvodnja i primena pesticida intenzivirala početkom šezdesetih godina. U to vreme vrši se registracija velikog broja pesticida i mineralnih đubriva.
Primenom kvalitetnijih preparata u zaštiti vinove loze smanjio se broj tretmana. Zbog velike lisne mase rastvor preparata ne dolazi do lastara, a unutar čokota, opet zbog velike lisne mase, stvarali su se povoljni uslovi za pojavu eskorioze koja prvo inficira lastare. Obilaskom terena uvideli smo da su najviše ugrožene mikrolokacije koje su manje osunčane, kao i bolje obrađeni, bujniji, ali i izrazito slabiji zasadi.
Kada je u pitanju sortiment, simptome crne pegavosti smo najpre registrovali na stonim sortama afus-ali, kardinal, a kasnije skoro na svim sortama – belim i crnim, vinskim i stonim.
S obzirom na to da vegetacija različitih sorti u jednom zasadu otpočinje s proleća u različito vreme, nije moguće unapred utvrditi vreme tretiranja za sve sorte, već je potrebno da se različito reaguje za svaku sortu ponaosob, u zavisnosti od toga u kojoj je fenološkoj fazi. To je otežano iz razloga što je u jednom zasadu sa klasičnim uzgojem na jugu Srbije zastupljeno veći broj sorti, koje s proleća kreću u različito vreme.
Hemijsku zaštitu treba sprovoditi nekoliko godina uzastopno kako bi se postigao uspeh u zaštiti vinove loze od Phomopsis viticola.

Suzbijanje Phomopsis viticola

Iako ovu bolest pratimo više godina, tek se pre nekoliko godina na našem području počelo sa konkretnim merama hemijske zaštite, mada su se takozvane higijenske, preventivne mere i ranije primenjivale. Na bazi ranijih iskustava i preporuka iz literature, počelo se sa primenom preparata na bazi DNOC. Najpre je korišćen Kreozan, a dve godine kasnije i Selinon. Ovim preparatima tretiranje je vršeno rano u proleće pre početka vegetacije Kod nekih individualnih proizvođača oko 20-30. marta. Nakon toga obavljalo se još jedno tretiranje preparatima Mankogal, Dithane, Folpet, Antracol, kada su lastarići dostizali dužinu od 5-10 cm (faza 13-15).
U početku su tretirane samo pojedine sorte, a poslednje dve godine, kao i na privatnim plantažama, tretirane su sve sorte, odnosno ceo zasad. To nisu bili egzaktni ogledi, već redovne mere hemijske zaštite, bez posebnih merenja i kontrola.
Osim hemijskih mera zaštite nikako se ne smeju zanemariti i fitosanitarne mere zaštite, kada je potrebno tokom zimskih meseci do početka vegetacije, rezidbom uklanjati sve obolele lastare i lukove, njihovo obavezno iznošenje iz vinograda i spaljivanje. Greška mnogih vinogradara na području juga Srbije je usitnjavanje orezanog obolelog biljnog materijala i zaoravanje u vinogradu, jer se time ostavlja infekcioni potencijal parazita u zemljištu.
Možemo reći da će naša dalja proučavanja ići u dva pravca i to praćenje osetljivosti pojedinih sorti vinove loze i određivanje preparata i termina tretiranja, a oba u cilju sprečavanja i suzbijanja ovog štetnog patogena.
PSSS LESKOVAC
Mr Gordana Jovanović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*