Radanska Ruža

LEBANE

Udruženje žena „Ruža“  iz Lebana postoji od 2010. godine .Osnivači su socijalnog preduzeća „Radanska ruža“ u kome rade žene iz marginalnih grupa i sa invaliditetom.
– Mi smo dugi niz godina pokušavali da nađemo aktivnost gde ćemo uposliti žene. koje   pripadaju marginalnim grupama. Onda smo pokrenuli socijalno preduzeće,- objašnjava direktor Predrag Stošić.
O ovom socijalnom preduzeću, ali i primeru da šansa za žene iz marginalizovanih grupa postoji,  razgovramo sa direktorom Predragom Stosicem

NNR:- Odakle ideja da se napravi preduzeće i angažuje žene iz višestruko ranjivih grupa?

Stošić:-  Nama je jedini cilj osnivanja preduzeća bio da uposlimo žene koje pripadaju marginalnim grupama i kojima niko nikada nije dao šansu. Nakon problema koje smo imali prošle godine, i koje smo relativno uspešno prebrodili, ovu godinu smo posvetili i radili isključivo
organsku proizvodnju i nešto malo konvencionalnu, a naša celokupna organska proizvodnja ide za izvoz u Austriju i Nemačku. Što se samih žena tiče, trenutno ih imamo 23. U sezoni ih je bilo malo više. Lično sam prezadovoljan kako rade i kako su prihvatile svoje preduzeće. Ono što je bitno, to je da, kada smo prošle godine imali problem, održali smo sastanak i utvrdili  smo  da imamo dve opcije – ili da proglasimo bankrot ili da probamo da se isčupamo. Sve žene koje su
tada bile prisutne su rekle da moramo da se „čupamo“, jer je ovo naše preduzeće i mi ćemo raditi koliko je potrebno. Plata je nebitna, ako je bude – dobro, ako ne – nikom ništa, preduzeće mora da opstane. Tada smo definitivno bili sigurni da smo uradili nešto dobro, ne verujem da bi se to desilo u nekom drugom preduzeću. Njihovom upornošću, vrednošću i marljivim radom uspeli smo da prevaziđemo probleme.

NNR:
Kako su se osećale žene kojima, kako ste rekli, niko nikad nije pružio šansu da rade?

Stošić:-  To je zanimljivo i stalno ponavljam. Mnoga preduzeća imaju viziju da budu prva na tržištu, a naša misija i vizija su suze i osmesi. To se bukvalno ponavlja kod svake nove žene koja dođe u preduzeće, da kada primi svoju prvu platu i pogleda u telefon, mi na njenom licu istovremeno vidimo i osmeh i suze. One se socijalizuju, to su žene koje nikad nisu radile, bile su zatvorene u svojim kućama… Bilo je, uslovno rečeno, problema, kada žene dođu da se uklope u celu našu priču, ali ono što je bitno je da su one same uspostavile takav sistem da se bilo koja nova žena brzo uklopi u taj sistem i evo, za  pet godina postojanja, mi nismo imali ni dan bolovanja, nemamo normu, o svemu se dogovaramo… Nikad nismo zakasnili sa isporukom, nemamo striktno određene pauze, one same organizuju proizvodnju i osećaju se kao da su kod kuće. One su te koje su izgradile sistem koji funkcioniše.

NNR: Vi radite nešto što je sezonski posao. Da li preko leta   ili jeseni angažujete još neke saradnice?

Stošić:-   Mi smo zaokružili čitav sistem proizvodnje, počev od primarne proizvodnje, tako što samo prduzeće ima svoje organske parcele, imamo nekoliko kooperanata, i kako se proizvodnja razvijala, tako smo i mi uspevali da produžimo tu sezonalnost u proizvodnji. U prvoj godini nismo radili nekih šest meseci, a ovu sezonu ćemo završiti tako što ćemo raditi tokom čitave godine. Ono što je dobro je kontinuirana potražnja za našim proizvodima, pre svega ajvarom. Ljudi su se navikli na taj kvalitet, a i izvoz će ići kontinuirano mesečno i nama je cilj da održavamo proizvodnju tokom cele godine.

I EGZISTENCIJA, I SOCIJALIZACIJA

NNR: – Da li je ova radna angažovanost doprinela i osnaživanju žena?

Stošić:-  Jeste. Ekonomski efekat je vrlo bitan i mi smo mislili da je to i najvažniji efekat koji će imati te žene, jer će moći da raspolažu sa svojim novcem, ali se pokazalo da je to sekundarni efekat. Primarni efekat je socijalizacija, one su se uključile u zajednicu, u društvo… Mi smo imali žene koje su na prošlim izborima bile kandidatkinje za odbornice, što je par godina pre toga bilo
nezamislivo, da te žene uopšte izađu iz kuće, a kamoli da se bave politikom.

NNR:–  Socijalno preduzeće je osnovano partnerski sa opštinom. Kakva je sada situacija, imate li slobodu odlučivanja?

Stošić:-  Imamo slobodu odlučivanja. Opština jeste suosnivač sa 40% kapitala. Nemamo nikakvih problema što se tiče poslovne politike, a ono što jeste problem je to što imamo javni kapital u osnivanju. Imamo problem u obezbeđivanju obrtnih sredstava, jer je nemoguće dobiti
kredit kod poslovne banke, jer nam treba saglasnost oba osnivača, a opština Lebane ne može da da saglasnost… Mi smo imali za cilj civilno-javno partnerstvo i mislimo da je to dobar modus kako bi lokalne samouprave pomogle posebnoj kategoriji stanovništa, jer su te žene imale i neki vid socijalne pomoći od opštine ili Republike. Sada nisu na budžetu, već preko doprinosa i pune budžet, tako da lokalna samouprava ima dvostruku korist od osnivanja ovakvih preduzeća.

Lj. Stojanovic

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*