Priče sa konkursa (4): Izgužvana sećanja

LESKOVAC – BAČKA TOPOLA

   Jutarnja izmaglica, san i java. Kroz prozor srca oko se tvoje smeši. Senka sećanja klizi dušom mojom sve do Iskona kad tek čestica smo bili. Lik davno u meni zarobljen. Svoj san si pronašao, u snove želje pustio, Javom prošetao putevima Neba i Prapočetka. Lebdeli smo zajedno na krilima Pahulja poljima Različka. U pratnji vihora i Vremena stigli smo u sutra da se ponovo u juče sretnemo.

   Od mašte i želje lavirint nisi video. Usamljena duša željom sanjana dotaći Javu je htela, u srce žar ljubavi zapaliti, život probuditi.

   Noć mi postelju gužva, Mesec zracima svojim telo obavija. Oko budno sanja san snom i željom obojen. Čas plav, nežan i drag, čas san bez snova, taman i mučan. Srce sa zvezdama razgovore vodi, miris Pahulja u nozdrvama, Različak u oku. Kroz trepavice sećanja promiče tvoj lik izmaglicama jutra obavijen.

   Šum Zore iz pospanog tela želje pronosi do postelje moje nesanicom i noći ove, izgužvane kao i sećanje moje. Uz zvuk praporaca i šapat povetarca srce slutnje puno na oko san ne priziva. U snoviđenju sećanje se potkrada na uzdrhtala tela i ustreptale želje.

   Kao lagani dodir Pahulja i želja tvoja je u meni zadrhtala. Iskre u nama buru su najavljivale. Oko Različka nad nama latice je raširilo. Sa tihim šapatom želje i sna kao reka nabujala naš život je nadom probuđen bio.

   Pahulje života gladne žedno su pile na izvorima usana naših i pokrenule damare u telima. Neočekivano snažno tukli su u nama. Latice Pahulja i Različka postelja nam bila. Svici od zvezdica utkani u Nebeski prekrivač. Lampioni sunčanog dana kao Morzeova azbuka želje su ispisivali na telima našim. Nemi govor srca su i bez reči razumela.

   Strepnja nam korake usporava. Strah da nas ne omami i zavede sjaj zvezda, da u trenu ne pružimo ruke nekom drugom srcu i oku sve misleći da smo to mi.

   Poljupci tvoji, šapat sna, uzdrhtalo telo, zagrljaj želje tvoje i noći ove varaju srce moje. Privid da si pored mene, a java da si samo u sećanju mom ostao. Oko sa tepiha Neba prati korak moj. Postelju na oblaku mi raspremaš i čekaš dolazak duše moje.

  Ponekad noć mi postelju gužva i nesanica sa njom. Kroz magle budnog sna Vreme sećanja tka i duša te poželi u naručju svom.

7528. godina                                                                            

 Slavica D. Damnjanović – Saša, Bačka Topola

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*