Preduzetnički geni Filipa Jorgaćevića iz Žabljana

LESKOVAC

Preduzetnički geni, koji su njegove roditelje odveli u Sloveniju, Filipa Jorgaćevića su vratili u rodno Žabljane. Tu je započeo sopstveni posao i kupio neke ruinirane objekte, koje planira renovira, jer veruje da Vučje i njegova okoline imaju ogroman potencijal.

Iako još uvek živi na relaciji Vučje-Ljubljana, Filip se, sve češće zadržava u rodnom selu, gde ima sopstvenu proizvodnju kraft ,u prevodu zanatskog ili domaćeg piva.

–          Pokrenuo sam malu fabriku piva, po ugledu na slične širom sveta. Kao što u Srbiji svako zna da napravi roštilj, ili veliki broj ljudi sam peče rakiju, tako na zapadu, posebno u Skandinaviji, mnogi u svom podrumu imaju male pivare. Moja proizvodnja je na 15o-2oo kvadrata i gde pravim  zanatsko ili kraft pivo. Ono je u našoj zemlji  još uvek nedovoljno poznato i širu popularnost je, za sada, steklo samo na severu Srbije. U Beogradu i Novom Sadu se proda 97 posto količina zanatskog piva domaće proizvodnje. Pokušali smo da naše pivo prodajemo u Leskovcu, ali ide teško i potrebno je da prodje izvesno vreme, kako bi se takav proizvod  ovde ”primio”.Ljudi prvo najčešće komentarišu cenu, a nisu ni probali proizvod. Od starijih i iskusnijih sam naučio da ne postoji skupo ili jeftino, već vredno ili bezvredno, kaže mladi preduzetnik.

 Svestan da će biti potrebno vreme da bi se promenila svest ljudi sa juga Srbije, pre nego što je počeo sa realizacijom biznis ideje, odlučio je da proizvodnju započne u rodnom Žabljanu, a da proizvod distribuira na suprotni kraj zemlje.Transport  je najveći imput u troškovima, ali Porečje ima neke druge, nezamenljive prednosti:

–          Ovde imamo fenomenalnu vodu, koja je proslavila čitav kraj. Vučje, pre jednog veka, nije bilo najveće naselje, već je dolaskom Vlade Teokarevića i njegovog oca, najpre u Strojkovce, počeo razvoj ove varošice. Njih je dovela voda, odnosno njena mekoća, koja je i zvanično i nezvanično druga po mekoći u Evropi. I vlažnost je ovde posebna, zbog blizine Kukavice.Tu  je bila i hidrocentrala, pa su Teokarevići imali sve pogodnosti modernog života na dohvat ruke.Tako je počelo lepo doba za Vučje, kojeg se, nažalost, ja ne sećam.

Vodjen idejom da, ako je nešto stvarano i uspešno funkcionisalo pre pola veka i ranije, sigurno može  još uspešnije danas, kupio je oronulu zgradu u kanjonu Vučjanke, poznatiju pod nazivom ”Orlovo gnezdo”.

–          Taj objekat se nekad zvao po reci koja protiče ispod njega.Smešten je na prelepom mestu, u srcu prirode, koju tek neznatno narušava Hidrocentrala.  Bio je to prelep restoran i stariji se sigurno toga sećaju.Tu su, na čašicu uživanja svraćali meštani, ali i brojni turisti, pronoseći dalje priču o čudesnom krajoliku podno Kukavice. Moja želja je da to oživim, da mu povratim stari sjaj. Smatram da, kad bismo se vratili 5o godina unazad, otišli bismo 5o godina napred.

Najveći problem  u realizaciji ideje biće, smatra Jorgaćević, urediti  infrastrukturu. Do ovog i ostalih objekata teško se stiže, put nije najboljeg kvaliteta, a u kanjonu Vučjanke i na padinama Kukavice je  mnogo više stvari koje treba otkriti svetu.

–          Vučje treba da bude u turističkoj ponudi grada Leskovca. Ako forsiramo Vučje, ne znači da zapostavljamo Leskovac, jer će i on dobiti na značaju. Ne možete  turisti ponuditi prirodu u centru grada, pošto ima druge kvalitete. Ideja o razvoju vučjanskog kraja možda potiče od meštana, ali u njenu realizaciju moraju biti uključeni i lokalna samouprava i država.

Investitori ne žele ulažu u nešto što će ostati nedostupno za korišćenje, a  s druge strane, država nije voljna da ulaže ako nema investitora. Jorgaćević je kupovinom objekta načinio prvi korak. Na potezu je država.

–          Na sastanku održanom pre mesec dana u Leskovcu, razmatran je regulacioni plan za Vučje, sa posebnim naglaskom na Skobaljić  grad. Stručnjaci u najrazličitijim oblastima, od urbanista, arhitekata, preko predstavnika institucija za zaštitu spomenika kulture i zaštitu prirode, do privrednika iz Vučja,  složili su se da je minulih decenija, ova varošica, ali i čitav kraj nepravedno zapostavljen. Postoje inicijative i planovi, a rekao bih i dobra volja da se to ispravi. Najavljena je i rekonstrukcija puta Leskovac-Vučje naredne godine. Ako sve bude tako, šansa da se oživi Porečje je vlo izvesna. Pričao sam sa nekim ljudima, koji bi rado ulagali ovde.

Slažući se da biznis ne treba meštati sa emocijama, mladi preduzetnik Filip Jorgaćević tvrdi da jedno drugo obavezno ne isključuje. Uostalom, njega je ljubav vratila rodnom kraju, a poslovne ideje poslužiće da ga učini lepim i primamljivim i za druge.

N.S.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*