Predrag Mitrović: Vreme za novi početak

LESKOVAC

Šta su pravi razlozi da leskovčani napuste Srpski pokret Dveri, ko je i kada osnovao Dveri, šta se može očekivati od novo/starog Pokreta za Leskovac, hoće li nova organizacija učestvovati na predstojećim izborima, šta su njeni ciljevi, kakvi su uslovi za objedinjavanje leskovačke opozicijem razgovaramo sa dr Predragom Mitrovićem, doskorašnjim visokim funkcionerom Dveri, i liderom Pokreta za Leskovac.

NNR: Dovoljno je vremena prošlo od kada ste obzaninili da izlazite iz Srpskog pokreta Dveri. Kakvi su planovi za dalje političko delovanje?

Mitrović: Odluka o napuštanju Srpskog pokreta Dveri me je zabolela pre svega jer se tu radilo o jednom nekorektnom odnosu centrale stranke prema Gradskoj organizaciji Dveri u Leskovcu i Jablaničkom okrugu, ali i uopšte na jugu Srbije. Kada uložite sebe, svoj život i autoritet, žrtvujete sve što ste stekli, kada pokušate da date i više od onoga što možete, a vrati vam se na taj način da laktaši, ljigavci i ljudi koji po istom mehanizmu u svim političkim opcijama pronalaze način i nteres da se pozicioniraju što bolje, a glava, umesto da čuva dušu svakog člana, krene u priču sa lažnim osmesima i tapšanjem u nameri da će ispraviti sve ono na šta mu je skrenuta pažnja, najpametnije je bilo da donesemo odluku kakvu smo doneli. Ja želim Srpskom pokretu Dveri sve najbolje i na predsedničkim i na svim drugim izborima na kojima učestvuju, ali moram da kažem da mi nismo izašli iz Dveri, već jnas je praktično Srpski pokret Dveri prognao. I ne samo nas, nego mnoge ljude koji su od osinvanja ove organizacije mnogo uložili u promociju programa, a pre svega u pozicioniranje Boška Obradovića kao predsednika. Zabolela me je i laž da je Pokret za Leskovac istupio iz Dveri, jer je to očigledno bilo najelegantnije plasirati u javnost, da je jedna grupacije koja je, eto, sticajem okolnosti, ušla u Dveri sada donela odluku da izađe. Boško Obradović to dobro zna, Pokret za Leskovac je na Vidovdanskoj konferenciji 2009. godine zajedno sa Svetosavskom omladinom Srbije, Kosovskim božurima, Ekonomskim pokretom Branka Dragaša, sa Pokretom Svetozar Miletić pokojne Smilje Avramov i Srpskim saborom, osnovao Srpski pokret Dveri. Mi nismo kao Pokret za Leskovac istupili iz DVeri, ali je to, očigledno, bilo zgodno kako bi mi bili okrivljeni kao neki izdajnici ideje Srpskog pokreta Dveri, a ne da se stavi do znanja da SP Dveri još od odluke Glavnog odbora o ulasku u Savez za Srbiju više ne funkcioniše na valjan način, gazeći statutarne odluke, gazeći mišljenje dobrog dela ljudi koji su godinama bili u SP Dveri. S druge strane, proširivanje predsedništva SP Dveri sa 10 na 25 članova je imalo za cilj da se uvede samovlašće prvog čoveka, što je primer političkog „lidera“ koji u svom okruženju ne trpi i ne podnosi i ne poštuje posebne i sposobne ljude, već se oslanja na podanike. Da ne ulazim mnogo u detalje, tu su se pomešali karte, ljudi bez adekvatnog obrazovanja i znanja su preuzeli ozbiljne funkcije i jenostavno se videlo da to ne mogu da iznesu, ali su ostali na funkcijama. U SP Dveri ima izuzetno dobrih ljudi, Boško Obradović je dobar čovek, ali nije za poziciju na kojoj se nalazi. Za takvu funkciju vi morate da znate da napravite bezbedonosnu procenu odlaska na sastanak na kome ćete biti viđeni, gde ćete da sednete, s kim ćete da razgovarate, s kim ćete da se slikate… Obradović je, bez mogućnosti da vidi dva koraka napred, doveo SP Dveri, koji je 2016. godine imao istorijsku šansu da obnovi sve ono što je nedostajalo političkoj sceni Srbije već više od 50 godina. Na kraju krajeva, šta je tu je, ja znam da sam sa svojim saborcima sa juga Srbije ostao čistog obraza, u nameri da kažemo da nam je dosta svih onih koji ne razumeju trud ovog napaćenog i jadnog naroda na jugu Srbije. Rezervni položaj na izlasku iz SP Dveri nam je bio da reaktiviramo Pokret za Leskovac koji je osnovan pre više od 15 godina sa ciljem zaustavljanja svih negativnih trendova depopulacije, migracija i siromašenja juga Srbije, da okupimo sve ljude bez obzira na političku pripadnost u jedan zajednički front da se smeni aktuelna vlast na jugu Srbije, ali i u Srbije, da se pozicioniramo ne kao građani drugog reda u svojoj zemlji, već da potencijale koje imamo iskoristimo da na adekvatan način uz poštovanje institucija, donošenja adekvatnih lokalnih i republičkih zakona aktiviramo sve resurse koje ne koristimo ili koristimo u malom obimu. Pre svega bih dao apostrof da sve one koji su otišli iz Leskovca i ove zemlje ponovo pridobijemo kao partnere, jer vidim da ti ljudi dušom pripadaju ovom delu zemlje, da ovde imaju svoje porodice i da ih treba posmatrati kao razvojni potencijal i juga i uopšte Srbije. Mi smo nekada imali ljude sa ovih prostora koji su bili predsdednici vlade, gradonačelnici Beograda, zašto tako nešto ne
bi ponovo uradili?

NNR: Da li planirate i šire udruživanje?

Mitrović: Mi jesmo opet aktivirali Pokret za Leskovac, ali sve ovo što radimo ide u prilog činjenici da moramo da smognemo snage i okupimo sve zainteresovane politička, a li i apolitične ljude na jugu Srbije u cilju osnivanja pokreta koji će se boriti za sve ono o čemu sam već
govorio.

NNR: Da li je moguća saradnja sa postojećim strankama i grupama građana koje deluju na opozicionoj sceni?

Mitrović: Kada smo ulazili u Savez za Srbiji imali smo priliku da razgovaramo i upoznamo se međusobno. To shvatam kao jedan od retkih segmenata uspeha ulaska SP Dveri u taj savez, jer su ljudi koji su u drugim političkim opcijama napokon shvatili da mi nismo fašisti, da nismo ultradesničari niti kojekakva gruapcija, nego ljudi koji imaju dovoljno znanja i hrabrosti da izađu sa svojim stavovima i srčano ih brane do kraja. Promenjen je taj odnos prema nama i tom prilikom sam rekao da, ako mislimo da uspemo u Leskovcu na način da svi skinemostranačke dresove i napravimo zajednički front protiv ove vlasti, ja ću prvi skinuti dres. Ne vidim razloga da posle svega to ne urade i drugi politički subjekti u drugim političkim strankama. Mislim da nisu ništa dobili od svojih političkih centrala, da te centrale i lideri stranka ne mogu bolje od nas da znaju šta se dešava na jugu Srbije, kakav je kvalitet života ljudi koji žive ovde, sa kakvim se problemima susrećemo, u kakvom smo getu zbog ophođenja vlasti pre svega prema ljudima koji su rešili da se na iskren način bave politikom i koje oni doživljavaju kao nepoželjne svedoke svih njihovih pljački, nezavršenih trgova, svega onoga što oni navodno rade za nekoliko puta veće pare nego što to realno košta, a nas to svaki dan sve više košta toga da naša deca imaju perspektivu opstanka na jugu Srbije.

NNR: Pred prošle lokalne izbore bilo je spekulacija da bi Vi mogli da budete kandidat za gradonačelnika Leskovca. Da li je to ostalo samo u domenu spekulacija ili je, možda, tema nekih dogovora i razgovora?

Mitrović: Veliki je teret posle Gorana Cvetanovića preuzeti mesto gradonačelnika, jer uistinu posle vlasti SNS-a svako ko dođe na to mesto moraće da se suoči sa trulim nasleđem i ozbiljnim problemima. Za Cvetanovića bi možda najbolje rešenje bilo da što pre nađe neku
adekvatnu poziciju u nekoj zabiti, da se posveti nekim lepim aktivnostima, svojim štiglanima i ostalim životinjama koje ima, a da Leskovac ostavi leskovčanima. Leskovčani moraju da shvate da moraju da vrate sebi svoj izgubljeni ponos i dostojanstvo naših predaka i da
shvate da je ovaj grad bio industrijski, zanatski i trgovinski centar nekadašnje Srbije, a to može uz dobru organizaciju, uz dobe odnose i bez poltronizma i jednom racionalnom politikom pre svega u izboru kadrova za bitne pozicije u vršenju javnih funkcija ponovo da bude.

 Lj.Stojanović-I Spirić

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*