Piše: Aleksandar Stojanović
Sećaš li se, brate, tišine naše,
Vina, karanfila, brade što nikome tako ne paše.
Sećaš li se predaka, ujaka i tetaka,
Pamtiš li babinu kecelju, porodični album i dedinu pušku bez metaka?
Slave i sahrane, radosti i tuge,
Sećaš li se kad imasmo brige druge?
Beše stariji u svemu, sem u čilosti srca,
Ta nas je, oduvek, spajala Zurina vrca.
Knjiga i kafana i žena i sna,
Dok beosmo zajedno, život beše jedna rupa bez dna.
Sećaj se, brate, kad uđeš u rajski vrt.
Uspomene ne briše ni tvoja prokleta smrt.
Posvećeno bata Moci.
Leave a Reply