Moj drug otac u komunističkoj okupaciji: Zidne novine (5)

LESKOVAC

 
 To je počelo kada je Sele Semenkar doneo poziv iz Narodnog Fronta da treba -dobrovoljno da posetimo prvu  izložbu Zidnih novina.  Izvadio je novine iz džepa i uzviknuo: 
  • Izašao je članak da su Zidne novine – “Zanimljiva, rečita i značajna kulturna manifestacija. U prostorijama Doma sindikata radnici, građani, intelektualci, a naročito omladina, satima stoje pred ramovima sa 34 izložene zidne novine i može se reći da je to – narod pred svojim ogledalom. I da je u ta 34 rama nove javne reči našega grada narod sagledao svoj stvarni duhovni lik..” Zbog velikog značaja za kulturni razvoj naših građana, posebno mladog naraštaja – organizovaće se i takmičenje po školama za najbolje zidne novine.
    Kada je Sele Semenkar rekao da će i škole imati svoje zidne novine drug otac Dobrivoje je u tom trenutku sagledao sebe u punom sjaju svojih stvaralačkih mogućnosti. Mi moramo dati svoj puni doprinos ovoj kulturnoj manifestaciji Ona će izvući iz mraka i neznanja naša zaostala i nazadna shvatanja o kulturnom životu! Kultura nija privatna svojina kapitalista! Zahvaljujući Partiji – kultura je postala svojina radničke klase..! A kako ćemo to prosvetliti naš zaostali um? – pitala je majka gledajući kako drug otac mlatara rukama i prči kažiprst prema plafonu.
  • Napravićemo – svoje Zidne novine – uzviknuo je otac.
  • A šta će to pisati na našim zidnim novinama?
    Na trenutak drug otac se zamislio a onda opet podigao ruku i njegov snažni bariton ponovo je odjeknuo po sobi:
  • Prvo – moramo znati šta je u ovom trenutku najvažnije za našu napaćenu i izmučenu zemlju! Naravno – to je razvoj industrije pod okriljem naše Partije, voljenog druga Tita i učenja drugova Lenjina i Staljina. Oni kažu da je teška industrija temelj razvoja naše zemlje i zvezda vodilja naše budućnosti! Zato ćemo za naše Zidne novine nacrtati fabriku sa dimnjakom i na vrh dimnjaka petokraku od nekoliko metara.. Da tu našu zvezdu vodilju u svetlu budućnost mogu da vide svi – u svakom trenutku i sa svih strana..
    • A ko su to MI koji će nacrtati fabriku sa dimnjakom i tom zvezdom koja nas vodi u svetlu budućnost? – pita baba Leposava. U našoj kući niko ne ume da crta..
  • Zaboravili ste da je Dragan nacrtao tenk i na tenku druga Baćušku sa petokrakom na šajkači! Ako zna da nacrta tenk znaće da nacrta i fabriku i petokraku na dimnjaku..
  • Ali, to je bio nemački tenk!
  • Da, ali to se na crtežu ne vidi , jer je Dragan na tenku nacrtao petokraku i tenkistu – Baćušku… I to više nije bio nemački nego – ruski tenk, skoro kaćuša!
    Naš drug otac je iz Crvenog krsta doneo drvene olovke u boji i rekao da ćemo crtež fabrike sa dimnjakom visokim 70 metara i na dimnjaku petokraku – odneti u školu da bude postavljen na školskoj izložbi zidnih novina.. Novinaru lokalnog lista koji je došao da piše o herojskom delu koje je pre deset godina učinio njegov otac Dobrivoje – Dragan Lisac je taj čin velikog dela njegovog oca Dobrivoja objasnio pokazujući mu na visoki dimnjak fabrike koji je štrčao iznad grada.
    • To je taj dimnjak, rekao je. A da bi ste bolje razumeli mog oca i shvatili zašto je toliko želeo da nacrtamo fabriku i petokraku na dimnjaku – morate poći do železničke pruge – oko dva kilometra od grada ili pola sata hoda po utabanom seoskom putu sve do male uzvišice kod pružnog prelaza. Odatle se najbolje vidi fabrika štofova sa dimnjakom iz koga neprestano kulja sivo beličaasti dim. Taj dimnjak iz koga kulja dim, rekao je otac, mora da zauzima centralno mesto na crtežu jer će svi koji budu gledali crtež po dimu znati da se u fabrici radi udarnički i da nema odmora dok je obnova! Otac i ja smo na uzvišicu sa koje se vidi fabrika dolazili – samo po sunčanom vremenu. Jer, sve ono što bude na crtežu mora biti obasjano suncem. I zato dok crtam mora biti lepo vreme, govorio je otac. Ne sme biti oblačno vreme, jer oblaci zamračuju sunce, kada je oblačno vreme je sivo, sumorno, unosi nemir i kod onoga ko gleda crtež može da izazove sumnju da i nije baš tako kao što to crtež pokazuje. Kada je oblačno oblaci na fabriku i dimnjak padaju senke od oblaka. To bi se odmah primetilo i moglo bi da se shvati kao senka na našu svetlu budućnost. Naravno, fabrika mora imati osvetljene prozore. Po tome će se znati da se u njoj radi i po noći. Fabrički dimnjak je visok oko 70 metara i na samom vrhu štrči gromobran. A to nije dobro, rekao je otac. Vrh dimnjaka ne sme biti prazan – jer on stremi u visinu! A to je i naš cilj – da se na crtežu vidi kako stremimo napred – do najvećih rezultata. I zato treba na sam vrh dimnjaka nacrtati petokraku koje sada – nema, ali će jednoga dana, kada drugovi iz Komiteta vide ovaj crtež na zidnim novinama postaviti – stvarnu petokraku! Da bi lično doživeo taj rast naše industrije do najvećih visina i taj veličanstveni osećaj naše pravedne borbe za dobrobit radničke klase i naše Partije – otac je odlučio da se metalnim prečagama uz spoljni deo zida popne do samog vrha dimnjaka. Ali, stražari u fabrici nisu razmišljali kao on i nisu ga pustili da to uradi. Ali, rekao je drug otac Dobrivoje – to ne znači da je on odustao i da će petokraku koju će sam napraviti, kada se za to steknu povoljne prilike – on popeti uz metalne prečke i staviti na vrh dimnjaka!
    • ( Nastaviće se )

Sava Dimitrijević

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*