Mobing: Tri slučaja u Leskovcu

LESKOVAC

·         Mobing je tema kojom Nova Naša reč nastavlja da se bavi detaljno. Mobing je pojava kojoj su mnogi izloženi, ali se još uvek ne zna dovoljno u njoj

U Višem sudu u Leskovcu održano je još jedno ročište po tužbi profesora Momčila Conića za mobing, a protiv direktora Trgovinsko-ugostiteljske škole u Leskovcu Gradimira Ilića. Conić je bivši profesor Trgovinsko-ugostiteljske škole, i tužbu za mobing je podneo za period dok je radio u toj školi.

Na ovom posednjem ročištu sudija Žikica Nešić nije prihvatio zahtev zastupnika direktora Gradimira Ilića da se izvrši još jedno medicinsko veštačenje Conića. Do sada su izvršena dva takva veštačenja, jedno po ranijem zahtevu zastupnika Ilića, ali su tuženi i njegova zastupnica, advokat, nezadovoljni onim što su veštaci-psihijatri napislai, tražili još jedno.

Sudija je uneo u zapisnik svu dokumentaciju priloženu u ovom predmetu, i zakazao novo ročište, na kome bi trebalo da bude saslušano troje svedoka. Dvoje je predložila advokat tuženog i jednog advokat tužioca.

Novo ročište je zakazano za 20.novembar.

Po završetku suđenja, u sudnici, tuženi Gradimir Ilić je negodovao zato što je Nova Naša reč ranije pisala o ovom slučaju, ocenjujući, valjda kao poznavaoc istog, da “to nije novinarstvo”. Na poziv naše pokojne kolegenice Sonje Petrović pre objavljivanja teksta da da izjavu o tužbi za mobing, Ilić je to odbio do okončanja sudskog spora.

 

 

Pred Visim sudom u Leskovcu trenutno su u toku dva postupka po tužbama za mobing.

Slučaj Ivane Trajković  je dobio epilog u prvostepenoj presudi u njenu koristt.

Slučaj  Momčila Conića je u toku, kao i  sudski process po tužbi Dejana Stamenkovića,  pripadnika MUP-a Srbije, protiv bivšeg načelnika Policijske uprave u Leskovcu Vladimira Žugića i sadašnjeg načelnika, Tomislava Ilića, rečeno nam je u Višem sudu u Leskovcu. Sva tri slučaja su iz 2016. godine. Još dva slučaja su završena, jedan odbijajućom presudom, a drigi na osnovu povučene presude.

U prvom slučaju tužena je bila Predškolska ustanova “Đuka Dinić”, a u drugom slučaju opština Vlasotince.

 

 

 

Svaki peti nastavnik u Srbiji smatra da je zlostavljаn na poslu

U istraživanju koje su pre dve godine u školama širom Srbije sproveli stručnjaci Instituta za psihologiju beogradskog Filozofskog fakulteta, čak 11,5 odsto ispitanika izjasnilo se da su najmanje dva puta nedeljno izloženi nekom obliku mobinga, odnosno psihološkom pritisku nadređenih ili kolega.
Gotovo 20 odsto prosvetnih radnika suočilo se sa zlostavljanjem na radu, a 11,5 odsto zaposlenih u školama priznaje da najmanje dva puta nedeljno trpi neki oblik mobinga.
Kada procene da su žrtve zlostavljanja, samo 41,9 odsto zaposlenih traži pomoć – uglavnom od direktora škole i predstavnika sindikata, a mnogo ređe od Ministarstva prosvete.
Od ponuđenih mogućnosti oblika zlostavljanja, ispitanici su najčešće navodili širenje glasina i tračeva o njima (14 odsto, uz napomenu da se to događa najmanje jednom mesečno), zatim ignorisanje njihovih stavova i mišljenja (8,6 odsto), i preterano kontrolisanje rada (8,5 procenata).
Među ispitanicima je bilo 72 odsto žena. Oni koji su se izjasnili da su žrtve mobinga, kazali su da im se to odrazilo na pogoršanje zdravlja i da su pomišljali da napuste radno mesto.
Inače, pod terminom zlostavljanje na radu podrazumeva se ne samo psihološki pritisak nadređenih, već i kolega. Negativna ponašanja mogu biti suptilna, poput prikrivanja informacija i ignorisanja, pa do fizičkih pretnji.
-Imajući u vidu specifičnosti i osetljivost društvene uloge obrazovnih institucija, u školama mora da vlada „nulta tolerancija” prema svim oblicima zlostavljanja. Direktori su ključna poluga u prevenciji zlostavljanja i zato obuka u ovoj oblasti mora da bude deo profesionalnog usavršavanja direktora škola – ističe Svetlana Čizmić, jedna od autorki istraživanja.
To znači, slažu se autori studije, da direktori škola treba da budu zaduženi za edukovanje zaposlenih o prepoznavanju zlostavljanja na radu, reagovanju na prve signale i stvaranju klime u školi u kojoj dominiraju saradnja, podrška i tolerancija.
Istraživači kažu da prevencija mora da obuhvati ne samo rad na poboljšanju međuljudskih odnosa u kolektivu, već i na zlostavljanje zaposlenih od strane roditelja i učenika, tako što će učenici i roditelji učiti kako da komuniciraju sa nastavnicima.
U Sindikatu radnika u prosveti Srbije, kažu da su pritužbe na mobing koje stižu na adresu ovog sindikata maltene svakodnevne.
Ističu da su u većini slučajeva na meti starije ili neudate učiteljice i nastavnice, a da pritiske uglavnom trpe od direktora, koji su najčešće muškarci i dodaju da zaposleni,  koji smatraju da su izloženi mobingu,  najčešće ne žele da podnesu tužbu, u strahu da će, ukoliko slučaj dođe do suda, trpeti još veće maltretiranje.
Ponekad, ako se odluče da izađu u javnost imenom i prezimenom, obraćaju se medijima, a bilo je i slučajeva da su delili letke, kako bi se javnost upoznala sa onim što im se dešava u školi.
Do zlostavljanja na radu najčešće dolazi kada se ukazuje na nepravilnosti u radu direktora ili kolega ili kada se progovori o nepravilnostima prilikom prijema u radni odnos ili davanja ocena đacima.

Kao primere mobinga u školama navode sledeće: „direktori prete zaposlenom da će ga proglasiti tehnološkim viškom, oduzimaju mu radne zadatke ili razredno starešinstvo. Takođe, ima i onih koji preterano kontrolišu radnike (vreme dolaska i odlaska sa posla) ili onog ko im je na meti prozivaju na nastavničkom veću, komentarišu kako ne zna da drži čas, sumnjaju u ocene koje daje…”

ŠTA JE MOBING

Definiciju mobinga iz Zakona o sprečavanju zlostavlja na radu :

„Zlostavljanje, u smislu ovog zakona, jeste svako aktivno ili pasivno ponašanje prema zaposlenom ili grupi zaposlenih kod poslodavca koje se ponavlja, a koje za cilj ima ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja, položaja zaposlenog i koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu raskine radni odnos ili otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor.

Zlostavljanje, u smislu ovog zakona, jeste i podsticanje ili navođenje drugih na ponašanje iz stava 1. ovog člana“.

Izvršiocem zlostavljanja smatra se poslodavac sa svojstvom fizičkog lica ili odgovorno lice kod poslodavca sa svojstvom pravnog lica, zaposleni ili grupa zaposlenih kod poslodavca, koji vrši zlostavljanje iz st. 1. i 2. ovog člana.“

PRIMER IZ SUDSKE PRAKSE

Navešćemo i jedan primer iz sudske prakse (iz presude Apelacionog suda u Novom Sadu, Gž1 651/2013 od 15. maja 2013. god.) u kome se u ulozi izvršioca mobinga našao direktor ustanove:

„… prvostepeni sud je pravilno delimično usvojio tužbeni zahtev tužilje nalazeći da za rad ustanove, uspostavljanje i održavanje discipline odgovara direktor, te da je osnov odgovornosti tuženog, kao poslodavca, prema tužilji, kao zaposlenoj, protivpravno postupanje direktora tuženog koje se ogleda u tome što se pored opravdanih opomena upućenih tužilji, obraćao tužilji povišenim glasom i vikanjem pred drugim zaposlenima što je omalovažavao tužilju, nakon čega joj je isključio internet čime je onemogućio da komunicira sa matičnom službom, oduzeo računar sa flet ekranom, tražio od tužilje da jedina dostavljanja nedeljne izveštaje o radu i rasporedio je na drugu lokaciju-drugo mesto rada tj. u izolovani radni prostor gde niko od zaposlenih kod tuženog nije boravio niti radio, te neopravdano prekomerno nadzirao tužilju u radu putem video nadzora (kamera je bila usmerena direktno na sto tužilje tokom čitavog radnog vremena), kojim radnjama je prema tužilji postupao diskriminatorski u odnosu na druge radnike i čime je ista stavljena u nepovoljniji položaj. Naime, tužilja je ponašanjem direktora tuženog trpela zlostavljanje na radu koje se odvijalo učestalo i u dužem vremenskom periodu, a što je sve kod tužilje dovelo do produženog stresa usled nepodnošljivog radnog okruženja, do slabljenja motivacije, zamora i iscrpljenosti, narušavanja zdravlja, te ličnog ugleda i profesionalnog integriteta, zbog čega je dolazilo do čestih odsustva sa rada, a koje je za krajnju posledicu imalo i davanje otkaza ugovora o radu od strane tužilje, pa su svi suprotni žalbeni navodi neosnovani…“

ŠTA DONOSE IZMENE ZAKONA?

 

Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja formiralo je u martu 2016. godine radnu grupu za izradu Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova, u čijem radu su učestvovali predstavnici svih socijalnih partnera-reprezentativnih sindikata, udruženja poslodavaca, resornih ministarstava i stručnjaka iz oblasti.

Javna rasprava o Nacrtu zakona trajala je od 31. maja 2017. do 20. juna 2017. godine u okviru koje su održana tri okrugla stola u  Beogradu, Nišu i Novom Sadu.

Cilj izmena i dopuna Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova je pre svega dalje unapređenje zakonodavnog okvira u ovoj oblasti što podrazumeva stvaranje zakonodavnog okvira u kome će se pojačati uloga Agencije za mirno rešavanje radnih sporova, kako bi se što više individualnih i kolektivnih radnih sporova rešilo na miran i efikasan način bez vođenja sporova pred sudovima. Izmenama i dopunama Zakona planira se da se kroz proširenje nadležnosti individualnih i kolektivnih radnih sporova, uvođenje mogućnosti zaključenja sporazuma  u individualnim sporovima, produženje rokova i uspostavljanjem mehanizama za praćenje rada i postignutih rezultata miritelja i arbitara kao i  praćenje rezultata rada kroz statističku obradu podataka i uspostavljanje mehanizama za izveštavanje o ishodima postupaka izvršenja konačnih rešenja miritelja i arbitara, dodatno afirmiše ovaj način rešavanja sporova.

Unapređenje zakonodavnog okvira treba da doprinese podsticanju poslodavaca i zaposlenih da međusobne sporove rešavaju mirnim putem posredstvom miritelja i arbitara pred Republičkom agencijom, kako bi se što više rasteretili sudovi i  stranama u sporu smanjili troškovi.

Izmene u delu Zakona koje se odnosi na spor povodom zlostavljanja i diskriminacije, predviđaju izuzetak od pravila da se individualni radni spor okončava rešenjem arbitra.Naime, spor povodom zlostavljanja i diskriminacije može se okončati samo na osnovu sporazuma strana u sporu, a ako sporazum strana u sporu ne postoji, arbitar donosi rešenje o obustavi postupka i upućuje strane u sporu da o istoj pravnoj stvari mogu voditi sudski postupak.

Nadzor nad sprovođenjem Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, kod poslodavca, vrši inspekcija rada, odnosno upravna inspekcija, navodi se u odgovoru Sektor za rad i zapošljavanje Ministrstva  za rad i zapošljavanje, a na pitanje Nove Naše reči  šta predviđaju izmene i dopune ovog zakona, naročito kada su u pitanju slučajevi zlostavljanja na  radu .

 

 

Ekipa Nove Naše reči

Ovaj tekst je realizovan u okviru projekta “MOBING-KAKO GA PREPOZNATI I IZBORITI SE” koji sufinansira Ministarstvo kulture i informisanja

 

1 Trackback / Pingback

  1. Mobing: Tri slučaja u Leskovcu - JUGPRESS

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*