Mićko – sigurna odbrana gola “Dubočice”

LESKOVAC

Golman je u fudbalu poslednja odbrana svoje ekipe. Njegove eventualne greške vide se iz aviona, što kažu neki fudbalski stručnjaci.
Prve golmanske odbrane Miodrag Mladenović Mićko naučio je na vlasotinačkoj legendarnoj fudbalskoj “Rosulji” upravo tamo gde su u poslednje tri decenije rađali izuzetno kvalitetni golmani, od kojih je, u poslednjoj deceniji prošlog veka. Aleksandar Kocić branio gol seniorske reperezentacije Jugoslavije, a nešto mlađi Dejan Pešić bio je čuvar mreže mlade reperezentacije.
Mićko je od ove jeseni na golu GFK Dubočice, člana Prve lige Srbije. Već u prvoj sezoni u dresu leskovačkog prvoligaša, na svoj konto upisao je svih 17 utakmica i jedini je prvotimac Dubočice koji nije odsustvao ni sa jednog meča i jesenjoj sezoni. Hladnokrvan i miran na golu, sa izuzetnom golmanskom tehnikom i dobrom postavkom unosio je mir i stabilnost u odbrani svoje odbrane. Sa svojih 28 godina preturio je preko svoje glave mnogo toga čuvajuću mrežu nekoliko srpskoligaških i prvoligaških ekipa kao što su Vlasine, Moravac Orion iz Mrštana, Dinamo iz Vranja, Đerdap iz Kladova i leskovačka Dubočica.

  • Prve golmanske odbrane imao sam u najmlađim selekcijama Vlasine, a počeo sam u pionirskoj ekipi “Rosuljaca” da bih sa 17 godina debitovao za prvi tim u Svilajncu protiv domaće ekipe Radničkog u prvenstvu Srpske lige “Istok” u utakmici gde nije bilo golova, a ja sam na tom meču od strane novinskih izveštača proglašen za igrača utakmice, – seća se svog golmanskog početka, Miodrag Mladenović Mićko, jedan od najpozdanijih pojedinaca u jesenjoj sezoni u dresu leskovačkog prvoligaša ekipe Dubočice.

NNR: – Bili ste u nekoliko klubova iz ovog dela Srbije ?

  • Da, tako je. Posle Vlasine, ne jednom bio sam u Moravac Orion iz Mrštana, kao i Dinamo iz Vranja, a bio sam jedne sezone u srpskoligašu Đerdapu iz Kladova, da bih se pre neko vreme, vratio tamo odakle i sam počeo, na “Rosulji” u dresu Vlasine. I, evo me sada od leta ove godine u leskovačkoj Dubočici.

NNR: – Ko vas je nagovorio da dođete u redove Dubočice ?

  • Glavni krivac je sportski direktor Vladica Cekić, sa kojim sam zajedno igrao u Moravcu Orion i znao sam ga kao izuzetno korektnog i poštenog momka. A kada sam upoznao i predsednika kluba Dejana Savića, onda sam postao još ubeđeniji u tome da sam odbrao pravu sredinu, koju predvode dva čoveka izuzetno nadarena i spremna da daju sve od sebe kako bi klub išao napred i to stazama uspeha. Ako tome dodam da je i grad Leskovac zdušno stao uz klub, na čelu sa gradonačelnikom Goranom Cvetanovićem, onda po svemu sudeći predstoje mnogo lepši fudbalski dani Dubočici.

NNR: – Kakva je atmosfera u klubu ?

  • U klubu je sve na najvišem nivou, bez obzira na činjenicu da je u klub došao veliki broj igrača. Svakim danom smo sve postajali bliži i prisniji, kako smo se vremenom upoznavali, i sada delujemo kao jedna dobra i složna porodica. Kako je prvenstvena sezona tekla, tako je i naše zajedništvo bilo sve veće, pa tako stigli posle toga i dobri takmičarski rezultati.

NNR: – Jedini ste igrač koji je odigrao sve utakmice u jesenjoj sezoni. Da li ste zadovoljni svojim učinkom ?

  • Odigrao sam svih 17 prvenstvenih utakmica, a tu je sa mečom manje ali sa izvanrednim učinkom u golgeterskom delu kapiten Dušan Savić, koji je
    najviše golova postigao u Prvoj ligi Srbije. U principu zadovoljan sam svojim jesenjim učinkom, a učiniću sve da Dubočica na proleće bude još bolja i da, u međuvremenu, postane i stabilan prvoligaš. Za mene je najvažnije da sam se vratio fudbalski i da sam po ocenama drugi igrač Dubočice, odmah iza sjajnog kapitena Savića.

NNR: – Kakav je osećaj kada se utakmice igraju bez prisustva publike ?

  • U najmanju ruku neobičan. Skoro da sam siguran da bi smo imali više bodova, da je bilo naših navijača na stadionu, jer verujem da bi tribine bile pune naših pristalica. Leskovačka publika se uželela kvalitetnog fudbala, i ona bi, nam, bila praktično dvanaesti igrač, što je izuzetno važno, jer fudbalsri su posebno inspirisani kada imaju podršku svojih navijača.

NNR: – Posle početne krize rezultata došlo je do promene trenera. Da li je trener Mrkić, taj, koji je pronašao put izlaska iz krize ?

  • Nije moje da ocenjujem rad i vrednosti trenera. Predhodni trener Kuzmanović je radio kako je mislio da je najbolje. Sa Mrkićem sam sarađivao u vranjskom Dinamu i znam ga kao izuzetnog perfekcionistu. Kod njega sve se zna, na treningu i na utakmici. Ništa ne prepušta slučaju, radi puno i kvalitetno, tako da čvrsto verujem da pod njegovim vođstvom možemo sigurno opstati na fudbalskoj mapi prvoligaške Srbije, – uveren je Miodrag Mladenović Mićko, pouzdani čuvar mreže Dubočice i igrač koji je odigrao, jesenas, svih 17 prvenstvenih utakmica.

SUPRUGA DUŠANKA I ĆERKA KRUNA

Svakodnevni treninzi i utakmice u toku sezone su razlog što je Mićko često bio odustan iz porodičnog doma u Boljaru.

  • Zaista sam često bio odsutan od kuće, pa sam se uželeo porodičnog ambijenta. Sada uživam sa suprugom Dušankom u odrastanju male tromesečne ćerke Krune – veli otac i suprug Mićko.

BATA MIŠKO

U Vlasotincu se zna da je donedavno “proizvođač” dobrih golmana, bio poznati trener Milisav Petrović -bata Miško.

  • Nekako smo svi voleli da nas u prvo vreme golmanskom umeću uči i podučava “bata Miško”. I ja sam jedan od njegovih učenika. On stvarno zna i ume da radi da stvaranju golmanskog potencijala i mnogo toga pozitivnog naučio sam od njega. U Dubočici sada sa mnom radi Novica Jovanović, koji ima ogromno iskustvo koje meni na pravi način prenosi, – kaže “Mićko.

Vlastimir Stamenković

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*