Mesto pod suncem

LESKOVAC

Svoju drugu knjigu pesama objavio je Miroslav Alilović. Ovog puta knjiga je dvojezična, jer su pesme u knjizi na njegovom maternjem jeziku, romskom, ali i na srpskom.
-Prva knjiga „Manuša bizo drom“ (Ljudi bez puta) je bila samo na romskom jer je to bila moja želja za očuvanjem kulturne baštine i tradicije folklora Roma u književnosti, ali i same pisane reči na romskom jeziku, – kaže Alilović.
-Druga knjiga je rezultat mnogobrojnih pozitivnih kritika mojih prijatelja i kolega, ljudi sa kojima delim više od 90 % dana, i koji su želeli da i sami mogu da razumeju ono o čemu pišem. Ovo je rezultat nečega što je želja da moja poezija iz mojih snova i želja dopre do mojih prijatelja i kolega i da shvate šta to moje srce piše, s obzirom da ja ne pišem ništa.
Većinu pesama na srpski je preveo sam Miroslav, ali je nesebičnu i veliku pomoć imao i od Alije Krasnićija, književnika i Roma sa Kosova, koji trenutno živi u Subotici i koji je izdao prvi romsko-srpski rečnik.
-Stalno sam se konsultovao sa njim oko nekih reči i izraza i bitno je naglasiti da u ovoj knjizi romski jezik na kome sam pisao je neki jezik koji je srednje standardizovan. Prvu knjigu sam pisao na dijalektu kojim se služe Romi u Leskovcu, a to malo teže razumeju naši sunarodnici u severnom delu Srbije, na primer. Želja mi je bila da ova druga knjiga bude dostupna i Romima na čitavoj teritoriji Srbije. Tu mi je zaista velika pomoć pristigla od Krasnićija, na čemu sam mu zaista zahvalan. Ovo je knjiga koja, po meni, govori jezikom Roma kojim bi trebalo svi Romi da govore.
U prvoj knjizi Alilović se bavio svim segmentima društvenog života značajnog za Rome, poput trenutne sreće, boli, radosti, sudbonosnih trenutaka, smrti… U drugoj „Mesto pod suncem“ već sam naziv sugeriše želju Roma koji non-stop lutaju tražeći svoje mesto u svetu u potrazi za boljim i srećnijim životom, ali su pesme ljubavne.
-Tu je posebno dobru recenziju napisao Alija Krasnići, koji kaže „verujući da bi kiša mogla zavoleti sunce, a jagnje zaspati u naručju vuka, ili tuga se u njegovoj krvi nastanila kao u najdubljoj reci, ili mogu reći da oči moje su ti govorile više o ljubavi, o tajni koju čuvam i o tebi u dnu svoga srca, ili kao vino crno sam od kojeg se mogu napiti sni i doći će dan kada ćeš poljubiti moj obraz crni koji teško može da se ocrni…“ Sve su to citati mojih stihova iz različitih mojih pesama, i on je za recenziju praktično proučavao moje pesme.
Alilović je imao problem da nađe izdavača za knjigu i izražava žaljenje što određene kulturne institucije Roma ne samo da nisu pomogle, nego nisu ni imale želju da to učine.
-Izdavač je humanitarna organizacije „Izvor života“ iz Leskovca. S druge strane nisam naišao na razumevanje u Domu kulture Roma. Ja sam želeo da mi oni budu podrška, jedna potpora u svemu ovome, jer po meni treba da podržavaju umetnost, kulturu, a pre svega očuvanje pisanu romsku reč. Obraćao sam se i Nacionalnom savetu Roma, ali s njihove strane je pomoć izostala jer im je račun u blokadi. Knjiga je objavljena zahvaljujući finansiranju projekata iz kulture Grada Leskovca. Dobio sam 50.000 dinara na čemu sam veoma zahvalan, jer je to pokrilo deo troškova, a ostatak sam sam finansirao.
Promocije knjige neće biti, jer su problem finansije. Alilović kaže da je želeo da pozove i ugosti i Aliju Krasnićija, da se uključe i kulturne institucije Roma…
-Finansijska konstrukcija je malo veća od mojih mogućnosti, tako da sam se odlučio da knjigu poklanjam kome god i gde god stignem, počev od Zavičajnog odeljenja Narodne biblioteke „Radoje Domanović“, zatim svim kolegama u kolektivu, prijateljima… Meni je najvažnije u svemu da se moja porodica diči ovim pesmama i više od mene samog, jer su mi oni najznačajnija podrška u svemu. Drago mi je i da sam do sada čuo samo pozitivna mišljenja od onih koji su pročitali knjigu, a jedna koleginica mi je rekla da je zaplakala čitajući pesmu „Čovek sam“. Kažu sasvim sam drugačiji čovek u stvarnom životu u odnosu na onu koja se predstavila u knjizi. kažu da sam tamo sentimentalna, lirska, preosteljiva duša iz koje izviru reči bola, tuge, ali se nađe i neka sreća.

Ivan Spirić

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*