“Mala veličanstvena Srbija”

LESKOVAC

  • …ili knjiga “o “kralju čaja” ser Tomasu Liptonu, srpskom dobročinitelju

    Ko je bio ser Tomas Lipton?

    Englez, multimilioner, bogataš koji je to postao već u 30 godina, „kralj čaja“, čovek koji je „izmislio“ kesice za čaj i čiji se proizvodi „ Liptonov čaj“ pije širom sveta i danas, skoro jedan vek
    nakon njegove smrti.
    To je jedna strana priče, poznata celom svetu. Druga strana istinite priče kaže:
    Ser Tomas Lipton bio je veliki srbofil. Voleo je Srbe neočekivano mnogo za čoveka koji je živeo životom buržuja daleko od malene Srbije. Zavoleo je tokom Velikog rata, živeo u njoj jedno kratko vreme u ratno doba, životom običnog čoveka u ratom opustošenoj zemlji. Ne samo živeo! Da nije bilo njega i njegove pomoći, mnogo više ljudi, ranjenika, žene i dece bi umrlo od tifusa i drugih bolesti koje su harale u ratom napaćenoj Srbiji. Bio je veliki filantrop i humanista.

    U Srbiju je stigao u proleće 1915. godine sa misijom britanskog Crvenog krsta . Najpre u Solun a potom i u Srbiju.
     O tome pisac knjige Dragan Bisenić priča:
    – Ser Tomas Lipton je početkom 1915. godine u jeku epidemije tifusa posetio Srbiju. On je ovde boravio mesec dana. Došao je svojom jahtom na kojoj je dovezao 1500 tona humanitarne pomoći . Zajedno sa njim su doputovale medicinske sestre , medicinsko osoblje i mnogo medicinskog materijala i lekova,-  kaže za Jugpress autor knjige pod nazivom “ Mala, veličanstvena Srbija” (“ Kralj čaja” Tomas Lipton u Srbiji 1915.),
    Dragan Bisenić, novinar, diplomata, politikolog koji je godinama prikupljao dokumenta i zapise o ovom, za Srbe velikom dobrotvoru. Sve to spojio  je u “ belešku”, kako je rekao, prilikom njenog
    predstavljanja u Nišu.
    -Kao što se često dešava sa nacijama, što ih više upoznaješ time imamo više razloga da im se divimo, – govorio je Tomas Lipton o Srbiji, jer je bio impresionirah hrabrim i požrtvovanim srpskim vojnicima.
    Ono po čemu  je poseta Tomasa  Liptona posebno značajna je što je ona bila prekretnica u predstavljanju Srbije u svetu.
    -Zajedno sa Liptonom u Srbiju je došlo i četvoro novinara američkih medija u svojini Arnolda Hersta, i britanskih novinara. Oni su imali svoju opremu, svoje kamere, fotoaparate i kasnije su mesecima slali izveštaje i filmove o tome šta se zaista događa u Srbiji , kakva je epidemija tifusa, kako se Srbija bori sa austrougarskim napadima. Do tada Srbija uopšte nije bila globalna tema. Srbija je bila poznata malo u ruskoj, malo u francuskoj štampi. Od tada počinje  interesovanje za Srbiju. Srbi postaju veoma popularni i slavljeni u svetu.-
    Kao rezultat te velike popularnosti , kako kaže Dragan Bisenić, publicista, novinar i poznavalac života Tomasa Liptona, počinju da se širom sveta, a posebno u Americi i Engleskoj, organizuju mnoge manifestacije poput Vidovdanskih dana, u čast Srba, ili radi pomoći malenoj Srbiji.
    – U Velikoj Britaniji 1916. godine organizuju se prvo Kosovski dani,  a 1917. godine preko okeana srpska delegacija posećuje Sjedinjene američke države. Naredne 1918. godine dolazi i do drugih manifestacija u korist Srbije. Sve to što se događalo u javnosti , simpatije koje je
    Srbija zadobila je posledica i plod posete  Tomasa Liptona Srbiji . –

     Srpska vlada odlikovala  je  Tomasa Liptona ordenom Svetog Save, a u Nišu je proglašen za počasnog građanina. Oni koji su ga upoznali govorili su da je bio šaljivdžija. Lipton je nekoliko puta boravio u Nišu gde je upoznao Nikolu Pašića,  dr Vojislava Subotića i SlavkaGrujića, brojne srpske oficire i članice ženskih društava koje su radile kao dobrovoljne bolničarke. Iz Niša, privremene ratne prestonice, poslao je apel za pomoć srpskom narodu pod nazivom „Strašna
    istina o Srbiji“. Zapisao je da tifus hara Srbijom i da će, ukoliko se ne pošalje hitna pomoć, smrtnost dostići velike brojke. Pisao je o tome da nema hrane, bolnica za smeštaj bolesnika i da je higijena u veoma lošem stanju.
    -Potrebni su požari da počiste Srbiju od tifusa, – pisao je Lipton.
    -Sreo sam na seoskom putu mnogo žrtava koje su preslabe da dođu do bolnice. Sakupljali su ih i dovozili volovskim kolima. Često su volovima upravljali žena i deca, dok je u muž ili otac  buncao u groznici. Jedva da je ostalo dovoljno zdravih ljudi. U nekim bolnicama nije bilo ni ćebadi, ni dušeka, dok su u drugima po tri ili četiri pacijenta spavala poprečno na jednoj slamarici. Pored toga pacijenti se nikada nisu žalili. U jednom bolničkom krevetu sam video pacijenta koji je i pored svoje groznice divno pevao svojim drugovima. Ove strahote zahtevaju hitnu pomoć svake vrste. – šatore, drvene barake sanietski materijal, krevete i posteljinu, lekove i medicinsku opremu, sterilizatore za mleko, a povrh svega lekare i bolničare, –
    citira Dragan Bisenić Liptonov apel upućen iz Srbije.
    Prilikom posete Kragujevcu bio je gost Aleksandru Karađorđeviću.
    Bisenić  dodaje da je Tomas Lipton  bio jedan od najviđenijih svetskih ljudi, multimilioner, prijatelj američkih predsednika i blizak prijatelj britanskog kralja Edvarda sedmog i Džordža četvrtog.
    -Kada bi smo to predstavili nekim današnjim merilima,  bilo  bi to kao kad bi Bil Gejts došao i proveo četiri nedelje u Srbiji. Tomas Lipton je putovao Srbijom, obilazio je i živeo jedan vrlo jednostavan komunikativan život sa ljudima koji su bili u njegovom okruženju. Najčešće su to bili vojnici i seljaci.

Kako kaže Dragan Bisenić, na knjizi je počeo da radi u vreme kada je bio ambasador Srbije u Egiptu.  tu dužnost obavljao je od 2011. do prošle godine.
-Interesovanje za Tomasa Liptona bilo je na neki način “posredno”.  Radeći na drugoj temi o američko – srpskim odnosima,  prosto sam naišao na materijal koji je objašnjavao kako je došlo do posete Tomasa Liptona Srbiji i motivi, ko je sve bio uključen i na koji način i iz nekog osećanja naše dužnosti da se sećamo takvih ljudi koji su nam pomogli u vreme kada nam je bilo potrebno i kada nam je bilo teško.- objašnjava Dragan Bisenić.
O značaju koji je Lipton imao srpski narod govorio je i dr Dušan Milisavljević,  koji je rekao da će  dati inicijativu da se ovom, za srpski narod značajnom čoveku, u Nišu podigne spomenik.
– Na žalost, malo Srba zna šta je Tomas Lipton učinio za srpsku državu u trenutku kada je to bilo najpotrebnije. Ja  kao profesor Medicinskog fakulteta i kao narodni poslanik u Skupštini Srbije i član Parlamentarne grupe prijateljstva sa Britanskim parlamentom, mogu da kažem da mi je veoma drago što danas  pričamo o Tomasu Liptonu. Uz zahvalnost ser Tomasu Liptonu zahvalio bih se  drugim ljudima, posebno ženama doktorkama i bolničarkama koji su  delili sudbinu srpskog naroda u najtežim trenucima,- rekao je dr Milisavljević.
On je podsetio na činjenicu  da je u trenutku kada je Lipton boravio u Srbiji 1915. godine Niš  bio ratna prestonica Kraljevine Srbije i imao je 15 do 20 hiljada stanovnika. Dolaskom vojnika i naroda koji je krenuo s vojskom, u Nišu je bilo oko 100 hiljada ljudi. Tomas Lipton se u Nišu  susreo s strašnom epidemijom tifusa . Od epidemije tifusa u Nišu je umiralo dnevno po 300 ljudi,  a nije bilo mesta gde da se oni sahrane.  Lipton je poslao apel britanskoj javnosti  o potrebi da pomognu  srpsku državu, narod.
-Ono što građani Srbije treba da znaju da je on delio sudbinu srpskog naroda , ulazio je u bolnice iako je znao da je tifus zarazna bolest, nije se krio i štitio, i posećivao je bolnice. Nije tražio specijalan smeštaj. Živeo je kao srpski seljak, srpski građanin . To je nešto što je vredno poštovanja . To je čovek koji je sagradio most saradnje između srpske države sada i Velike Britanije.
Dr Dušan Milisavljević , govoreći o Tomasu Liptonu , podsetio je i na neizbrisiv trag koji su ostavile hrabre žene, engleske doktorke i medicinske sestre koje su došle u Srbiju i pomagale, lečile srpske ranjenike i stanovništvo.
-Doktorka Elsi Inglis   je okupila više od 600 dobrovoljki Velike Britanije, i to su bile prve ženske bolnice na ovom frontu u Prvom svetskom ratu, – rekao je Milisavljević koji je sa puno  poštovanja govorio o humanom radu i na taj način i borbi protiv austrougarske okupacije Srbije.
– Iskoristio bih ovu priliku da kažem  da bih voleo da u Nišu imamo spomenik i Tomasu Liptonu i dr Elsi Inglis. Ja kao narodni poslanik imam pravo  da kod nadležnih institucija grada Niša tražim da se podigne spomenik ovim ljudima koji su mnogo pomogli srpskom narodu. Ovo govorim javno a izgovorena reč ne može da se vrati . Kao poslanik i član Parlamentarne grupe  britansko – srpskog prijateljstva nastojaću da povezući Britansku ambasadu, lokalnu  samoupravu grada Niša i  Vladu Srbije posredujem i ostvarim ideju  o spomeniku Englezima zaslužnim za srpski narod.
Ser Tomas Lipton , ili “Čika Toma” kako su ga Nišlije zvale,  preminuo je u Glazgovu 1931. Pre toga kraljica Viktorija ga je zbog njegovog čovekoljublja i mnogih akcija dobročinstva odlikovala titulom “ser”.
Veliki deo svoje imovine ostavio je rodnom gradu. Od njegovog velikog bogatstva  izgrađene su mnoge bolnice  i  pružena pomoć u  školovanju dece iz siromašnih porodica.
Na promociji knjige, koja je predstavljena u Nišu, govorio je sekretar Britanske ambadsade Džon Šarp i Dobrivoje Milovanović iz Unilever kompanije koja je finansirala izdavanje knjige.

Emilija Ostojić

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*