Mala škola sa velikim problemima

VLASOTINCE

Na jugu Srbije, u opštini Vlasotince, u živopisnom predelu Zaplanja koje se pruža u podnožju Suve planine, u selu Gornji Prisjan nalazi se Osnovna škola „Božidar Miljković“. Nalazi se, baš, na raskrsnici puteva koji vijugaju kroz parkove netaknute prirode iz pravaca tri opštine: Vlasotinca, Babušnice i Gadžinog Hana. Nedovoljno velika po trenutnom broju učenika i nedovoljno mala da ostane zapostavljena makar po pričanju generacija učenika koji svedoče da je nekada bila stvarno velika i živa.
Danas, mnoge osnovne škole imaju problama sa nedovoljnim brojem učenika, i baš zbog toga im preti opasnost da budu zatvorene. Tu i takvu muku imaju i u OŠ „Božidar Miljković” u Gornjem Prisjanu. Da li će nadležno ministrstvo uvažiti razloge upošljenika, a naročito malobrojnih učenika iz ove škole i njihovih roditelja, znaće se u vremenu koje je pred nama. A, to vreme za sve u školi, je vreme nadanja, strepnji i očekivanja da škola i dalje radi i živi.

  • Ova naša škola živi već tri veka. Osnovana je još, davne, 1895. godine, a u osmogodišnju školu prerasla je 1965. godine. Trenutno škola broji 23 učenika od prvog do osmog razreda sa jednim isturenim odeljenjem do četvrtog razreda u Donjem Prisjanu. Od ukupnog broja učenika 74% je romske nacionalnosti. Čak 16 učenika svakodnevno dobija besplatnu užinu koja se finansira iz sredstava lokalne samouprave Vlasotince – upoznaje nas sa istorijom i današnjicom ove škole, direktor Zoran Stamenković.
    Iz kojih sve mesta i sredina dolaze đaci u vašu školu ?
  • Učenici dolaze iz nekoliko okolnih sela: iz Gornjeg i Donjeg Prisjana, opština Vlasotince, region Jablanički, zatim iz Zavidinca, koja pripada opštini Babušnica, a region Pirotski, i iz Ravne Dubrave, opština Gadžin Han, region Nišavski. Najudaljenije mesto iz kojeg dolaze učenici je mahala Šavarin Dol iz opštine Gadžin Han koje je udaljeno 8 kilometara. Koji su osnovni razlozi da su đačke klupe ostale gotovo bez učenika ? – Koliko je bilo teško svim ljudima koji su se trudili da školu očuvaju, znaju samo oni koji su učestvovali u tom upornom i teškom istrajavanju. Škola se nalazi u mestu koje, sem prelepih pejzaža, čistog vazduha i očiju punih prirodnih lepota, ne nudi dovoljno motivacije za ostanak ljudi u zavičaju, jer im je ugrožena egzistencija usled nemogućnosti zaposlenja i zarade. Rastrzani između želja za očuvanjem porodičnih ognjišta i potreba za egzistenicijom, ljudi su se masovno već iselili, ostali su samo oni koji su morali, jer nisu imali bolja rešenja. Otuda i sve manji broj dece i učenika preti školi zatvaranjem, a samim tim i gašenjem sela uopšte, ako se ima u vidu koliko postojanje škole ima veliki značaj za njegov opstanak. Baš zbog takvog pritiska zaposleni se trude da učenicima boravak u školi učine što prijatnijim i interesantnijim. Ući u učionicu gde vas dočekaju radoznali pogledi puni nade i želje sa saznanjem, za nečim novim i uzbudljivim, već je izazov sam po sebi na koji treba adekvatno odgovoriti. Da li nastavnici imaju pravu motivaciju za rad, ako znaju da ih čekaju učionice, praktično, prazne i bez učenika ?
    • I sami rastrzani između osećaja da im nije lako što rade tako daleko i sa tako malim brojem učenika i osećaja zadovoljstva kad ih oči pune nade dočekaju svakog jutra oni, puni entuzijazma i razdraganosti, prikrivaju svoja nezadovoljstva čineći atmosferu u školi prijatnom. Jedan broj nastavnika svakodnevno putuje i do 50 kilometara od kuće do škole, kako bi deci ulepšali život i dosadu pretvorili u zabavu. Koje sve obaveze imaju vaši nastavnici prema tako malom broju učenika ?
      • Vrlo često ulogu nastavnika ili zaposlenih u obrazovno-vaspitnoj ustanovi zamenjuju ulogom ljudi koji su tu za njih kao podstrek, motivacija, primer dobrog ponašanja i delovanja, ulogom ljudi koji o učenicima brinu, koji umeju da ih saslušaju, pomognu dobrim savetom, obezbede odeću, obuću, udžbenike i potreban školski pribor, ljudi koji su uvek tu zbog te dece. Velika zahvalnost i radost na dečjim licima dovoljan je motiv zaposlenim u školi da im pomažu na razne načine, kao moralna podrška i kao konkretna pomoć u plaćanju ekskurzija, hrane, odeće, obuće, organizovanju priredbi i zajedničkih proslava. Nema veće sreće i zadovoljstva od dece koja su prihvaćena od strane nastavnika kao ravnopravni učesnici u školskom životu i uvaženi kao osobe. Time se obostrano zadovoljstvo prenosi i na okolinu i svi zrače pozitivnom energijom.
        Da li nam možete reći koje sve želje imaju vaši učenici u trenutku kada nadležno Ministartsvo prosvete razmišlja o zatvaranju pojedinih škola zbog nedovoljnog broja učenika ?
        -Želja svih iz škole je da ovi učenici imaju iste privilegije kao da pohađaju najveće škole u centralnoj Srbiji i da im detinjstvo bude obojeno osećajem ravnopravnih u društvu. To što žive i rade u maloj školi ne žele da tumače kao veliki problem već da iskoriste kao prednost, jer takve harmonične i idilične odnose ne mogu da naruše ni najveći strahovi i izazovi. Sve muke i teškoće sa kojima se svakodnevno susreću prevazilaze uzajamnim razumevanjem, uvažavanjem i poštovanjem i pozitivnim gledanjem na svet.
        Da li je vaša školska ustanova dovoljno bezbedna ?
      • Da, svakako da je škola bezbedna sredina. U školi se na moju inicijativu i nastavnika organizuju preventivne aktivnosti, pa tako organizujemo preventivne aktivnosti, kao što su predavanja o pravilima ponašanja koja mogu ugroziti bezbednost i sigurnost. Slučajeva nasilnog ponašanja u školi nije bilo, jer svi zaposleni u školi i učenici, kao i njihovi roditelji doprinose da škola postane prijatno mesto i ambijent za boravak. Prostor škole, odnosno hodnici, učionice i kancelarije urađeni su tako da pokazuju svojevrsnu dobrodošlicu. – istakao je na kraju našeg razgovora direktor Zoran Stamenković, koji nam je još izneo podatak da je škola radom i zalaganjem svih upošljenika , kao i učenika i roditelja na spoljšnjem vrednovanju dobila najvišu ocenu, vrlo dobar – 4. Uz to škola je prošle 2018.godine dobila Oktobarsku nagradu opštine Vlasotince, koja se dodeljuje najboljim pojedincima i najuspešnijim ustanovama u opštini.

Za okvir
Reč upošljenika
VREDNI I PREDUZIMLjIVI DIREKTOR
Od upošljenika škole sazanali smo da je direktor Zoran Stamenković izuzetno posvećen poslu i svojim delovanjem doprinosi razvoju škole. Otvoren je za promene i podržava inovacije. U velikoj meri se angažuje u obezbeđivanju potrebnih uslova za rad nastavnika i učenika, uz to ostvaruje veoma dobru saradnju sa drugim ustanovama, lokalnom zajednicom, mesnim stanovništvom, Policijskom upravom, Domom zdravlja, Crvenim krstom, Gljivarskim udruženjem i drugim ustanovama i udruženjima. Svojim sveukupnim delovanjem poboljšao je kvalitet rada škole.

Za okvir
Brojčanost
OD BROJKI BOLI GLAVA
Vrlo je interesantna i gotovo poražavajuća brojčanost učenika i ostalog osoblja.

  • U školi imamo ukupno 23 đaka, a sa njima radi 18 nastavnika, a imamo i 4 administrativno-finansijska radnika, dok su na održavanju upošljena 3 pomoćna radnika – iznosi direktor Zoran Stamenković.

Vlastimir Stamenković

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*