Ljudi i sokaci starog Leskovca: Čivlk (16)

LESKOVAC

Neke primetimo tek onda kada ih više nema.
Susretali smo ih, a jedva primećivali – ni toliko da se zapamtimo u prolazu.
A zatim nam zasmeta što ih nema – ni u prolazu. Ni u susretanju. Prazno nam što ih više nema. Nema ih ni iz jutra. Ni iz podneva. Ni iz sutona. Ni iza ugla.
I sećamo ih se po tome – što ih nema!
Od bolnicu nakud raskrsnicu kude se dvojiv putevi -desno za Bojnik i levo za Lebane – prvo Dika Šušterka – ona je kuću prodala na Dragišu Cvetkovića, žena Rada – deca Boža, Bucko i Coke.
Na ćoš od Bliznački sokak – Vančini. Bio je Jovan, zvani Vane, sin Aleksa, albatin, potkivač, žena Ljuba, deca Đoka, zvani Đoka na Aleksu, fudbalski sudija, zatim Mirko, kočijaš, Mile, južar, Olga, Vera i treća – udala se u Beograd.
Đoka na Aleksu, žena Vera, deca Ljubinka i Velibor. Đoku su vikali Đoka na Aleksu zato što mu se otac zvao Aleksa i takoj su najlakše mogli da ga nađev. Samo kažeš – Đoka na Aleksu, i svi znajev i koj je, i čiji je, i kude je! Đoka na Aleksu je bija radnik u štampariju, a i žena Vera je radila u štamparijui. Đoka na Aleksu je posle rata bio sportski radnik i bio je fudbalski sudija i po toj ga najviše pamtiv…
Aleksa Vančin – „skupljao je lajna od od krave i konji i prodavaja kao stočno đubre..” Na sam ćoš imaja je samlk i tuj je subotom i nedeljom puštaja da spijev seljaci koji su dokarali s kola robu da prodavav na pijac.. I moj tatko, kaže Voja Mišin – često je vikaja:
– Eeej, tepate se za imanje, a ne znate kako ga je toj Alleksa zaradeja – s lajna!”
Do Vančini – bliznaci Vlajko i Đoka – tišljeri su bili. Vlajko Bliznak, žena Vida, deca Olivera i Gordana. Đoka Bliznak, žena Đika, deca Predrag – Pecko Džojka, Vera i Zorica.

Onda braća Stankovići – Dragi i Blagoja. Blagoja, žena Branka, deca Stevan i Ljiljana. Dragi , žena Zorka, deca Branka, Ratko i Olivera.
Pa su Mišići – Đoka Mišić, baštovadžija,žena Persa, deca Jelena, Pera, Luka. Pera Mišić, pekar , žena Mileva od Bojanići u Mlinsku ulicu, deca Duško, Ljilja i Vojislav, zvani Miša, žena Zorica, sin Veljko, žena Marijana, sin Vuk.

   Na mesto kude je sg soliter – vikav ga Tri šešira  - tuj su bili Štulini,  kaže Mija Denčić, zvani Štula. 

-Moj deda se prezivao Denčić, poginuo je na Solunski front, i on je u ovuj kuću – zatečen! A Milan, zvani Štula je u ovuj kuću – priveden. Milan se prezivao Stanković, zvani Štula . Tri put se ženio, poslednja žena mu je Julka, unuk mu je Kuzmanović zvani Kuzma – njigov sin na Nišku ulicu popravlja bicikli..
Milan Štula i Julka imaju decu Dragica, Jelku, Zagu i Verku.

 Milan Štula je imao braću – Vasilija, zvanog Cilko i Antanasa. Cilko je imao sinove Budu i Stevan.

Antanas Denčić, žena Ljuba, deca dragi, Vitka, Dobrila, i još dve ćerke.
Milan Štula je bija poljak u Isar zajedno sa Žikom poljakom, tatka na Mile Baštovanskog ( ćerka mu je Ružica Baštovanski gde je sad restoran ). Antanas se preziva Denčić, žena Ljuba, zvana Denčina, deca Branko, Zorka, Dobrila, Dragi i Vitko zvani Šulc. Vasilije – Cile Miljković, žena Julka, deca Steva, Buda i Mira.
Do Štulini – Đoka opančar, žena Smilja, ćerka Verica. Onda Tasa Belo Jagnje – on je kuću prodao na Blagoju Drdavku, žena Dinka, deca Sretko zvani Glista, žena Vida, sin Nebojša.
Zatim su Dragan Arap, radeo u Rul, pa Krsta Stojiljković, opančar, žena Stojanka, deca Micko, Zoran i Velibor.
Na samu raskrsnicu – Blagoja Demek.
A Ljupče Gušterče kaže da je ponatam nakud Bojnik do Tončini – Stojan iz Sinkovce – vikali su ga Kockar jer se mlogo kockaja, žena mu je Petrovka. Stojan Kockar je više živeja po Beograd – tamo je imaja sestru hotelijerku i kad na kocku izgubi pare on si otidne u Beograd kude sestru. Do Stojana Kockara – Đoka Tončin, a odovud od Persu Šićerdžiku – Kole Janjin – trguvaja je i matrapasuvaja – toj je rabotija.
Kod Olgu Pretrisačku sedela je jedna Vranjanka – edni vikašev Vranjanka, a edni pa vikav:
– Ma kva Vranjanka – ona je Makedonka!
Ona nikad nije tela da kaže tačno ime. A nema muža – samo ona i edno detence – ćerka Višnja! Ona gu je sama krstila! I koj zna kakva je ALAVANTIJA bila!

    Između Stanka Cara i Majkulovi imalo je jedno sokače i toj sokače se po Mavrići zvalo – Mavrićev sokak.  Taj Mavrić je imao dva sina – Ljubu i Jovu i njega su ubili za vreme okupaciju – nešto politički je bilo i utepaše ga. Ljuba Mavrić, žena Mara iz Crnu Travu, očuvali su Stevu.

U Mavrićevo sokače bili su još – Pera Pešić, što je čuvao ovce, žena Perka, sin Velibor. Zatim su bili braća Cile i Boža – nji su gi vikali Vlasotinčani. U isto sokače imali su i jedni Zajci – Mitka, žena, Ruža i sin Branko.

                                  ( Nastaviće se ) 
                                                                                   Sava Dimitrijević

FOTOGRAFIJE

ČIVLK

MIJA DENČIĆ ŠTULA

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*