Ljudi i sokaci starog Leskovca (19)

LESKOVAC

Pa Jovankini.
“Proka Milošević Crveni, zvani Mali Proka radeja je u Monopol (Duvanska stanica ) kao poslovođa. A naša kuća je bila odma do Josifa Čekerku, kaže Smilja Stanojković, sestra na Kolju Miloševića što je radeja u SUP. I moj otac Mali Proka vika se i Crveni Proka. Naš Deda Miloš doselija se u Leskoavac kad je došja i Trajko Čekerka – tg se i naš deda Miloš Stojiljković doselija iz Togočevce. A zvali su ne Jovankini jer se žena na Miloša zvala – Jovanka. Sin im je Kope, žena Darinka, deca Živka, Jovan, Smilja i Nikola zvani Kolja.
I moj tatko Mali Proka Crveni kaže:
– Eto, tako, kaže moj tatko – imamo za pola godinu da edemo leb – od čisto pšenično brašno – bez mumuruz. A imamo i mumuruz, imamo i svinju, imamo i kokoške i – služba mi je lepa i – i zašto se onda moj sin u gimnaziju uhvatio za tu Partiju – da ga tuče profesor Milan Vrbić za tu partiju! Kakva partija za njega! Ubiću ga!
A to je moj stariji brat Jovan Milošević, što je u Beograd, isto i Koljin brat. A to je bilo 1937. godine kada je Jovan bio đak u gimnaziju.
– Eto, kaže otac Mali Proka, sreo me direktor Gimnazije Lazarević i kaže:
– Jednoga dana će čujete za njega – stavićemo ga mi u zatvor! Ne može se više ovako! On rovari, on je bandit1
I kad dođe doma tatko kazuje na Jovu:
– Imaš krasan život i šta će tebi Partija! E, bolje da sam rodija samo žensku decu ja bih tada komandovao… Ali, ja sam rodio muškarca i sad moram da se večito držim za glavu – da me glava boli od njega!
Mojega tatka Crvenog Proku svi ga poznavav. Kad izađe od rabotu u Monopol on svrne u Valjačkinu kafanu da popije kafče, pa posle nastavi dom da ide. A službovao je u Ministarstvo pravde u Beograd. I zvao je moju majku Jovanku da ide i ona u Beograd. Moj brat Jova je tada bio negde četiri godine. I majka otidne u Beograd. A – prostinja! Leka Biglja, ovdi mu je bila berbernica – u ulicu kude je Radio Leskovac – na taj red kude je Vlajčićeva kuća – tu je bila berbernica na Leku Biglju – on mi je teča. I moja majka je starovremska bila i otidne moja majka Darinka u Beograd kod toga Stevana Todorovića ministra pravde – zovev gu u gosti!
A nekad je moj tatko Proka negde posle rata prihvatio Stevana Todorovića. Stevan je završio fakultet u Berlin u Nemačku, i kad je bio posleđan presednik Suda u Leskovac – moj tatko Proka ga posle Prvog svetskog rata prihvati i sedeja je kod nas. Stevan uzeja ženu Nemicu, a Nemica ne zna ništa da kuva srpski i Stevan kaže:
-Tetka Darinka će da kuva i moja žena ima da se nauči da kuva!
I takoj se toliko poštovali moj tatko Proka i Stevan i Stevan kazaja:
– Proko, ako ja budem izglasan da idem za Beograd i ti ideš sa mnom u Beograd.
I moj tatko Proka je takoj sa Stevu otišo u Beograd. I oće da i moja majka Darinka pređe u Beograd. I majka dođe u Beograd s mojega brata Jovu. A Jova bija malecak i oće da – kaka! Al, traži da ide u baštu da se pokaka! Ona gospođa, žena na Stevu donosi mu nošu. A Jovan besni i ljuti se – neće on da kaka u taj sud nego oće u baštu. To je bio cirkus…
I jedn dan majka izašla na terasu i kad pogledala od terasu – vidi kako se neka gospođa sunča u – kupaći kostim! Leleee – majka se ufati za glavu i počne da plače:
– Lelelee, gospodin Stevo- kude ste me ovoj doveli – u kurvlk! Auuu! Neću ja ovde da sedim!
I na mojega tatka Kope kaže:
-Ja ću si Kope idem u Leskovac! A ti ako oćeš da se od decu odrekneš – sedi u Beograd!
I takoj si moja majka dođe u Leskovac. A posle nekolko godine i tatko Kope i on se vrnu u Leskovac. A sve dotle je u Leskovac dolazio na po petnaest dana da vidi decu!

  Ako možda neste čuli za Vančini –  Đoku na Aleksu sigurno znate. Ako ga ne znate – ondak neste odovde. Đoka na Aleksu je bija  sportski radnik i fudbalski sudija. Kad  Đoka na Aleksu dosudi slobodan udarac zato što krljaš protivničkog igrača – niko se ne buni. Pa ni Branko Jovanović zvani Dželja, poznat po tome što je znao da “neprimetno'' krlja ( povredi  ) protivničkog igrača. Ni  Dželja neje mogja da napravi prekršaj, a da Đoka na Aleksu toj ne vidi i – odma dosudi prekršaj...

FOTOGRAFIJA- ĐORĐE JOVANOVIĆ – ĐOKA NA ALEKSU SA ŽENOM VEROM

Po nji se i sokak vikaja – Bliznački sokak. Bliznakovi – Vlajko Petrović Bliznak i Đoka Petrović Džojka. Tišljeri su bili. Vlajko Bliznak, žena Vida, deca Olivera i Gordana. Đoka, Zvani Džojka, žena Đika, deca Predrag – Pecko Džojka, Vera i Zorica. Džojka je bija i dugo godine poznati fudbalski sudija.
Od Bolnicu nakud Bliznaci bili su:
Josif Čekerka, deca Čeda,zvani Paja, Pavle i Jelka. Onda Luka Cakić, žena Zagorka, deca Docko, Draško i Kole. Docko Cakić, žena Zora, deca Mikuš i Zoran. Pera, bolničar, deca Sava bolničar i ćerke Gaga i Smilja. Pa su Ariton Petrović, žena Ljubica.
Pa su dve sestre – Savka Vrćupka i Roska Vrćupka. Savka, muž Pavle, ćerka Trajka.. Roska je imala sina Peru.
Ljuba Grba, fijakerista iz Šišince, žena Mileva, ( ćerka na Sentu i sestra na Mitu Dzrdze ), deca Slavko, Đoka i Mile. Pa su Pera i žena mu Dare Grbavo ( takoj gu vikali ). Vane Gušter južar sukja konopci,Đoka Srpče, terzija. Josif bojadžija

Pa po natam – Pera bolničar, onda Mita teljigaš, sin Novica zvani Nole Šonjka. Ariton Albatin, žena Staka deca Mića, kasapin i ćerka Milunka.
Miče Bolničar, žena Simka, deca Dragi i Mica. Pa je Sofka, od nalandžijsku familiju, ćerka Ljupče, muž Miloje, deca Časlav – Čatka i Velja Fajta.
Vlada Bobičanac, žena Zagorka, deca Dragan i Jovica. I na sm kraj – Dobri Milošević bolničar, žena Živka, deca Mija, Nenad- Neša, Mirjana i Dušanka. Onda – Steva Ganić šofer, žena Mirka Jovanova, deca Mika, Živka i Lena.

                      ( Nastaviće se ) 
                                                                    
Sava  Dimitrijević

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*