LESKOVAC
Boške, Boškice slatki - odokle li se i u koje li se onoj doleko vreme strakalja pa ga sg spominjemo i alkamo po sećanja e da bi se pa našli kako se tražimo po jurenke i igramo giganjke.. Ne li se onoj što beše strakalja niz basamaci li, niz slube li, niz onej slive blagičke i šeftelije pa gi naberemo u košulje i onakoj još zelene i civor dok su edemo i trčimo po sokaci i krijemo se u jurenjke po metle u bače el pa niz onija dudevi uz koji se cel dn kačiš a ne mož vr da gim ufatiš kolko su visoki a puni s dudinke .. A ako se tolko visoko ukačiš ispod tebe kuće - legle pod ćeremide a po ćeremide po dn kapE sunce a po noć onoj srebro od meku mesečinu slazi niz ćeremide i od streje kapE na zemlju....
Bože, Boškice – kad bi moglo da se ostane u oveJ ladovine što se ko čaršafi prostrle po avlije i visoke trave uz tarabe i da bude uvek ovoj vreme kad smo trčali po sokaci da faćamo preperuge, kada smo jedva čekali da se ufati prvi mrak da iskočimo na korzo da se s drugari i prijatelji, šetamo i oratimo..
Al – neće!
Vreme si meru ni kraj nema i ne ide po isti put nego si faća putinke za koje samo ono zna..
U star Čivlk se i sg spominje kako je bija Đoka Zafirović, šićerdžija i kako je Đoka pravija kakve ti ne bombone, pa i onej svilene što gi vikašemo, pa onija čibuci pravi i dugčki pa napred malo iskriveni ko lulke.. Pred leto prodavaja je i jabučiki ugrvaljani u šićer ofarban u crveno.. Od kako ufati leto Đoka bombondžija je teraja sladoled u kolica i prodavaja po ulice i sokaci... Đoka Zafirović, žena Zagorka - Gage, sinovi Živorad - Žive, Dragi i Vlada zvani Čevra i tri ćerke su imali – Divnu, Ljubinku i Veru.
Žive Zafirović, žena Vukica, deca Suzana i Bojana – obe otidoše u Grčku i tamo se odadoše. Dragi Zafirović, žena Smilja, deca Snežana i Gordana. Vladimir Zafirović, zvani Vlada Čevra, žena Marina, deca Srđan i Nenad. Divna se odade za Vladu Šače u Grdelicu, sin Dragan Šače. Kad se razvede od Vladu otide u Austriju i tamo se odade za Jožu Hrvata. Ljubinka, muž Peda zvani Nacija, sin na Todora – Tošu Naciju, deca Dragan, Momčilo i Vesna – i nji gi po ujku Vladu Čevru vikav Čevrini..
Pa je bila Persa - jedna malečka kućica beše, sin Stojan, žena Petrovka. Persa je imala i ćerku u Beograd – bila je golema trgovka i Stojan otide kude sestru Beograd sas celu porodicu.
- Neću da živim u Leskovac, kazueše. Ću idem u Beograd. Sestra mi bogata – ću idem kod nju – ima samo na kasu da sedim!
I otide u Beograd, a kuću prodade na Sinkovčani.
Taj kućica na sam ćoš što ide uz bolnički ogradni zid je srušena. U tuj kućicu su bili Dugonjići – dve sestre Rada i Miroslava, zvana Dobrica - obe od Trenkini. Rada se odade za Dugonjića, ćerka Jelena. Dugonjića su Nemci 1941. godine oterali i streljali na Banjicu, a onda se Rada preodade za Nikolu Stamenkovića i on je Jeleni bija kao otac.
Jelena Dugonjić je bila veoma lepa i odade se za Mile Todorovića – sedam godine su se zabavljali, pa se venčaše i sedam godine su bili u braku, ali – decu nesu imali.
I posle četrnaes godine su se razveli i razišli jer je Mile Jelenu krivio da ona ne može da rodi dete. To je Jelena teško podnela i od stres dobi – parezu. Potpuno joj se iskrivi vilica i otide na lečenje u sanatorijum „Sima Milošević'' u Igalo u Herceg Novi. Tamo je upoznala lekara Matkovića – bija je lep ko filmski glumac. Doktor Matković se zainteresovao za Jelenu kao – SLUČAJ! I ona mu je ispričala kako se razbolela. S vremenom doktor Matković se zaljubio u Jelenu i ona u njega - venčali su se, i Jelena je ostala da živi u Igalo. U braku sa doktorom Matkovićem Jelena je rodila sina Iliju, a zatim i dve bliznakinje „i ostvarila se kao majka troje dece''. Njen prvi muž Mile Todorović se takođe ponovo oženio, ali ni sa drugom ženom nije imao decu..
I Jelena je postala - prva dama Herceg Novog. Tamo je završila Višu upravnu školu. Bila je široka duša i svako od Leskovčana koji je letovao u Igalo bio je dobrodošao kod nje.
Njeni roditelji – majka Rada i očuh Nikola, koji ju je podigao i koga je ona smatrala za oca – odlazili su kod nje u Igalo. Jelena je slavila Đurđevdan i oni su redovno bili na slavu kod nje i kod nje provodili i zimu... I na jednoj slavi na Đurđevdan od tuj sreću što je Jelena ozdravila, udala se i dobila decu i od svo toj uzbuđenje - njena majka Rada je umrla kod nje u Igalo!
Njen očuh Nikola je u Leskovcu živeo sam. I da ne bi bio sam Jelena je svoje prvo dete - sina Iliju upisala u školu u Leskovac - da bude sa dedom. I taj njen sin Ilija je ovde u Leskovac odrasja kod dedu Nikolu i tuj je u Sinkovce i vojsku služio.
Nikola Stamenković je bio vrlo vredan i dobar čovek. Jednog dana je biciklom otišo na zelenu pijacu. I dok je vozio biciklu neko ga je udario s motorom. Nikola je pao s biciklu, udario glavom u kocku i od toga je umro.
I kada je njen očuh Nikola umro – njegov unuk Ilija se vratio u Herceg Novi, a Jelena Dugonjić je tu malu kuću na uglu ulice – prodala!
( Nastaviće se )
Sava Dimitrijević
Leave a Reply