“Leskovčani se bude i žele promene”

LESKOVAC

Naša kampanja „Od porodice do porodice“ kojoj smo posvećeni prethodnih nedelja i koju ćemo i na dalje sprovoditi pokazala je na naše veliko zadovoljstvo da se svest naroda o ovom režimu, o aktuelnoj situaciji, ali i o nama kao snazi koja dolazi, itekako menja.
Posete leskovačkim selima, ali i razgovor sa građanima Leskovca su otkrili da je pre svih leskovačka omladina itekako svesna da u Srbiji postoje dve države, dva paralelna sveta. Jedno je Srbija na javnom servisu, na Pinku, Hepiju ili Prvoj, to je Srbija bajkopisca Vučića. Sasvim drugo je Srbija na ulici, u školi, na radnom mestu u javnoj upravi u porodici, jednom rečju realna Srbija sa svim problemima sa kojim se suočavamo, mnogo drugačija od ove sa velikih televizija. Ogorčen je leskovački seljak i na albansko povrće, kirgistanski pasulj, na smanjene subvencije, na nestabilne cene voća. Znaju da malina u srpskim marketima uvežena ko zna odakle, a proizvedena u Srbiji vredi desetostruko i više, od onoga što su oni dobili za istu, za sva svoja ulaganja i mukotrpni rad. Na pitanje da li su potrošili „Vučićeve evre“ svi do reda se kiselo smeju i odgovaraju da su te evre već do sada vratili, da će ih vraćati i da će ih i njihovi potomci vraćati. Kažu da njima nije potrebna milostinja već ozbiljna država, kao iskreni partner. Jedan mladi bračni par reče da će svojih sto evra vratiti kroz povećanu cenu vrtića, već za godinu dana, drugi pak kroz cenu grejanja. Interesantna je priča jedne leskovačke domaćice koja nam je onako na brzinu izračunala da će samo kroz povećanu cenu jestivog ulja za godinu dana vratiti ovih prvih 30 evra, kako ona reče 30 evra poniženja.
Još mnogo toga smo čuli od naših dragih sugrađana. I priču o uništenoj nadi u Vučju, o tome kako je ova predivna varoš postala „čekaonica za smrt“. O problemima meštana Nakrivnja i Strojkovca, Brze i Bogojevca. Spominjali su mladi i čuveni Skadar na Veternici ili gradski trg, bilo je reči o gradnji stadiona, o stranačkom zapošljavanju, o bogaćenju pojedinaca u gradu bliskih režimu. Bilo je i šala na račun ekonomskog tigra, ali i tužnih priča o platama od 300 evra koje su dovoljne za pola meseca života, o uslovima rada, a o svemu tome sa puno gorčine u glasu.
Ono što ipak raduje jeste sloboda ljudi, da priđu , da se pozdrave, pričaju, da pitaju, naravno i da kritikuju i predlože i sve to zamislite, sa nama „osvedočenim fašistima“. Ova kampanja pokazuje da se ljudi ipak ne boje ili bar ne boje u toj meri kako se predstavlja, da se i pored toga što žive u jednom od nasjiromašnijih gradova Evrope ipak polako oslobađaju stega i straha. To naravno daje novu energiju svima nama koji iskreno verujemo u neku drugačiju i pre svega našu Srbiju, dok ovu nenarodnu i diktatorsku vlast svakako terana dodatna razmiljanja kako sve što je lepo ima i svoj kraj, samo što na ovom kraju, a i sa tim se složila većina naših sagovornika , treba da stoji LUSTRACIJA, ali i KRIVIČNA ODGOVORNOST za sve one koji su se tokom vršenja vlasti ogrešili o zakone i naneli štetu sopstvenoj državi i narodu. SP Dveri nastavlja dalje svoj put, od porodice do porodice, ovog puta sa još više vere da za Leskovac ipak nije kasno, da za Srbiju još uvek ima nade i pozivamo sve dobronamerne leskovčane da nam se na ovom putu pridruže.

Informativna služba GRO DVERI Leskovac

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*