LESKOVČANI BEOGRADSKE DIJASPORE

LESKOVAC

Mnogi su Leskovčani napustili zavičaj i, niz Vaternicu, dve Morave, kao i uz Dunav, otišli u Beograd, a odatle poneko i u beli svet. Svi oni nose u sebi osećanje pripadnosti Leskovcu i žele da doprinesu njegovom razvoju. To nije uvek moguće iz opravdanih ili neopravdanih razloga. Ovo je skup kazivanja o Leskovčanima beogradske dijaspore, da bi njihov doprinos ipak postao moguć, piše profesor doktor Žarko Spasić, i sam Leskovčanin sa boravkom u Beogradu.

Tekstom o nekadašnjem profesoru sociologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Mihajlu Pešiću NovaNaša reč započinje objavljivanje opsežne serije tekstova o našim ljudima u beogradskoj ili nekoj drugoj dijaspori.
Od ovih tekstova na kraju dvogodišnjeg ciklusa planiramo

Žarko Spasić:
Leskovčani
beogradske dijaspore (1)

Mnogi su Leskovčani napustili zavičaj i, niz Vaternicu, dve Morave, kao i uz Dunav, otišli u Beograd, a odatle poneko i u beli svet. Svi oni nose u sebi osećanje pripadnosti Leskovcu i žele da doprinesu njegovom razvoju. To nije uvek moguće iz opravdanih ili neopravdanih razloga. Ovo je skup kazivanja o Leskovčanima beogradske dijaspore, da bi njihov doprinos ipak postao moguć. [Autor]

Profesor emeritus dr Mihajlo Pešić
(1940 – 2015. godina)

Doktor političkih nauka Mihajlo Pešić, redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu i profesor emeritus Univerziteta Singidunum, pripada prvoj generaciji diplomiranih sociologa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu koja je doprinela važnim tumačenjima društvenih prilika u jednopartijskom posleratnom jugoslovenskom društvu, utičući tako na obrazovanje tadašnjih studenata. U autoritarnom jednopartijskom sistemu bila je potrebna etička ravnoteža da se društveni odnosi tumače u uslovima kada su, u tadašnjoj Jugoslaviji, bile raspoložive informacije i o društvenim sistemima drugih zemalja Evrope i sveta i kada je postojao bipolarni svet dva suprotstavljena bloka – NATO i Varšavskog pakta. Uspostavljanjem višepartijskog sistema društvu je bilo neophodno tumačenje ovih velikih promena koje su, na svom početku, dovele do protesta studenata i nastavnika univerziteta, a kasnije i do sankcija Saveta bezbednosti. Prof. dr Mihajlo Pešić je znao da tumači i objasni sve razlike postojećih društvenih sistema primenom etičkih principa autonomije univerziteta i akademskih sloboda, suprotstavljenih totalitarnim režimima.
Mihajlo Pešić je rođen 8. novembra 1940. godine u Gornjem Bunibrodu (Opština Leskovac) u zemljoradničkoj porodici od oca Đorđa i majke Vide, deleći detinjstvo sa bratom Miodragom i sestrom Mirjanom. Sa suprugom Slobodankom ima dve ćerke: dr psiholoških nauka Jelenu Pešić (Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu) i mr političkih nauka Milenu Pešić (Institut za političke studije).
Osnovnu školu (slika 1) je završio u Guberevcu, zajedno sa učenicima Gornjeg i Donjeg Bunibroda, Badinca, kao i Gornjeg i Donjeg Guberevca. Ova Osnovna škola za prilično naseljeni kraj između Južne Morave (uzvodno od vlasotinačkog mosta) i Rudarske čuke dala je veći broj akademskih građana i nekoliko doktora nauka iz različitih oblasti. Pored učenja, đaci su obavljali i poljoprivredne poslove na njivama, poljima, pašnjacima i vinogradima preko pruge. Na odmorima između časova dobijali su iz kazana kuvano mleko u prahu i žute sireve iz Unrine pomoći. Kupali su se uglavnom na brzaku napuštene vodenice ispod vlasotinačkom mosta. Posle osnovnog, Mihajlo Pešić je uspešno završio srednje obrazovanje u Gimnaziji „Stanimir Veljković – Zele“ u Leskovcu, maturirajući sa generacijom Alumni GimLes ’59. U svim razredima osnovnog i srednjeg obrazovanja Mihajlo Pešić je bio odličan đak.
Posle gimnazijske mature Mihajlo Pešić je 1959. godine upisao Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu na Smeru sociologije. Diplomirao je u roku 1963. godine. Poslediplomske studije završio je 1971. godine. Doktorsku disertaciju „Preobražaj radničke klase u procesu razvoja samoupravljanja“ odbranio je 1975. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Bio je aktivan član Srpskog sociološkog društva još od diplomiranja, što ukazuje na spremnost da razvija profesiju i struku.
Prof. dr Mihajlo Pešić je radni vek započeo na Radio-televiziji Beograd (RTB) 1967. godine kao istraživač i kreator programa, a kasnije i kao rukovodilac Analitičko-istraživačke službe i savetnik za unutrašnju politiku i privredu. Univerzitetsku karijeru započeo je 1975. godine na Fakultetu političkih nauka. Biran je u zvanje docenta 1976. godine, vanrednog profesora 1981. godine i redovnog profesora 1988. godine. U periodu od 2004-2007. godine je radio na Univerzitetu Singidunum na kome je penzionisan, ali je produžio radni vek do 2012. godine, pošto je izabran u zvanje profesora emeritusa.
Prof. dr Mihajlo Pešić je postavio i uveo u nastavu nekoliko predmeta kao što su Opšta sociologija, Metodologija naučnih istraživanja, Savremene sociološke teorije i druge. Njegova predavanja bila su dobro posećena i inspirativna za studente, a ispitivanje na ispitima pedagoški kritičko sa pravednim ocenjivanjem. Bio je mentor brojnih magistarskih, specijalističkih i doktorskih teza. Prof. dr Mihajlo Pešić je bio koordinator i rukovodilac brojnih naučno-istraživačkih projekata iz oblasti empirijskih istraživanja socijalne strukture jugoslovenskog i srpskog društva, primenjujući i komparativna teorijska istraživanja društvenih promena. Formirao je studentske istraživačke timove uvodeći studente u probleme društvenih promena, koje su u Srbiji bile znatne i kompleksne.
Prof. dr. Mihajlo Pešić je obavljao brojne funkcije na univerzitetu i njegovom okruženju. U periodu od 1984-88. godine bio je pomoćnik predsednika Republičkog komiteta za obrazovanje i fizičku kulturu za resor razvoja višeg i visokog obrazovanja. Učestvovao je u radu Fulbrajtove komisije za unapređenje i razvoj američko-jugoslovenske prosvetne, naučne i kulturne saradnje. Bio je član Komisije za akreditaciju i proveru kvaliteta u njenom prvom mandatu (2006-2010. godine).

Slike 1-2. Stara i nova zgrada Osnovne škole „Bora Stanković“ u Guberevcu

Prof. dr Mihajlo Pešić je dao veliki doprinos demokratizaciji univerziteta i Srbije u periodu od 1991-1993. godine, kada je bio prorektor za nastavu Univerziteta u Beogradu. To su bile burne godine raspada Jugoslavije, kada je neuspešna i bahata spoljna politika uticala na pad ugleda Srbije i Srba u svetu, a loša unutrašnja politika na pad standarda sa hiperinflacijom i nestašicama. Mediji su doprinosili konfuziji i zabludi naroda, a studenti su reagovali Studentskim protestom ’91. Nastavno-naučno veće Univerziteta u Beogradu podržalo je revolt i zahteve studenata, smatrajući da je pravo svakog studenta da svoje nezadovoljstvo izražava i bojkotom nastave dok se njihovi problemi ne razmotre. Autentičnost narednog Studentskog protesta ’92 sastojala se je u inicijativi Nastavno-naučnog veća Univerziteta, koje je, tekstom svoje Deklaracije od 08. 06. 1992. godine, reagovalo na istorijski promašaj režima i do tada nezabeleženi beznadežni međunarodni položaj usled uvođenja sankcija. Deklaraciju grupe profesora demokratske orijentacije sa prorektorom Mihajlom Pešićem sledili su Proglas studenata i Proglas Udruženja asistenata, a zatim i ceo Univerzitet, prekidom junskog ispitnog roka. Nastavno-naučno veće Univerziteta u Beogradu odredilo je delegaciju koja je trebala da razrešenje problema potraži u razgovoru sa tadašnjim predsednikom Republike Srbije. Razgovor je imao karakter monologa sa odsustvom neophodne akademske komunikacije. Zato je odgovor bio karakterističan i sa dalekosežnim posledicama po univerzitet i društvo: „ … Nikoga ne napadamo, ni sa kim rat ne vodimo – ne možemo biti predmet ničije agresije i priča o nekakvom bombardovanju. … Narod je izašao na izbore, prema tome, čija se tu može volja i vlast da postavlja – jedino vlast naroda. … Prema tome, vi kao profesori univerziteta za mene ste potpuno jednaki u političkoj volji kao i svaki seljak širom Srbije ili kao i svaki radnik širom Srbije. … Ko tu treba da bude arbitar do narod? Da li možemo da kažemo da je Univerzitet taj koji treba da razmatra na Nastavno-naučnom veću kako će se voditi politika države. Ja mislim ne.“ [Borba, 18. 06. 1992]. Tako je propao pokušaj dogovora Univerziteta i predsednika. Nastala su pogubna vremena po autonomiju univerziteta i Srbiju koja je, kao civilizovana zemlja Evrope, doživela NATO bombardovanje. Studentske demonstracije ’91 i ’92 pokazale su da je Univerzitet u Beogradu najžešći centar otpora retrogradnoj i nedemokratskoj politici autoritarnih vlasti i režima. Deklaracija univerziteta je ostala svedočanstvo o odgovornosti koju su profesori i studenti osećali pred nadolazećim tragedijama, kao i o intelektualnoj hrabrosti da se velika zabrinutost blagovremeno predoči javnosti.
Profesor emeritus dr Mihajlo Pešić je uvek pokazivao visok stepen pripadnosti Osnovnoj školi u Guberevcu i Gimnaziji Leskovac, kao i institucijama Jablaničkog okruga. Doprineo je podizanju nove zgrade Osnovne škole „Bora Stanković“ u Guberevcu (slika 2), usmeravajući značajna finansijska sredstva iz republičkih fondova, u skladu sa svojim mogućnostima i autoritetom. Bio je univerzitetski profesor visokog integriteta, kritičan, kreativan, odgovoran u vremenima veliki društvenih promena koja su zahtevala hrabrost i razumevanje principa autonomije univerziteta, kao i akademskih sloboda studenata i profesora. Zauvek nas je napustio 5. avgusta 1915. godine. Zato ga se sa dužnim pijetetom sećamo i neka mu je večna slava i hvala.

Prof. dr Žarko Spasić
(iz knjige: Leskovčani beogradske dijaspore)

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*