Leskovačke kafane: Mali Kaspar-Bife Niš

LESKOVAC

           Ćošak od Nišku i ulicu Cara Uroša eve ga i sg tuj.  Ko zaboden diboko u sećanja pa štrči zainat na vreme i sve što je proodilo po Nišku ulicu na tam i na ovam. 
       Na ćoš – kafana na Dinu Ćeleša. 
       Ne pamti se kako se vikala, al zna se da su komšije, zanatlije, čaršilije i onija koji se šetaju el pa idu nakud Belčug malu i u Vinarce  vikali:
     – Će svrnemo u kafanu kod Ćeleša na po ednu ljutu! 
     A zima kd je i ufativ golemi studevi vikali su.
    – Će svrnemo kod Ćeleša na – grejanu! 
    Posle su gu vikali – Mali Kaspar, jer je u istu – Nišku ulicu, al na ćoš kude je bija Kasparov most pa preko put bila  kafana – Veliki Kaspar.
     Posle rata kad „narodna vlast” uzede kafanu Mali Kaspar od Aleksu Kaspara – promenišu vu i ime. I sg se znaje kao – bife NIŠ.  Pre neku godinu onoj što je otela  – država vrnu na vlasnici  pa se takoj i kafana Mali Kaspar vrnu na onija od kuga je „narodna vlast” i otela  i takoj se kafana Mali Kaspar  vrnu u vlasništvo od Kasparovi. 
      Al ime vu ne vrnuše pa i sad se vika – Bife Niš.
      I takoj su se kroz godine i decenije menjali vreme i vlasnici. Al, ne ćoš i na ćoš kafana. Toj si eve i sg stoji kude je i oduvek. – ćošak kude slepo sokače poznato kao Ulica Cara Uroša iskača na Nišku ulicu pa se vzdn odzrća na ovamo nakud Poštu i na tamo na kud Poljoprivrednu školu  i kafana koja pod miške drži jedn del od ulicu Cara Uroša a drugi del od Nišku ulicu.
     I sg tuj stojiv. Duvav li vetrovi, padav li kiše, vrnev li snegovi – koj te pita! Kafanu na ćoš ne mož  ništa da gu oduva. Stoji si. Preko leto greje grbinu na slunce i gleda kako gamile ljudi proodiv, idev na pijac el se pa vrćav od pijac. A zimi, kad ufativ golemi mrazevi i vetar briči po ulicu –  ukutkuje zidovi  uz bubnjaru i raspaleni mangali i po cel dn gosti edni dođev, edni otinev,  al sve jedno – da l dođev da l si otidnev – uvek po niku novu priču  donesev i pričav uz šiše rakiju, el pivo bez kragnu el ss kragnu u onej visoke debele krigle…  

 Kostadin – Dine Gavrilović Ćeleš, žena Vaska, ćerka Roska udata u Niš za Sotira  Tomića. Dina je stvarno ćeleš – nema ni bradu, ni brkovi ni kosu. Na niku ženu daja na zajam  dva dinara, a tražija da mu vrne četiri.  Žena ga prokle  i preko noć sve mu kosa opala.  Bel čovek -, krupan, ss čašire i fermene s gajtani, bel – a ni edno vlakno na njega. Na Dinu Ćeleša kafana na ćoš, a do njuma  njigova tri dućana u red – pod kiriju gi drživ Luka Kalivaca, šuster, Dragoljub Damjanović- Dragi, kovač , Vlajko kolar i  Jevreji – braća Kario, žitarski trgovci. Kafanu pod kiriju držaše Dušan Šiljokap, Gligorije – Gorča Živković i Duško Nedeljković iz Pukovac.
U kafanu Mali Kaspar dođujev čaršilije i komšije – Sotka, Čorba, Rusomir, Kosta i Đoka Vranjkić, Mita Terzija, Bedžet potkivač, Kopče pekar – dođuev si na po ednu ljutu i meku, al najviše na karte i razgovor. 
U kafanu Mali Kaspar dođuje i Mika Babadžika – sedne uz astal do golemu furunu, greje grbinu i pije kafu – plk. Nema kude ni za koje da se žuri.. Zdravko Nestorovski je kondirdžija bija – toj je radeja i od toj živeja. Na glavu nosi tepsiju s darovi za mladenevestu, a u ruku kondir – na kondir se lepiv i zakačujev pare i pine se rakija.  Kude Kopče pekara Zdravko peče pečenke, leb i gra na tepsiče i kuva mumuruzi. Pečenke i kuvan mumuruz prodava po sokaci čaršiju, a leb i gra na tepsiče nosi doma da se ede. 
U kafanu na Acu Kaspara nema koe nema za edenje, al kd Zdravko pronese pored prozori od kafanu i kuću na Kasparovi leb el pečen gra na tepsiče – onooo vruć leb i gra mirišev, mirišev – ne mož se izdrži kolko ubavo mirišev. I ćerke na Acu Kaspara – Milunka i Peka traživ da edev onoj što Zdravko nosi, a ne onolko meso i ne znam koe ti ne sve što se sprema u kafanu. I majka gim Dana dade na Zdravka kupovan leb i Zdravko gim iskrši od sirotinjski leb u tepsiju i one capav – ručav, capav – ručav – tolko gim blag on-j  Zdravkov leb…   

       Kafanu od Dinu Ćeleša kupi Aleksandar Cvetković Kaspar i kafana dobi ime Mali Kaspar..
  Radmila Cvetković je od Lešnjakovi u Murdžu malu i toj su onija Lešnjakovi koji su držali kafanu Posleđan groš. 
    –  Ja sam se, kaže Radmila, ovde udala 1948. godine. Kafanu na ćoš ulice koja se sada zove kafana NIŠ držao je moj svekar  Aleksa Cvetković Kaspar, žena mu je Danica od Mančićevi, deca Dušan , Milunka i Persida. Dušan, žena Rada od Lešnjakovi. Milunka, muž Branko Mladenović Mladža. Persida, muž Doja Kostić, knjigovođa u Leteks, deca Dakica i Milan, zvani Doja – takoj ga vikav po tatka Doju.
   Do kafanu Mali Kaspar prema Poštu bili su dućani na Aleksu Kaspara – sada su tuj krojačka radnja, kasapnica i radnja gde je sada nameštaj – tija tri dućana Aleksa je davao pod kiriju.    
     A i sve posle što je bilo i što se batisalo pod onej silne godine što prominuše – kod da je dadeno pod kiriju na vreme tureno u sećanja i dugčke uspomene…

                                                                          Sava Dimitrijević

Fotografija: Ispred kafane Mali Kaspar sede s leva na desno Milica Milošević, žena na Branka Milošajku Minđušku, Danica Cvetković, Aleksa Cvetković Kaspar sa ćerkom Persidom – Pekom. U beloj haljini Aleksina ćerka Milunka.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*