LAZAROV MALI RAJ

LESKOVAC

(Kako je leskovčanin Lazar  Girić od šupe napravio kućicu iz bajke)

 

 

Iako ovaj lep gest našeg sugrađana nije novinska vest, budući da česma i klupa ispred njegove kuće postoje već nekoliko godina, kada god prođemo pored nje setimo koliko ona znači Leskovčanima.

Naime, na Niškoj ulici, neposredno pre prodavnice SPIN, ispred kuće sa prelepim dvorištem, fasadom i vrtom, vlasnik kuće postavio je česmu, klupu, kantu za smeće i činiju iz koje životinje mogu da piju vodu. Sve ovo stoji već tri godine, a domaćin se trudi da ga održava u urednom stanju, sve je besprekorno čisto, u zelenilu, a korpa za smeće prazna. Zato smo i posetili domaćina ove prelepe kuće. Iznad kapije na tabili stoji GIRIĆ 195. To je adresa na kojoj se uvek možete osvežiti hladnom vodom i odmoriti u vrelim letnjim danima.

leskovac-kuca-na-niskoj-ulici

Lazara Girića pitali smo najpre kako je došao na ideju da napravi ovako nešto.

-Moja majka je živela 80 godina, umrla 2012. Ona je bila od onih žena koje ustaju rano, naprave ručak do 8, 9, i onda sednu pored kapije na stoličicu. Kad prođe neka žena ona je zove i pita šta ima novo u nekom drugom kraju grada, Radničkom ili nekom drugom naselju. Tako se desilo da sve komšike dođu ipsred naše kuće i sede, pa sam ja rešio da im napravim klupu. Deset godina sam pravio klupu i nisam je napravio, i kada mi je umrla majka palo mi je na pamet da napravim tu klupu. Ni sam ne znam kako sam došao na ideju da postavim česmu. Imamo sam na početku velike probleme, komunalna policija je dolazila da to ruši.

leskovac-kuca-na-niskoj-ulici-1

Na reagovanje komšiluka i uz njihovu podršku, odustali su od toga da ruše.

-Oni su govorili: „Šta ako svako tako počne da pravi po gradu“, na šta su komšiije rekle: „nema više u ovaj grad takve budale, samo je on, niko više neće da pravi“, priča uz smeh Girić priču o tome kako je sve počelo.

Lazar redovno održava ono što je napravio, ali kaže da ljudi dosta uništavaju. Za tri godine četiri puta su mu krali česme, ali ih on uvek zameni novim jer kako kaže, to nije skupo.

No, ono što privači pašnju nije samo česma, klupa i korpa za otpatke, već i dvorište i sama fasada ove kuće, koja izgleda kao da je izašla iz neke bajke.

leskovac-kuca-na-niskoj-ulici-2 leskovac-kuca-na-niskoj-ulici-6

-To su geni, majka mi  je bila tako pedantna, objašnjava on to što je u ovoj kući, kako u dvorištu tako i unutra, svaka stvar na svom mestu – kuhinja sa crvenim detaljima, šporet sa crvenim riglama, crvene zavese, ćilimi i niz drugih etno detalja, u koje je vešto uklopio i moderne uređaje i aparate.

Iznad kreveta ima ogledalo koje je staro 200 godina, a celokupan nameštaj je njegovih ruku delo. Od starih kreveta on pravi prava umetnička dela. Crvena i zelena boja dominiraju. Kažu da je crvena boja agresivna, ali ja je volim, kaže Lazar pokazujući nam razne kuhinjske sprave koje vise na zidu, sve u crvenoj boji.

Lazar nam je pokazao i nekoliko drugih  soba koje zaista deluju fascinantno – kreveti sa ogledalima koje je sam pravio, police, i mnogo umetničkih slika. Tu je i kutak sa foteljom i stalkom za slikanje, jer Lazar poštuje umetnost i sam se njome amaterski bavi. Obećao nam je da će nam drugi put pokazati galeriju umetničkih slika, koja se nalazi na spratu, i u potkrovlju galeriju fotografija, gde je jednom priredio i izložbu, jer su mu slikanje i fotografija hobi i strast.

leskovac-kuca-na-niskoj-ulici-7 leskovac-kuca-na-niskoj-ulici-3

Vrt u kome je „svaka travka na svom mestu“, ovoga puta nismo slikali jer u ovo doba godine nema vegetacije. I pored sve lepote i udobnosti koju nosi njegov dom, on kaže da je pokušavao da proda kuću, jer je jako zahtevna za održavanje, i jer o njoj više ne može da se brine.

-Mnogo bi mi bilo žao da je prodam, ali ne mogu više da je održavam, kaže.

Ovakvo uređenje kuće je, kako kaže Lazar, „više merak“, nego li neka velika investicija.

-Ja ne plaćam majstore, i kuću sam tako napravio, mnogo sam se namučio. Moja porodica je bila najbednija od pošte do Poljoprivredne škole. Zato se nisam ni oženio, nisam imao gde da dovedem ženu. Živeo sam u šupi. Jedino što nemam naslednika, inače mi nije žao što se nisam ženio, današnji brakovi nisu baš uspešni. Ipak, ja ne mogu da kažem da živim normalno, mada je meni lepo, imam dobra primanja, nemam velike obaveze i brige.

-Kuću sam pravio u zlatno Titovo vreme, kaže Lazar, i pokazuje nam sliku Tita u crvenom ramu koju je njegov otac naslikao.

Kada smo otišli iza kuće, imali smo tek šta da vidimo. Letnjkovac sa garniturom od bamusa koju Lazar postavlja kada je lepo vreme, kutak gde sprema ajvar, kotlić i sač, kućica za ptice, bazen, pumpa i niz drugih detalja.

leskovac-kuca-na-niskoj-ulici-4

Lazar u ovoj kući nakon smrti roditelja živi sam. Penzioner je već 17-tu godinu, u penziju je otišao kao upošljenik MUP – sa 50 godina. Po njegovom izgledu nikada se ne bi reklo da ima 67 godina.

-Svakog jutra šetam, odem do Hisara, volim muziku, da slikam i dan mi je uvek pun, nekada i kratak.

Najbitnije je naći smesao života, a Lazaru je, bez obzira na samoću, to svakako uspelo.

Sonja Petrović

 

KO NIJE DOBRODOŠAO

U svom dvorištu Lazari Girić je postavio tablu na kojoj piše:

Privatan posed

Zavranjen ulaz

inkasantima

političarima

pijanicama

baksuzima

lujkama

i na Tasu

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*