Kuda na more: Drač ili Hurgada?

LESKOVAC-DRAČ-HURGADA

DRAČ, ALBANIJA

Marija Anđelković je sa svojom porodicom (roditelji, suprug i dvoje dece) bila u Albaniji, u mestu Drač. Do sada tamo nije bila, a oduvek je imala želju da ode i vidi kako je tamo.
„Čula sam da je tamo lepo, da ima više pravoslavnih crkvi i manastira nego džamija, što mi je bilo čudno, ali sam se uverila da je tako. Mesto smo našli preko bukinga, internet sve olakšava.
Išli smo kolima preko Kosova, nije bilo nikakvih problema. Granice se prelaze sa ličnom kartom, a deca moraju da imaju poseban izvod iz matične knjige rođenih sa slikom da bi ušli na Kosovo, a u Albaniju sa pasošem. Putevi su im odlični, sve je to auto put, a do Drača ima nekih 500 kilometara, koliko imamo, poređenja radi, i do Sutomora.“
Marija priznaje a nije očekivala da je Drač veliki grad.
-On je skoro kao Niš i imam utisak da žive 365 dana u godini. Imaju razne varijante smeštaja, imate stanove, vile, ol inkluziv varijante, bukvalno sve… Sve to imaju na bukingu, jedino mi se čini da loše prikazuju lokaciju. Mada, i to je lako proveriti uz pomoć Guglmape, zato savetujem svima da kad vide ono što ih interesuje provere i na taj način.-
Drač ima kilometarski dugu plažu i šetalište.
-Velika je površina, ne može lako da se obiđe. Ima šta da se vidi, a cene u restoranima su jeftinije nego kod nas. Prodavnice su možda malo skuplje, manji marketi nisu nešto posebno snabdeveni. Imam utisak da dosta rade na sređivanje infrastrukture. Interesantno mi je da se kod njih još uvek prodaju diskovi i dvd-i, znatno više nego što je to slučaj kod nas. Predusretljivi su, ljubazni, trude se da te ispoštuju kao gosta, jer im je i cilkj da te dovedu ponovo. Nikakve barijere nije bilo po bilo kom osnovu. Više puta smo od njihove policije tražili neke informacije, dobijali bez problema uz pozdrav za Srbiju. Čak smo u jednom trenutku ukapirali da moj suprug nosi majicu na kojoj je srpska zastava, a da niko to, sem nas nije primetio, nikakav komentar, provokacija, da neko nešto dobaci… Pričaju engleski, na više mesta smo mogli da komuniciramo i na srpskom…-
Epilog ovog prvomajskog provoda je da porodica Anđelković u avgustu opet ide u Albaniju.
-Već smo zakazali letovanje za 7. avgust, ukoliko sve bude u redu, prvenstveno za epidemiološku situaciju. Inače, oni ne traže nikakve potvrde da si vakcinisan, da si preležao, bilo šta… U svakom objektu postoje dezinfekciona sredstva, preporučene su epidemiološke mere kao i kod nas, ali ih se slabo ko pridržava. Retki nose maske.-

Marija Anđelković sa porodicom

HURGADA, EGIPAT

Još jedna naša sugrađanka, Ana, je prvomajske neradne dane iskoristila za odmor, te prvi put otišla u Hurgadu u Egiptu.
-Htela sam tamo da idem još dok je kod nas bila zima, jer je to jedina lokacija gde možemo mi da idemo na zimu, a da je toplo. Ali, moj 12-stogodišnji sin nije bio za tu varijantu, jer, kako je rekao, ne može da se kupa… Inače, interesantno je da se to mesto napunilo turistima baš posle 1. maja, očigledno da tad počinje sezona. Bilo je dosta Rusa, Ukrajinaca, Rumuna, Bugara…
Ono što našim ljudima odmah padne u oči je znatno opuštenija varijanta vezana za epidemiološke mere.
-Mi smo ovde navikli na distancu, nosimo maske, kod njih toga nema. Oni su turistička zemlja i da bi spasili sezonu, najpre su bili uveli strašan lok-daun nekoliko meseci i „istrebili“ slučajeve korone koji su se javili kod njih. Sada u zemlju puštaju turiste samo ako imaju negativan test, kako ne bi imali problema. Zvanično, kako su nam rekli, imaju samo sporadične slučajeve, ali je procedura takva da, ako se takav slučaj pojavi, ta osoba se izoluje u sobu i ispred vrata stoji naoružan stražar, nema izlaska…-
Svaki hotel zato ima zonu predviđenu za eventualni slučaj kovida.
-Kod nije bilo takvih slučajeva. Osoblje u hotelu je vakcinisano. Kad se ulazi u hotel prolazi se jedna ogromna mašina koja dezinfikuje i vas i vaše kofere… Svuda je obelež prostor za distancu, ali, iskreno, retko ko to poštuje. Primetna promena mi je bila i kod švedskog stola, tu se ne poslužuješ sam, nego je hrana u staklenim vitrinama i postoji osoba koja služi, tvoje je samo da pokažeš šta želiš.-
Izuzetno su organizovali razne zabavne sadržaje, bilo da si na plaži ili u hotelu.
-Razonoda je organizovana za sve uzraste. Na ulicama te bukvalno uvlače u radnju, cenkanje je potpuno normalna stvar, uvrede se ako se ne cenkaš. U prodavnicama garderobe je mahom kineska roba, a oni imaju i specifičan stil, gde ta roba mora da bude svetski poznatih marki. Uvuku te u radnju, skuvaju tu čaj, pa na kraju nešto za šta ti u startu traže 20 evra kupiš za tri. Cene u restoranima su povoljnije nego u Grčkoj, kao i izleti koje organizuju.-
Još jedna stvar koja je njima uobilajena, a nama jako čudna, po Ani je nepostojanje prešakih prelaza.
-Jednostavno, to kod njjih ne postoji. Svi voze, svi trube, galame… Dešava se da po deset minuta jednostavno ne možemo da pređemo ulicu.-
Na kraju, mama može samo da sluša sina, a on kaže da bi definitivno opet išao u Egipat.
-Prijao mu je taj koncept sa animatorima, jer on voli da je stalno aktivan. Imali smo akva-park u kompleksu hotela, njemu je to prijalo, sve je probao, združio se… Išli smo na dubinsko ronjenje, sa onim bocama… To je stvarno lep događaj, jer se radi o koralnim grebenima, ribama koje su u svim bojama i pliavaju pored nas…-

Ivan Spirić

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*