Kako do radnih prava?

– Radni sporovi , od trenutka podnošenja tužbe do donošenja presude, retko kada traju manje od tri godine, kaže za Novu Našu reč advokat Nikola Stojanović, s kim smo razgovarali o tome koji su najčešći slučajevi radnih sporova, koje su vrste tih sporova, koliko dugo traju, kako se najčešće završavaju…

 – Radni sporovi se u principu svode na sporove povodom potraživanja iz radnih odnosa, zatim na statusne sporove od kojih su najčešći sporovi za poništaj otkaza, kao i sporovi povodom povreda na radu. Najčešći slučajevi su sporovi, odnosno utuženja povodom neisplaćenih potraživanja iz radnog odnosa kao što su neisplaćene zarade ili delovi zarada, troškovi za naknadu ishrane u toku rada, odnosno tzv. topli obrok, zatim putni troškovi, prekovremeni rad i slično. Što se statusnih sporova tiče, najčešći su oni za poništaj otkaza ugovora o radu, kao i sporovi u vezi sa utvrđenjem postojanja radnog odnosa u slučajevima rada „na crno“, gde se traži utvrđenje da je zaposleni zasnovao radni odnos, – konstatuje Stojanović.

RADNA PRAVA

NNR: Koji od tih sporova se najčešće rešavaju pozitivno za onog ko je tužio?

Stojanović : – Najčešće se pozivno rešavaju sporovi povodom potraživanja iz radnog odnosa. To je iz razloga što je tu teret dokazivanja isključivo na poslodavcu, on dokazuje da li je isplatio ili nije isplatio radnika i tu se radi ekonomsko-finansijsko veštačenje. Svedoci ne igraju neku veliku ulogu. U principu radnik ističe da mu nije isplaćeno neko potraživanje iz radnog odnosa, a onda je na poslodavcu da kroz zvaničnu knjigovodstvenu dokumetaciju dokaže da li je isplaćeno ili nije. Zaposleni najčešće, da ne kažem uvek, tuže samo kada im nešto zaista nije bilo isplaćeno, i ti sporovi se završavaju pozitivno jer se svode na zvanične poslovne knjige.

OTKAZI

NNR: Šta se dešava sa sporovima kada je u piutanju prekid radnog odnosa? Imamo neke informacije da u Leskovcu postoji trend da poslodavci nekog prime na tri ili šest meseci, posle mesec dana ga odjave, a da zaposleni to i ne zna?

Stojanović : – Tu ne bih mogao da se izjasnim u čiju korist se više rešavaju, zato što zavisi od slučaja do slučaja. Imamo više vrsta otkaza, zavisi iz kog razloga je zaposleni dobio otkaz, tu veliku ulogu igraju i svedoci… Postoje presude i u korist zaposlenih, ali i u korist poslodavaca, ali ne bih se izjašnjavao kojih je više.Što se rada na određeno vreme tiče, on je u našem zakonodavstvu predviđen kao izuzetak. Za to postoje određeni zakonski osnovi, ali situacija u praksi je takva da se ugovori na određeno vfeme češće zaključuju nego ugovori na neodređeno, tako smo iz nečega što treba da predstavlja izuzetak, došli do toga da to predstavlja pravilo. Za primer koji ste konkretno naveli, to je iz razloga što poslodavci najčešće sklapaju ugovore o radu ne na šest, nego do šest meseci. Sudska praksa je zauzela stav da je to dozvoljeno. Konkretno, u praksi su najčešći slučajevi da poslodavci zaključuju ugovore na određeno vreme zbog privremenog povećanja obima posla, koji može da traje do šest meseci. U nekom trenutku poslodavac donese rešenje u kojem konstatuje da istekom perioda u kojem je trajalo povećanje posla istekao i ugovor o radu koji je zaključio zaposleni, i sa tim obrazloženjem otkazuje Ugovor o radu zaposlenom. Sudska praksa je zauzela stav da je to u skladu sa zakonom.

NNR: Šta sa specifičnim slučajevima gde zaposleni ne zna da mu je taj ugovor raskinut, on radi i dalje, i tek kada posle tog roka, na koji misli da ima ugovor, ode na tržište rada on sazna da je pre dva meseca, recimo, postao nezaposleno lice.

Stojanović : – Taj momenat je jako bitan, jer od trenutka njegovog saznanja kreće rok za tužbu koji je 60 dana od trenutka kada je došlo do povrede prava ili saznanja o povredi prava. Tu imamo problem dokazivanja da li su oni to znali ili nisu, a vrlo je teško dokazati da niste znali da vam je ugovor o radu raskinut. Često se u praksi dešavalo da ljudi, kada odu na pregled kod lekara u neku zdravstvenu ustanovu, saznaju da im je zdravstvena knjiživa neoverena. Kao što sam već rekao, rok za tužbu je 60 dana od trenutka otkazivanja ugovora o radu, a ako je prošlo od tada recimo 75 dana, zaposleni mora da dokaže da je momenat saznanja kada je zaista bio, a ne kako stoji u rešenju.

KOLIKO TRAJU RADNI SPOROVI?

NNR: Kakva su iskustva sa sudskom praksom, koliko traju radni sporovi?

Stojanović : – Radni sporovi, od trenutka podnošenja tužbe do donošenja presude, retko kada traju manje od tri godine. Najčešće je to nekih 3-4 godine. Važećim Zakonom o parničnom postupku propisano je da je radni spor hitan, što znači da sud posebno mora da vodi računa o zakazivanju rokova, ročišnim procesima i slično. Mislim da je do 2014. godine Zakonom o radu bilo propisano trajanje radnog spora do šest meseci, ali je nakon 2014. godine  ta odredba brisana, tako da ne postoji zakonska obaveza, koja je i tada bila instruktivne prirode. Inače, kada se donese prvostepena presuda drugostepeni sud može da vrati predmet na ponovno suđenje i odlučivanje, i u tim slučajevima radni spor može da traje 3, 4, 5 godina…

NNR: Da li postoji obaveza poslodavaca da osoba koja je dobila prvostepenu presudu mora da bude vraćana na posao?

Stojanović : – Ne postoji takva obaveza. Ukoliko je prestanak radnog odnosa očigledno nezakonit, Zakon o radu koristi upravo izraz „očigledno“, zaposleni nakon podnošenja tužbe može da podnese zahtev inspekciji rada da ga pre okončanja postupka vrati na posao. To inspekcije ekstremno retko rade, koliko god da je očigledna nezakonitost otkaza, inspekcija neće da vrati zapsolenog na posao pre pravosnažnosti odluke suda u postupku u kome zahtevate povratka na rad, jer ne morate to da zahtevate.

INSPEKCIJA

NNR: Koliko nadležni organi, pre svega inspekcija za rad, rade svoj posao?

Stojanović : – Inspekcija za rad po prijavi zaposlenog po pravilu izlazi u kontrolu i po nalaženju osnovanosti prijave podnosi prekršajne prijave u zavisnosti od toga šta je predmet prijave. Ukoliko zaposleni podnese prijavu zbog neizdavanja, npr. platnih listića, inspekcija će po pravilu izaći, zatražiti od poslodavca isplatne liste i dokaz da su uručeni zaposlenom, a ukoliko poslodavac to ne učini sasvim je izvesno da će inspekcija podneti prijavu protiv takvog poslodavca.

NNR: Koliko je inspekcija za rad efikasna u slučajevima kada su u pitanju pritužbe o otkazima?

Stojanović : – Da li je osnovan otkaz ili nije, odnosno da li je zakonit il ne, nije nadležnost inspekcije. Oni mogu da izvrše kontrolu u vidu konstatovanja da li je uručeno rešenje ili nije, što će kasnije poslužiti kao dokaz  u parničnom postupku pred sudom.

MOBING

NNR: Dugi niz godina se mi bavimo temom mobinga, pišemo o tome,  i primetili smo da ljudi ne razlučuju šta je mobing, a šta je neka druga vrsta ponašanja na poslu koja njima ne odgovara. Da li se vama javljaju takvi slučajevi?

Stojanović : – Javljaju se, ali čak ni sud nema previše definisanu praksu o tome šta je mobing, a šta je ponašanje koje je u skladu sa nekim propisima. Postoji vrlo mali broj presuda po Zakonu o sprečavanju zlostavljanja na radu. Za te postupke je nadležan Viši sud. Prosto rečeno, postoji mnogo načina da zaposleni bude zlostavljan, a da to ne bude obuhvaćeno Zakonom o sprečavanju zlostavljanja na radu. Zaposleni najčešće kao zlostavljanje na radu doživaljavaju premeštaj na drugo radno mesto koje, sve i da je nezakonito, a nezakonitost tog aneksa se može dokazivati u parničnom postupku, ali ono samo po sebi neće predstavaljati zlostavljanje na radu u smislu Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, iako sasvim izvesno zaposleni to dožvljavaju kao zlostavljanje na radu. Zlostavljanje na radu se odnosi na neke verbalne ili fizičke slučajeve pretenji, akte direktora, sindrom praznog stola…

Razgovarala: Ljiljana Stojanović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*