Jovan Cvetković –SEDMOMESEČNO RADNO ISKUSTVO SA KRUZERA

LESKOVAC

Britanski kruzer „Marella Celebration“ jedan je od manjih u floti „Marella“ kompanije, a njegov kapacitet je 1600 putnika i 800 članova posade. Leskovčanin Jovan Cvetković je radio kao konobar u baru na ovom brodu sedam meseci. Za mogućnost tog posla je saznao od druga, koji se ovako već oprobao.
-Gledao sam slike koje je on „kačio“, kad se vratio pričali smo i poželeo sam da i ja probam. Povezao sam se sa agencijom, onda sam imao razgovor sa predstavnikom firme u Beogradu, izrazio želju da radim kao konobar u baru. Onda me on malo propitivao vezano za struku, a s obzirom da sam radio kao konobar, nije bilo problema. Poznavanje engleskog jezika je bitno, ali ne i presudno, sve zavisi od toga na kom mestu ćete raditi. Nakon razgovora sa me poslali u trening centar u Bijelu u Crnoj Gori, kako bih dobio potrebne sertifikate za rad na brodu. To me koštalo oko 350 evra. Potreban je i lekarski pregled koji se obavlja u Beogradu i koji traje bukvalno čitav dan i to košta 150 dolara. Poslednja stavka koja sam plaćam je odlazak na brod, i to se plaća samo kada počinješ da radiš. Ja sam imao „sreću“ da se ukrcavam na Barbadosu, pa mi je bila potrebna i tranzitna američka viza, koja košta 160 dolara. Karta do tamo me je stajala nekih 700 evra… E, sad, kako to izgleda u smislu dolazak i odlazak s broda, možda je jasnije iz primera kako sam po isteku ugovora napustio brod. Pošto firma plaća kartu u odlasku, meni su skratili rad mesec dana, jer im je bilo jeftinije da me iskrcaju u Kotoru gde smo se tog trenutka nalazili, pošto ko zna odakle bi mi plaćali kartu kroz mesec dana.-


Kroz priču prijatelja Jovan je znao šta ga otprilike čeka.
-To mi je puno pomoglo, jer ako odeš neinformisan trebaće ti mnogo više vremena da se prilagodiš. Naravno da je potreban period prilagođavanja, jer je rad i život na brodu potpuno drugačiji nego na kopnu. Ja sam isti posao radio i na kopnu i na baru, ali je velika razlika. LJudi koji dođu na brod, barem ovde gde sam ja bio, pripadaju nekom britanskom srednjem nižem platežnom staležu i koriste svaku šansu da se maksimalno provedu u jednonedeljnom krstarenju koje košta oko 600-700 dolara po osobi. Oni uglavnom imaju ol-inkluziv pakete i smatraju da ako ne piju u velikim količinama da su na gubitku. Koriste svaki sekund za provod, za zabavu… U početku sam imao problem i sa sporazumevanjem, zbog akcenta njihovog engleskog jezika. Dođe ti neki, recimo Irac, i imaš muke da se sporazumeš s njim… Nisu neke mušterije koje ostavljaju bakšiš, tako da moje kolege i ja tu baš i nismo dobro prolazili…-

• Turističke kruzer ture

Ture su organizovane tako da se kruži Karibima dok god je tamo lepo vreme, odnosno od novembra do marta.
-Turisti iz Britanije avionom dođu do Dominikanske Republike i tu se ukrcaju, – kaže Jovan i pojašnjava da je brod svakog dana u nekoj drugoj luci.


-Krenemo do Barbadosa, pa sledećeg dana Antigva i Barbuda, pa Sent Kits, Sveta Lucija… Poslednjeg dana se vraća u početnu luku, gde se stari putnici iskrcavaju, primaju se novi i krećemo na novu rutu. Zavisno od obaveza, posada može da se takođe iskrca u lukama gde smo usidreni, a to je obično od osam ujutru pa negde do 6, 7 popodne… Naravno da sam ja svaki slobodni trenutak koristio da obiđem sve te gradove gde smo bili. Dva meseca sam obilazio Karibe. Prvo što je ostavilo utisak na mene je samo mesto ukrcavcanja, Barbados. Većina nas samo zna da postoji to ostrvo, da imaju neke atletičare i tu se završava sva ta priča, a ja sam, eto imao sreću da tu i budem. Izdvojio bih posebno grupu holandskih ostrva, a to su Aruba, Bonaire i Kurasao i nalaze se iznad Venecuele. Ja, recimo, tako zamišljam raj na zemlji! Ne bih imao ništa protiv da tamo živim… Inače, na Karibima je sve podređeno turistima, nema nešto mnogo tradicionalne hrane, na primer, uglavnom su tu neki burgeri, brza hrana… I skupo je za naše pojmove… Inače, u skoro svakom mestu koje smo posetili u ovom delu sveta se vide posledice uragana koji su protutnjali u nekom ranijem periodu. Tu su ruševine, olupine, stvarno jeziv prizor… U martu svi kruzeri kreću ka Sredozemnom moru i taj put traje nedelju dana, kada se brod nalazi bukvalno na otvorenom moru i tu nema ničega, čak ne rade ni mobilni telefoni. U sredozemlju se obilaze Portugalija, Španija, Italija… Tu smo kružili dva meseca, a onda sledi tri meseca na Jadranskom moru, Hrvatska, Crna Gora, Grčka…

• Radni dan

Za svo vreme trajanja ugovora ne postoji slobodan dan na brodu, osim ako nije bolest u pitanju. Kod Jovana je postojao nedeljni raspored, a smena je počinjala u 10 ujutru.
-Tada počinju da rade barovi. Prosečno radno vreme je 9-10 sati, a najduže se radi u kontinuitetu šest sati. Obavezno postoje pauze, kad možeš da predahneš, popiješ kafu, osvežiš se, jedeš… Ima barova koji se uveče pretvaraju u diskoteke, pa se radi do 1, 2 posle ponoći. Vrlo retko se dešava da se ostane prekovremeno, samo u nekim izuzetnim slučajevima kada potreba posla to zahteva.

• Kolege

Radna snaga na kruzeru je bila šarolika. Kad je Jovan došao bilo je nekoliko ljudi iz Srbije, Makedonije, po jedan iz Bosne i Hrvatske. Prvih mesec dana Jovan je u sobi bio sa tri Indonežanina.
-Sjajni momci, ništa loše ne mogu da kažem o njima. Ali, kad ne radimo i u sobi smo, oni pričaju između sebe na indonežanskom, a ja ležim u krevetu i blenem u plafon. Nakon mesec dana sam tražio premeštaj i bio u sobi sa ljudima sa našeg govornog područja. Jako je važno da imate sa kim da, kada ne radite, možete da pričate. U menzi, na primer, gde se hrani posada, tačno se zna gde sede Filipinci, Indijci, Latinoamerikanci, Srbi… Otprilike svako ima svoj sto, jer, naravno, i dok ručate razgovarate sa ljudima, a mnogo je lakše to raditi sa svojim zemljacima. Inače, imam utisak da ljudi sa ovih naših prostora su mnogo snalažljiviji od nekih drugih nacionalnosti. Na boljim brodovima gledaju da imaju više ljudi sa ovih prostora, a ne kao nekad, kad su preovladavali, recimo, Filipinci. Mada, oni pristaju da rade za manje pare, pa ih češće upošljavaju… Prosečna plata u proseku je oko 1000-1500 evra, a dobra stvar je što možeš da uštediš, jer ti je plaćen smeštaj i hrana. Na samom brodu imaš bar za posadu, prodavnicu sa nekim grickalicama, ali postoje i frišopovi gde posada ima popuste, pa možeš da kupiš neki parfem, sat… Uglavnom se najveći deo onoga što se potroši troši u nekim lukama. Interesantno je da se na brodu ne primećuje neka razlika među nama koji tamo radimo, bez obzira iz kog dela sveta dolazimo. Recimo, Filipinci, Indijci, svi su oni bili vredni, rade bez problema… U suštini, to je i normalno, jer smo svi tu iz istog razloga. Supervizora na brodu je, recimo, jedino to i interesovalo – ko kako radi, odnosno da klijentela bude zadovoljna.

• Šta se radi kad se ne radi

Jovan kaže da je brodski internet posebna priča.
-Plaća se 40 funti (50 evra) za tri gigabajta mesečno, što je preskupo. Plus što je brzina jako loša, video poziv je gotovo nemoguć. Na Karibima jednostavno morate da kupite taj paket, jer ne postoji drugi način da kontaktiraš sa porodicom. Koristili smo i mogućnost kada se negde iskrcamo, pa kad naletimo na neki vaj-faj… U Evropi je potpuno drugačija situacija, jer ako npr. kupiš karticu u Španiji možeš da je koristiš u čitavoj Evropskoj uniji. Veliki deo posade je to uradio kad smo došli u Evropu, jer za deset evra imaš šest gigabajta, pa posle samo doplatiš ako ti treba. U sobi imaš televizor sa nekoliko svetskih kanala, BBC, CNN, SkySport… Bilo je i nekoliko kanala gde su se vrteli samo filmovi. Ja nisam gledao uopšte televiziju, osim kad je bilo svetsko fudbalsko prvenstvo.

• I šta sad

-Sad opet na neki kruzer, – zaključuje Jovan.
-Ovaj put mi je cilj da promenim kompaniju, hoću na neki gde je američka klijentela. Sad sam u poziciji da mogu i da biram, jer imam iskustvo, čitav ugovor sam odradio do kraja… Sad mi i ta kompanija gde ću da radim plaća put do tamo. Ovaj posao po meni je upravo za mlađe ljude, ljude koji još uvek nemaju svoju porodicu, nemaju nekih velikih obaveza. Ja sam prošao pola sveta, video mnogo različitih kultura, upoznao mnogo nacija… Jedno zaista veliko iskustvo.-

Ivan Spirić

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*