Institucije kriju informacije kao zmija noge

LESKOVAC-BEOGRAD

  • 91 procenat podataka zvaničnih državnih organa 2011. je bilo validno, dok je taj procenat 2017. poražavajućih 22 odsto.

Centar za kulturnu dekontaminaciju je bio poprište tribine „Ko brani javnost u Srbiji?“, u organizaciji Biroa za društvena istraživanja, Pravnog skenera i Partnera Srbija. Tema se bazirala na problemima sa kojima se suočavaju mediji, organizacije civilnog društva, istraživači i građani u nastojanju da od nadležnih državnih institucija dobiju informacije od javnog značaja.

U dobro popunjenoj sali bili su prisutni pripadnici civilnog društva, kao i predstavnici delegacije Evropske unije u Srbiji. Učesnici tribine su bili Stanojla Mandić, zamenica Poverenika za slobodan pristup informacijama od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, Zoran Gavrilović iz Biroa za društvena istraživanja, Senka Vlatković Odavić, novinarka Insajdera, Dušan Čavić, iz organizacije „Marka žvaka“, i Ivana Đokić i Tijana Nikolić, studentkinje novinarstva koje su neposredno učestvovale u istraživanju transparentnosti.

Zamenica Poverenika za slobodan pristup informacijama i zaštitu podataka o ličnosti je istakla paradoks, da su u Srbiji građani generalno zadovoljni pristupom informacijama od javnog značaja, ali da novinari to nisu, jer vrlo često nailaze na zatvorena vrata državnih organa. Ona smatra da uzrok onemogućavanja pristupa informacijama bitnim za javnost leži u odsustvu moralne, krivične i prekršajne odgovornosti ljudi na važnim pozicijama, koji postupaju, u konkretnom slučaju, mimo zakona. Vrlo često se dešava da se nedavanje informacija pravda time da se radi o državnoj tajni. Govoreći o poziciji ustanove Poverenika za slobodan pristup informacijama od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, ona smatra da je ona „na klimavim nogama“, jer se u praksi dešavalo da kada se organi Poverenika angažuju u rasvetljavanju afera čiji su vinovnici pripadnici vlasti, onda dolazi, kao sankcija, smanjivanje finansijskih sredstava namenjenih funkcionisanju ove nezavisne institucije. Zbog toga, kako navodi, nezavisnost i samostalnost su „samo na papiru“, dok je u praksi nešto drugačije.

Zoran Gavrilović, iz Biroa za društvena istraživanja, naveo je da Srbija nema problem sa transparentnošću podataka, već ima problem sa tim što imamo „transparentnost bez javnosti“- imamo podatke, ali nemamo javnost. On smatra da javnost podrazumeva spremnost ljudi da debatuju, što u Srbiji nije slučaj, uzimajući u obzir rezultate nedavnog istraživanja, po kojem najveći broj građana Srbije smatra da nije pametno govoriti ono što se misli.

Novinarka Senka Vlatković Odavić je u svom izlaganju najpre istakla da novinari ne mogu da štite javnost, već moraju da postavljaju pitanja od javnog značaja. U Srbiji je na delu svrstavanje medija na jednu ili drugu stranu, što stvara jednu vrlo tešku situaciju za rad. Kako navodi, u Srbiji ne postoje zabranjena pitanja, ali postoje pitanja na koja nećete dobiti odgovor, ili ćete, ukoliko ih uporno ponavljate, biti proglašeni državnim neprijateljem. Vrlo veliki problem današnjih medija je to što se „hvataju za kost“, odnosno bave se, od strane određenih krugova, iskreiranim aferama.

Dušan Čavić iz organizacije „Marka žvaka“ je pričao o značaju građanskog aktivizma i o nepohodnosti angažovanja ljudi da rade u javnom interesu.

Ivana Đokić, studentkinja novinarstva koja je učestvovala u realizaciji istraživanja koje se detaljnije bavilo slučajem Niškog aerodroma, navela je neverovatan primer situacije koju su doživeli tokom istraživanja. Naime, kada su od dve državne institucije tražili isti dokument, sa jedne adrese je stiglo celovito rešenje, dok je sa druge stigao dokument cenzurisanog sadržaja, jer je, navodno, bilo važno prikriti određene informacije koje mogu ugroziti poslovanje. Kada su uporedili dva dokumenta, došli su do zaključka da cenzurisani deo ne može ugroziti poslovanje, već određene ljude na određenim mestima. Kako je istakla, u toku istraživanja su im mnoga vrata bila zatvorena.

Tijana Nikolić, studentkinja koja se sa svojim kolegama bavila problematikom zagađenosti vazduha, naglasila je da su do podataka došli sa manje ili više muke, ali da su oni bili vrlo nejasni i konfuzni. Govoreći o toku svog istraživanja, ona je navela podatak jednog drugog istraživanja po kome je primetan enorman pad u validnosti zvaničnih podataka između 2011. i 2017. godine. Elem, 91 procenat podataka zvaničnih državnih organa 2011. je bilo validno, dok je taj procenat 2017. poražavajućih 22 odsto.

Na kraju tribine je bila prikaza izložba satiričnih ilustracija Dobrosava Boba Živkovića pod imenom „Institucije kriju informacije kao zmija noge“.

NNR

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*