Dimitrijević: Moj dragi prijatelj Zoran Kučkar

LESKOVAC

Prepoznajete ga sigurno. Zvali su gu Zoran Kučkar i Zoran Grobar. Godinama je bio tu – na malom stepeništu kod marketa ABC kod železničke stanice. Uvek sa – kučićima. Ne zna se da li je on nalazio njih, ili su psi nalazili njega. Svejedno. Bili su uvek zajedno. Čak su i spavali – zajedno. On je brinuo o njima. Ono što nađe u kontejnerima – davao je njima. Oni su ga pratili od železničke stanice do njegove kuće. Zbog njih je imao i velike neprilike. Čak su ga i tužili zbog kučića jer im je smetao njihov neprestan lavež po noći. Kad svi spavaju – kučići tek tada počnu da laju i bude njegove komšije. On to nije zamerao komšijama. A sudiji za prekrša je rekao:
-Pa, izvinite, ljudi govore! Ali – kučići ne govore. I kad hoće nešto da kažu kučići – laju! Oni tako govore, to je njihov govor… Mi govorimo, a oni –laju!
Sudija je imao razumevanje za njega i njegove kučiće, ali – zakon je zakon i Zoran je otišo u zatvor!
Godinama smo se znali i poznavali. On je uvek bio tu – na stepeništu kod marketa ABC. Iskreno – voleo je alkohol. I ako nije bio na stepeništu bio je na pijaci. Ali nikada nije bio – na procep! I nije imao stalnog prijatelja. Njegovi prijatelji bili su – kučići.
– Slušaj, rekao mi je jednom – imaš li kameru! Ako imaš – da poljubim ovo kuče, a ti da nas slikaš …
Godinu – dve posle toga – opet je uhapšen. I opet – zbog kučića.
Nije ga bilo šest meseci. Umesto njega – na ofingeru okačenom na zidu marketa ABC-A visio je zimski mantil. Ostavio ga je da bude tu kad se vrati.
Šest meseci. Čitava zima.
Kada se vratio – to više nije bio onaj Zoran Kučkar. Ni kučića više nije bilo s njim. Niti je on išao na pijac sa plastičnom bocom. Uglavnom je sedeo na stepeništu i – ćutao. Kao i na ovoj fotografiji kada sam ga slikao po izlasku iz zatvora.
Ne za dugo posle toga – na zidu kod stepeništa bila je zalepljena plakata sa njegovom slikom. .
Neko vreme još na zidu ispod nastrešnice visio je ofinger sa okačenim zimskim mantilom.
Pa je i njega neko skinuo i odneo.
Sada je zid prazan.
A ni na stepeništu ispred zida više nema nikoga.

Sava Dimitrijević

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*