Amzić: Amet Ametović je pravo ime junaka Kumanovske bitke

LESKOVAC

Povodom 107. godišnjice od Kumanovske bitke u Domu Kulture Roma održana je konferencija za medije na kojoj je predstavljen rezultat istraživanja o Ametu Ametoviću, junaku Kumanovske bitke i nosiocu Karađorđeve zvezde sa zlatnim mačevima, inače nekadašnjem žitelju romskog naselja „Podvorce” u Leskovcu. O istraživanju je govorio uposljenik Doma Kulture Roma Vladimir Amzić, koji kaže da postoji greška u imenu i prezimenu, jer svi misle da se on zvao Ahmed Ademović.
-Istraživanje koje smo volonterski uradili je dovelo do toga da smo pronašli grob Ameta Ametovića, gde na spomeniku stoji da je rođen 1861, a da je umro 1963. godine. Mislim da je godina rođenja pogrešno upisana i da je on rođen 1871, ali i godinu smrti ne možemo da potvrdimo, jer ne postoji taj podatak u matičnim knjigama. Teško je naći podatke o datumima rođenja i smrti Roma, jer ti podaci, izgleda, nisu ni upisavani… Postoje podaci da je Ametović živeo 92 godine, tako da verujemo da je stvarna godina rođenja 1871, a godina smrti 1963, jer je, ipak, teže da neko pogreši prilikom ukucavanja datuma smrti na spomeniku. Na žalost, ne znamo ni ko je podigao spomenik, jer na njemu ne piše, kao što je to običaj, – spomenik podiže taj i taj. Ovde samo piše Amet Ametović, 1861-1963 i junak kumanovačke bitke 1912, nosilac Karađorđeve zvezde sa zlatnim mačevima. Pretpostavljamo da taj ko je podigao spomenik nije Rom, jer oni u to vreme nisu imali para za ovakav spomenik. Kada pogledate spisak nosioca Karađorđeve zvezde, tu takođe, pod ukazom Kralja Petra Prvog broj 11123, stoji ime Amet Ametović, dok se ime Ahmeda Ademovića nigde ne spominje.-
Amzić kaže i da je žalosno što mali broj Roma u Leskovcu zna da su imali takvog sugrađanina i šta je on uradio.
-Dva sina su mu streljana u Drugom svetskom ratu, a naslednike ima od ćerke. Njegovi potomci danas, a to im je bio pradeda i čukundeda, veoma malo znaju o njemu. Imao je četiri unuka, a muzički gen su nasledila dvojica, koji sviraju klavijature. Živeo je oskudno i umro je u bedi, a kažu da je bio veoma strog prema svima. Mi zato i moramo da što više govorimo o Ametu Ametoviću i njegovom podvigu, kako bi mlađi naraštaji znali više o načinu na koji se Srbija oslobađala, posebno što su Romi bili uz srpski narod, ma protiv koga se taj rat vodio.-
Amzić je napomenuo i da će se pokrenuti inicijativa da jedna ulica u Leskovcu ponese Ametovićevo ime.
-Smatramo da on to zaslužuje. Inače, u Beogradu, na Zvezdari, postoji ulica Ahmeda Ademovića.-

Ivan Spirić

ANTRFILE:
Kumanovska bitka je odlučena tako što je u prelomnom trenutku, dok je turska vojska nadirala i pretila da porazi srpsku vojsku, Amet Ametović, trubač u srpskoj vojsci, je krišom prešao na tursku stranu. Ametović je ranije čuo turski znak trube za povlačenje i, kao vrsni sluhista, ga je i odsvirao, što je dovelo do zbunjenosti u turskoj vojsci koja je počela da se povlači u neredu. Vrativši se na srpsku stranu Ametović je odsvirao juriš i na taj način doprineo da se reši kumanovska bitka. Za ovaj podvig je dobio odlikovanje, Karađorđevu zvezdu sa mačevima, ali je i završio u udžbenicima na francuskim i ruskim vojnim akademijama kao pozitivan primer lukavstva običnog vojnika. Taj orden ga je spasio 1941. godine, jer je nemački oficir u grupi Roma predviđenih za streljanje u Arapovoj dolini, video Ametovića i njegov orden, od koga se on nikada nije odvajao. pošto je saznao da je orden pravi i ličnim herojstvom zaslužen, pustio ga je da ide kući. Na žalost, u toj grupi Roma su ostala njegova dva sina, Redža i Rama.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*