Aleksandra Cvetanović, najbolji mladi naučnik Srbije: Što veći trud uložite, uspeh vam je veći

LESKOVAC

Ovih dana Leskovčanka Aleksandra Cvetanović puni novinske stupce novina, portala, gostuje u raznim tv-emisijama… Razlog tome je što je ova mlada naučnica sa Univerziteta u Novom Sadu dobitnica ovogodišnje prestižne nagrade Danubius Young Scientist Award za najboljeg istraživača iz Srbije. Ovu nagradu su 2011. godine kreirali Federalno ministarstvo za nauku, istraživanja i ekonomiju Austrije i Institut za Dunavski region i Centralnu Evropu sa namerom da ukažu čast i nagrade pojedince koji su ostvarili izuzetne rezultate u naučnim aktivnostima od velikog značaja za Dunavski region. Nagrada se dodeljuje po jednom najuspešnijem istraživaču iz svake od 14 zemalja koje učestvuju u Strategiji Evropske unije za Dunavski region (Austrija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka Republika, Nemačka, Mađarska, Moldavija, Crna Gora, Srbija, Slovačka Republika, Slovenija, Rumunija i Ukrajina). Osnovni kriterijumi za izbor kandidata su naučna izvrsnost i inovativan pristup u akademskom radu, zatim relevantnost teme naučnog rada za pitanja od značaja za Dunavski region, kao i značaj naučnog rada kandidata izvan nacionalnih granica. Ocenjivan je i potencijal kandidata na osnovu uključenosti u međunarodne mreže, učešća u projektima, istorije objavljivanja radova i iskustva u predavačkom radu. Jedan od kriterijuma je takođe da su master rad ili doktorska disertacija predloženog kandidata odbranjeni u poslednjih pet godina.
-Sama nominacija je za mene bila uzbuđenje i izazvala je određenu vrstu ponosa u meni . Nominovana sam od strane svoje matične institucije, a to je Tehnološki fakultet Novi Sad koji je vrednovao moj trud i prepoznao značaj mog dosadašnjeg rada. Nominacija je bila u aprilu mesecu, dok je vest o nagradi došla septembru tokom mog boravka u Moskvi. Saznanje da je nagrada dospela u moje ruke izazvalo je lavinu različitih osećanja, mada u početku ni sama nisam bila svesna značaja i veličine nagrade. Vremenom, sve više postajem svesna ozbiljnosti nagrade koja mi je pripala, te i nekih obaveza koje kao laureat imam. Biti nisilac ovako velikog priznanja imponuje, ali i obavezuje, i tek sada me očekuju velika dela.-

Oktobarska nagrada Grada Leskovca

Aleksandru je ova nagrada posebno učinila ponosnom.
-Ljudi iz mog grada su prepoznali mene kao nekog ko je dostojan ovog priznanja, a to je možda nešto najlepše što sam doživela. Dosadašnje nagrade koje sam dobijala u struci su zapravo došle kao priznanje za konkretne rezultate u vezi sa pojedinim istraživanjima i to svakako u profesionalnom smislu puno znači. Međutim, dobiti Oktobarsku medalju rodnog grada je apsolutno drugi vid ličnog ispunjenja. Posebno me raduje činjenica da je rukovodstvo našeg grada, na čelu sa Goranom Cvetanovićem, odlučilo da ove godine najviši oblik oktobarske nagrade-medalju dodele nekome iz sfere nauke. Ovim se pokazuje da je put obrazovanja zapravo put koji bez obzira na sve okolnosti donosi velike benefite i uvek bude prepoznat i priznat, ali se i pruža podstrek mladima koji tek dolaze da ulažu u svoje obrazovanje i da se prave vrednosti uvek isplate, jer na kraju uvek budu nagrađene. Medalju sam dobila na lični predlog našeg gradonačelnika, sa kojim sasvim slučajno delim isto prezime, koji je prepoznao moj potencijal ne samo kao naučnog radnika već i kao ambasadora Leskovca. Imajući u vidu da ja nisam politički opredeljena, ovo je dokaz da i dalje postoje ljudi koji cene rad, trud i kvalitet i svakako daje jednu dodatnu pozitivnu notu donašnjici. Takođe, ovim na neki način moje ime postaje deo istorije našeg grada, a to je svakako neprocenjivo. –

Pre tri godine „Nova Naša reč“…

„Nova Naša reč“ je pre tri godine bio prvi medij koji je pisao o Aleksandri, mladom doktoru nauka. Do danas se mnogo toga izdešavalo. Njen naučni rad joj je omogućio da boravi i radi u nekim od najčuvenijih laboratorija Evrope, kao što su Univerzitet „Nikola Kopernik“ u Poljskoj, Moskovski državni univerzitet Lomonosov, gde će boraviti i naredne godine. Na poziv kineske Akademije za šumarstvo bila je počasni gost povodom 60 godina osnivanja ove Akademije, gde je bila među 100 izabranih naučnika iz čitavog sveta, kao jedini predstavnik balkanskih zemalja.
-Meni je sve to neverovatno iskustvo“ kaže Aleksandra i dodaje „mnogo toga sam naučila, videla, imala prilike da radim sa vrhunskim stručnjacima, profesorima s kojima zaista retki mogu da sarađuju… Rad kod njih je potpuno drugačija dimenzija, pogotovu ako govorimo o Rusiji i Kini. Oni imaju drugačiji sistem rada u odnosu na Evropu, a po kvalitetu mislim i da prednjače. Kad uporedim nas i njih, prvi zaključak koji se nametne je da smo tehnički slabije opremljeni. To je nešto što pojedinac ne može da promeni, ali svakako nastojimo da ovo ograničenje premostimo…. Postoje i institucije u Srbiji koje su dobro opremljene, tako da postoji jedan trend povezivanja sa njima pri čemu se vrši i transfer znanja između nas… Poslednjih godina se situacija menja na bolje, jer i država pomaže koliko može oko nabavke instrumenata… To nije baš lako, oprema nije jeftina, ali imam utisak da ima više razumevanja za nauku od strane države, da se shvata da treba ulagati u nauku i obrazovanje, jer to stvara pozitivnu atmosferu i dobru bazu za kasniji razvoj društva. Ali, ako nema rada, znanja i odricanja, džabe vam tehnika. Ja sam se mnogo toga odrekla u životu da bih sve ovo postigla. Moram da napomenem da ovo odricanje ne treba shvatiti doslovno, jer ovo što sam radila sam radila na moje lično zadovoljstvo. Sve me je to punilo novom energijom, entuzijazmom, snagom… Kada se radi nešto što se voli, onda to nije neka muka. A uvek morate nečega da se odreknete da bi ste na drugoj strani dobili. Kada imate san za kojim idete, pošteno radite i trudite se da bi ste uspeli, na žalost, pored onih koji vam pruže ruku podrške na tom putu, nađu se i oni koji se trude da odmognu. Ali, upravo oni koji prepreke čine težim, na kraju učine da vam uspeh bude veći! –

Otići ili ostati

Većina mladih ljudi planira da ode iz Srbije i živi negde drugde. Aleksandrino mišljenje je da je među mladima mnogo razočarenja, ali i da finansijski momenat nije najvažniji.
-Mislim da ljudima više smetaju nepravde koje doživljavaju, a koje nemaju veze sa uslovima rada ili finansijama. Kada vi imate slučaj da od nekoliko kandidata bude izabran najgori, onda se, normalno, upitate čemu sve to vodi… Samo bavljenje naukom i nije mnogo isplatljivo, nema tu velike finansijske dobiti. Ovaj posao se radi zarad drugih stvari. Nauka je kreativna igra koja vam omogućava da svojim delima možete menjati svet na bolje. Nekada su to male promene koje mogu voditi ka većim. Svaki ulazak u nova istraživačka polja je ulazak u nepoznato, a ponekad ste Vi prvi koji krčite put ostalima. Taj vid ispunjenja donosi satisfakciju neverovatnih razmera. Svakako lepota ovog posla se ogleda i u mogućnostima da boravite na nekim mestima gde drugi ne mogu, da doživite određenu vrstu poštovanja koju niko i ničim ne može kupiti. Neraskidiv deo naučnog rada su i stalna putovanja koja vam donose mrežu ne samo partnerstva, već i prijateljstva širom sveta. Stalno ste u prilici da se „sudarate“ sa drugim civilizacijama, kulturama, tradicijama… Na pitanje da li sebe u budućnosti mogu videti u svom Leskovcu, odgovor je svakako pozitivan. Naš grad ima potencijal, kao i institucije koje neguju kvalitet i u kojima se lepe stvari mogu ostvarivati. U mojoj branši to je svakako leskovački Tehnološki fakultet koji intenzivno neguje kvalitet i kontinuirano ulaže u svoj razvoj. Ukoliko bih jednog dana odlučila da se vratim u svoj rodni grad, verujem da bih zahvaljujući uspostavljenim kontaktima širom sveta mogla da doprinesem njegovom razvoju i napretku. Može se u Leskovcu biti uspešan, ići u svet i iz njega dovoditi velike ljude. Možda je najbolji primer za to prof. dr Vlada Veljković, koji je sam po sebi “institucija ovog grada”, a živi i radi u svom rodnom Leskovcu!-

Žena naučni radnik

Kad bi prebrojali naučnike svetskog glasa kroz istoriju, većina su muškarci. Da li se tu nešto promenilo?
-To zavisi od oblasti, – misli Aleksandra. -Postoje oblasti gde su muškarci dominantniji, što je i prirodno. U mojoj oblasti, tehnološko inženjerstvo, mislim da smo podjednako zastupljeni. U nauci ima manje žena jer taj posao zahteva mnogo vremena. Žene su po tradiciji vezane za kuću i porodicu. Naravno, nije nemoguće da se spoje te dve stvari, ali to traži dobru organizaciju i partnera koji može sve to da prati. A takvi su, na žalost, retki. Ipak, trend angažovanja žena u različitim sferama nauke je u uzlaznoj putanji i beleži jedan pozitivni trend.-

Profesionalno angažovanje

Dr Aleksandra Cvetanović na Tehnološkom fakultetu radi kao naučni saradnik na katedri za biotehnologiju i farmaceutsko inženjerstvo i bavi se istraživanjem u oblastima: farmakološki aktivne komponente prirodnog porekla, ekstrakcija, savremeni ekstrakcioni sistemi, biološka aktivnost prirodnih proizvoda.

Ivan Spirić

Ovaj tekst je deo projekta koji sufinansira grad Leskovac

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*