Aleksandar Stoiljković- doktor među stativama

VLASOTINCE

   Čuvari mreže kako ih zvanično zovu fudbalskim jezikom,  ili golmani u svakodnevnom govoru. imaju ni malo lak zadatak, a to je da sačuvaju svoju mrežu i da ona ostane netaknuta kako bi se eventualno moglo postići da njihova ekipa bude pobednik na kraju utakmice. 

Aleksandar Stoiljković je golman i čuvar mreže zonaša fudbalskog kluba Budućnost iz Orašja, sela nedaleko od Vlasotinca. Pored toga što je najpouzdaniji član svoje ekipe i jedan od najboljih golmana u ovom delu Srbije, uspeo je da nedavno diplomira na Medicinskom fakultetu u Nišu. Sada će pored golmanskog dresa nositi i beli mantil kao lekar u vlasotinačkom Domu zdravlja, gde je počeo da radi u okviru obaveznog lekarskog staža.
Da bi se stiglo do vrha samog Olimpa potrebno je mnogo rada i truda, odnosno do diplome lekara i golmana sa visokom reputacijom. Sve je to uspeo Aleksandar da uradi na pravi način i da sada bude jedan od retkih fudbalera u Srbiji koji se može podičiti da je završio Medicinski fakultet i da sada poseduje diplomu lekara.
– Posle osmogodišnje škole, koju sam završio u Vlasotincu, četiri godine putovao sam u Leskovac, gde sam završio srednju medicinsku školu. Zatim sam upisao Medicinski fakultet u Nišu, gde sam, eto, nedavno i diplomirao, – kaže nam na početku razgovora Aleksandar Stoiljković, doktor među stativama u dresu zonaša ekipe Budućnosti iz Orašja, a uz to i kapiten svoje ekipe.
Šta je bilo odlučujuće da upišete Medicinski fakultet ?
– To je iznad svega humanost, etika i empatija prema drugim ljudima. Mislim da je posao lekara veoma interesantan i zanimljiv, i da se tamo susrećete sa ljudima kojima je potrebna vaša pomoć.
Kako je bilo na fakultetu dok ste studirali ?
– Mogu reći da je bilo poprilično naporno, jer fakultet koji sam izabrao nije ni malo lak. Učio sam i išao na vežbe, jednom rečju ispunjavao sam sve ono što se traži od jednog studenta koji želi da postane lekar. Inače, profesori na mom fakultetu su izueztno strogi, ali u isto vreme i veoma korektni i spremni da pomognu studentima.
Da li je bilo predmeta koji su bili posebno problematični ?
– Nema tu lakih predmeta. Svaki predmet je važan i mora se učiti punom snagom. A kad me već pitate, anatomija i neurologija traže nešto više vremena da im se posveti pažnja. Možda je i to bio razlog što sam morao puno da se posvetim učenju što nisam nešto više postigao kao fudbaler.


Čega se posebno sećate za vreme vašeg studiranja ?
– Bio sam golman ekipe našeg fakulteta u malom fudbalu i imali smo odlične rezultate svude gde smo igrali. Za to je veoma zaslužan prf. dr.Goran Radenković, specijalista histologije i embriologiji, koji mi je bio i mentor na diplomskom radu. Pošto imam pravo da godinu po završetku studija da i dalje branim za svoj fakultet, profesor Radenković mi je rekao da najozbiljnije računa na mene.
Već ste obukli beli mantil ?
– Da, tako je. Ali to je obavezan staž koji obavljam u Domu zdravlja u Vlasotincu uz svesrdnu pomoć direktorke Milene Stanković – Mitrović i dr. Nele Milenković, specijaliste medicine rada.
Šta planirate da specijalizirate u vremenu koje pred vama ?
– Pošto sam u sportu aktivan, plediram sportsku medicinu ili plastičnu hirurgiju. No, ima za tako nešto još vreme, ali sigurno je da ću se opredeliti za nešto od ovoga što sam naveo.
Da pređemo malo i na temu sporta, odnosno fudbala gde ste već aktivni dugi niz godina. Kada ste počeli da se bavite fudbalok ?
– Pošto je fudbalski teren zonaša Budućnosti u neposrednoj blizini moje kuće, od malih nogu sam praktično sa fudbalom. Ali, zvanično se bavim od svoje šesnaeste godine. Bio sam tri godine u nekadašnjem zonašu Zloćudovu, a ovo svo ostalo vreme u Budućnosti.
Imate li uzora među čuvarima mreže ?
Da, imam, to je Ikara Kasiljas dugogodišnji golmana Reala iz Madrida. On je izuzetno tehnički potkovan golman i brani veoma racionalno i pametno, i zato ne čudi činjenica da je branio vrhunski u toku svoje čitave karijere.
Mnogi kažu da ste pravi doktor među stativama misleći pri tom da zaista izvanredno čuvate gol svoje ekipe ?
– Moja obaveza u ekipi je da čuvam sopstveni gol. To činim najbolje što znam i umem, a prija mi i konstatacija što neki kažu da sam i doktor među stativama. To je tako kad ide ekipi, kao što sada Budućnost ima odlične takmičarske rezultate. Ali kad kola pođu nizbrdo, onda verovatno neću biti više ni doktor među stativama, – svestan je Aleksandar Stoiljković, golman zonaša Budućnosti iz Orašja, da je u sportu put od pukovnika do pokojnika veoma blizu. Naročito kada nema rezultata.

Za okvir
Planovi
(NE) OSTAJEM(O) U SRBIJI !?
Dok smo vodili razgovor u porodičnom domu Aleksandra, majka Vesna je iskazala svu gostoljubivost svog doma, pošto je suprug Novica na radu u Mađarskoj. Mlađa sestra Ivana je doktor stomatologije, i već radi na privatnoj klinici u Nišu. Deca za ponos, nema šta, uz to i lepo vaspitana, a sama rekoše da sve to dolazi iz porodice.
– Ne, nikako, bar, za sada ne razmišljam da idem u inostranstvo. Mislim da ima svih potrebnih uslova u Srbiji za napredovanje u mojoj struci – izričita je sestra Ivana, dr. stomatologije.
– I ja tako ovog trenutka razmišljam, ali pod uslovom da posao zajednički u Srbiji dobijem sa svojom devojkom Jovanom, koja je apsolovent medicine. U suprotnom, i odlazak u inostranstvo nije nemoguć, – pomalo drugojačije na ovu temu razmišlja dr. Aleksandar.

Za okvir
Podrška
SAVETI BATA MIŠE
Za Aleksandra može se reći da je samouk u golmanskom pozivu, za razliku od profesije lekara gde je morao mnogo da uči. Zbog obaveza na fakultetu nije mogao da se više posveti treninzima ali zato su mu dobrodošli saveti Miše Petrovića iz Vlasotinca, čoveka koji je svojim radom stvorio veliki broj golmana, od kojih su Aleksadar Kocić i Dejan Pešić više puta nosili dres naše državne reprezentacije.
– U stalnom sam kontaktu sa bata Mišom, gotovo pre i posle svake utakmice. Njegovi saveti su više nego dobronamerni, a pogotovu sugestije i zapažanja da se koriguju neki eventualni nedostaci. Od njega može mnogo da se nauči – kaže golman i kapiten Budućnosti Aleksandar Stoiljković.

Vlastimir Stamenković

Ovaj sadržaj je deo projekta koji je sufinansirala opština Vlasotince. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*