Aca Seltik (Ortodoks kelts) za Novu Našu reč o zanimljivim temama

Tradicionalni Pivski pank festival u Ladovici kod Vlasotinca održan je po 15. put. Ovo dvodnevno svojevrsno pank okupljanje otpočelo je 2006. godine i imalo je samo jednu pauzu, 2020. zbog kovida. Naziv “pivski“ potiče od imena navijačke grupe ovdašnjeg fudbalskog kluba „Progres“, na čiju ideju je i osnovan festival sa ciljem da se pomogne klubu, ali i promoviše mahom pank muzika. Prve večeri nastupili su bendovi “Voks populi“, “Bombarder“ i “Cepeni ćunci“, a dan kasnije “Drink or daj“, “Hidrogen“ i, kao glavne zvezde festivala, Ortodoks Keltsi, koji su ovde već nastupali pre deset godina. Aca Seltik, lider Ortodoks Kelta, benda koji iza sebe ima 30 godina karijere i koji svira irsku narodnu muziku, kaže da mu je žao što nisu svirali na jubilarnom, 10. festivalu, nego ispada da sviraju na onom koji se završava na cifri 5. Komentariše i činjenicu da u Vojvodini postoji nekoliko sela koja se bave organizacijom sličnih muzičkih maniferstacija, a na jugu Srbije jedino Ladovica godinama istrajava u održavanju pank ili bilo kakvog rok festivala.

-Ja sam prvi pristalica decentralizacije u svakom smislu, a naročito u kulturološkom. Ono što ovaj festival radi, ne samo za ovaj deo regiona, Srbije, nego i u širem smislu je neverovatan posao. I istovremeno poziv drugima da to isto urade To je strašan podstrek. Druga stvar je da li će to neko čuti, videti na taj način, poslušati, odobriti, ali generalno, što kažu i ovi momci koji sviraju u ladovičkim bendovima, dok je nas i naše dece slušaće se pank. Neće se slušati ako ih nema, ako nema ovakvih festivala i bendova lokalnog karaktera koji tu priču furaju na pravi način. U tom smislu mislim da cela priča oko Arsenala u Kragujevcu, Nišvila u Nišu, pa i Egzita koji je danas postao nešto drugo, je decentralizacija scene i oni su napravili odličan posao. To sad treba, na neki način, razrediti na neke sitnije jedinice, jer onda ćemo dobiti pravu mrežu, kakva i treba da bude.- Pank festival, logično, okupi publiku koja sluša ovu vrstu muzike. Aca Seltik pojašnjava kako to da oni, kao neko ko svira potpuno drugu vrstu muzike, imaju dobru prođu i kod takve publike.

-Zavisi kako gledaš na tu stvar. Na koncertu Goblina povodom 30 godina benda gostovali smo Lale i ja sa dve pesme, gostovao je Gile iz Orgazma i na kraju Kiza iz grupe Iskaz. Tu je Golub rekao ključnu rečenicu, a to je da ovo što Kiza radi nije pank, ali taj stav jeste. Poenta nije u tome da li će nešto zvučati kao pank, na kraju krajeva sve je to stvar percepcije. Znam mnogo ljudi koji će prva dva albuma Ajron Mejdena staviti u pank, jer to po svojoj energiji i jeste. Bio sam u tom Istočnom Londonu, znam na šta to liči i to je sve samo ne hevi metal u svojoj suštini. S druge strane, gde ćeš već pank od Pogsa… Šta god ko mislio o panku kao panku, to je stvar osećaja i stava.-

Aca Seltik misli i da su Kelti, za ovih 30 godina rada, približili Srbima irski folklor kroz muziku.
-Naši nastupi to potvrđuju. Ali, teško je uporediti naše početke i danas. Sećam se prvog koncerta, bio je 9. novembar 1993. u Domu omladine u Beogradu, to je nekada bio „Džez klub“, pa „Sent Džejms klub“… Tu je bilo nas petoro u bendu, šankerica, obezbeđenje, garderober tonac, neki naši drugari, njih 20, zatim deset slučajnih prolaznika i kuče, koje je uredno sa mnom stajalo na bini tokom „Irish Rover“ pesme. Kad sam ja otpevao tu pesmu, kuče je otišlo dalje, a otišlo je u trenutku kad sam ja pevao stih „And the poor old dog was drowned“ („I jadni stari pas se udavio)… Kad smo mi ukapirali da smo uspeli da kučetu objasnimo da ima ulogu u pesmi, onda smo uspeli i više ništa nije bilo isto. Bez šale, mislim da je sve ovo što mi radimo sve stvar osećaja i toga koliko ti osećaš muziku. Mislim da je mi jako dobro osećamo i na nekom genetskom planu i kako god, a ta muzika je nešto i što je duboko usađeno u koren samog rokenrola.-

Za ove tri decenije se mnogo troga promenilo u načinu funkcionisanja muzičke industrije. Izdavaštvo praktično ne postoji, tiraži diskova su smešno mali u odnosu na nekad, a Aca Seltik smatra da se krug zatvorio.

-U tom smislu, kad pogledamo početak muzike vidimo da su tada koncerti bili promocija nosača zvuka. Tada si odlazio na koncert da čuješ nešto, pa ako ti se dopadne kupiš ploču. Posle je to preraslo na – kupiš ploču, pa ako ti se dopadne odeš na koncert. Sad smo zaokružili celu priču, jer opet je došlo do toga da dođeš na koncert, vidiš i čuješ, svidi ti se i onda daunlouduješ ili štagod. Naravno, za to bi publika morala da bude radoznala. Činjenica je da je marketing odneo prevagu i da dobar marketing prodaje celu priču. Ja ne želim u to da verujem, jer dobar marketing će ti jednom prodati priču, ali ako je to prevara onda ti drugi put neće proći. Klinci nisu glupi ni ludi. Jedino što je problem je što u moru svega treba da pronađeš baš ono što tebe zanima. Sad ja gledam svoje klince po kući, njih ne mrzi da to rade. Dakle, s jedne strane nije sjajno, ali s druge strane još uvek imamo one koji su voljni da istražuju i nađu ono što im treba. Zato ja i poručujem klincima koji danas žele da otpočnu neki muzičku karijer, ono imaju bend, sviraju, da se naoružaju sa puno entuzijazma. Svojevremeno je Dragoljub Crnčević Crnke (Point Blank) rekao „nemoj da mi pevate o tome kako je Boba Dilana napustila riba, nego pevajte o tome kako je vas napustila riba i onda će publika da vam veruje.“ Slično je i sa nama, pitaju me kako mogu da pevam irsku muziku koja nema veze sa nama. Ali, nije tako, ta muzika ima i te kako mnogo mnogo veze sa nama. Postoje političke tenzije između Iraca i Engleza, lako se mi tu prepoznamo. Ključ u celoj priči je iskrenost.-

IS

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*