„Propovednik“ kod nas, u okruženju , u inostranstvu

LESKOVAC

Prva promocija knjige“Propovednik“ je bila u Sarajevu, i ja sam bio prilično zadovoljan time. Promociju je organizovala organizacija „Žene ženama“ u saradnji sa njihovim prijateljima, i to je bio početak promocija. Knjiga je jako dobro primljena. Sledeća promocija je bila u Beogradu, a zatim sam imao Vučje i Leskovac. U Leskovcu je takođe bila puna sala, i jako su dobre kritike koje su nakon toga izašle. Onda Kragujevac, Vlasotince, i opet sam dobio poziv za Sarajevo jer je tamo knjiga očigledno naišla na dobar prijem(autor)

NNR: Leskovčani vas znaju sa raznih drugih poslova kojima ste se bavili, ali se sada u javnosti pojavljujete kao autor romana prvenca koji je izazvao značajno interesovanje. Videla Vas je i beogradska publika na Sajmu knjiga.

Stamenković: – Knjiga je promovisana i na Sajmu knjiga, na štandu izdavačke kuće Nova poetika iz Beograda. Beogradska publika je imala priliku da sluša o romanu na promociji koja je bila održana u galeriji Polet, i na kojoj su, između ostalih, govorili profesor sociologije Ratko Božović, ja kao autor i predstavnici izdavača. Bio sam iznenađen brojem ljudi koji su bili na promociji, sala je bila prepuna, što nisam imao prilike da vidim na nekoj promociji knjige u skorije vreme. To je u startu, čini mi se, izazvalo veliko interesovanje, verovatno zato što se i unapred pričalo o knjizi, što su već bile objavljene neke recenzije i pre samog objavljivanja knjige.

NNR: To nije jedina promocija na kojoj ste bili, ne samo u Srbiji, već i šire.

Stamenković: – Prva promocija je bila u Sarajevu, i ja sam bio prilično zadovoljan time. Promociju je organizovala organizacija „Žene ženama“ u saradnji sa njihovim prijateljima, i to je bio početak promocija. Knjiga je jako dobro primljena. Sledeća promocija je bila u Beogradu, a zatim sam imao Vučje i Leskovac. U Leskovcu je takođe bila puna sala, i jako su dobre kritike koje su nakon toga izašle. Onda Kragujevac, Vlasotince, i dobio sam ponovo poziv za Sarajevo jer je tamo knjiga očigledno naišla na dobar prijem. Organizaciju je ovog put preuzela njihova najpoznatija knjižara Bajbuk u saradnji sa još nekim ljudima iz okruženja. Bili su predstavnici sve tri konfesije, odnosno sve tri religije koje su najprisutnije na treritorije BiH, a to su islamska, katolička i pravoslavna zajednica. To već poprima jednu priličnu ozbiljnost zato što knjiga ima jedan drugačiji pristup u pogledu na religiju i na duhovni razvoj čoveka nego što je to uobičajeno. Sledeća promocija je takođe već dogovorena i biće u Novom Pazaru, a pregovaram i za promociju u Dortmundu i Vupertalu. Ovih dana treba da potvrdim datume i očekujem da to bude sredinom decembra.

NNR: Naša redakcija je prva najavljivala roman, odnosno knjigu koja je tek bila u nastajanju. Odakle ideja da napišete knjigu, s obzirom da ste se godinama bavili sasvim drugim poslom koji je pre imao vezu sa ekonomijom, biznisom, infrastrukturom… Ovo je nešto što je, ipak, neka recimo nadgradnja, umetnost…

Stamenković: – To je proizvod mog celokupnog životnog i radnog opusa. Ja sam se bavio nekim programima koji su više bili orijentisani ka razvoju, ka ekonomiji, ka razvoju demokratskog procesa, ka uključivanju građana u donošenje nekih odluka…  Dugo sam ja razmišljao o pisanju jednog ovakvog dela, i dugo mi je vremena trebalo da sklopim sliku u glavi kako bi to trebalo da izgleda, da to bude jedna priča, i da kroz priču neka svoja iskustva i iskustva ljudi od kojih sam učio i kojima sam i ja prenosio neka svoja iskustva prenesem jedno pisano delo koje neće biti dosadno, koje će biti dinamično i koje će sa sobom nositi poruku koja je iznad tih nekih podela koja vladaju u društvu religijskih, nacionalnih, političkih različitosti. Da jednu ideju koja je započeta još u staroj Grčkoj u okviru Aristotelove Nikomahovе etikе prenesem na papir. Skup svih tih vrlina koji se obrađuju u  likovnoj poetici oličen je u jednom od junaka koga sam hteo da predstavim kao jednu moralnu gromadu, ali koji opet nije glavni junak, ali koji ima veliki uticaj na čitavu priču.

NNR: Da li ste svoje nemalo iskustvo stečeno upravo na tim prostorima gde se sreću i prelamaju ili, možda, žive jedna pored druge, različite religije, nacije, utkali u knjigu? Da li je i to bila nekakva od inspiracija?

Stamenković: – Pa i to je bio jedan od motiva. Ja sam sarađivao sa raznim sredinama gde žive pripadnici raznih zajednica. Neke sredine su bile mešovite, multikulturalne, negde su ljudi imali sukobe, negde su dobro sarađivali… Sarađivao sam sa pripadnicima islamskih zajednica, pravoslavne zajednice, katoličke zajednice, radio sam u Indoneziji i tamo sam imao prilike da se upoznam sa odnosom koji vlada u tom društvu, a Indonezija je najveća muslimanska zemlja na svetu… Imam pozitivna i dobra iskustva, a možda sam ja i sarađivao sa dobrim ljudima koji imaju takva iskustva, pa je možda i to doprinelo da ja stvorim neku svoju sliku o tome kako je humanost i čoveštvo iznad religija, a kako je religija fikcija i nešto što je postavljeno kao neka vrsta granice za verske i političke lidere kako bi ostvarivali neke svoje interese, bez obzira da li su to ekonomski, politički ili kakvi već interesi. Te granice su u stvari ograničenje koje treba da spreče bolji odnos i suživot među ljudima. Čini mi se da izučavajući sve to, jer sam ja morao da radim mnogo na istraživanju vezano za sam roman, pošto on se dešava u 13. veku i sadrži mnogo istorijskih podataka, a da bez obzira na sve to što se dešava u 13. veku, mislim da je on i slika današnjice i slika kako mi treba da stvorimo neko bolje društvo i drugačiji suživot među nama samima. Jedan od motiva je bio i, možda, ovaj medijski prostor koji vlada u Srbiji i rijaliti programi koji su, čini mi se, najveća promocija loših odnosa među ljudima, vulgarizacija društva i onda imamo odnose među mladima kakve imamo, jer oni zamišljaju da je život nešto gde je normalno ponašati se kao u rijaliti programima, da su moralne vrednosti zaboravljene i izbačene iz svakodnevne komunikacije. Prosto sam osećao potrebu da tu neku poruku čoveštva stavim na papir i prenesem javnosti. Dalje, inspiracije koje su me naterale da pišem baš o tom vremenu i mestu, jer se radnja dešava u Siriji i Anadoliji, a veliki deo romana se dešava u starom Alepu kojeg više nema, jer je u nekom periodu nakon dešavanja u romanu, nastupila najezda Mongola koja je izvršila prvi masakr u Alepu i koja je uništila maltene sve one kulturne vrednosti u tom periodu. Trebalo je dosta vremena da se obnovi taj grad, a mi danas imamo situaciju da nekakva Islamska država, odnosno grupacija ljudi koje bih nazvao teroristima, a ne pripadnicima islamske zajednice, rade na tome da se Alep i kulturna dobra Alepa unište i praktično zaborave. Druga stvar je da sam, kako bi mladi danas rekli, veliki fan Svetog Save, zbog toga što lično smatram da je on imao velikog uticaja na uzdizanje naroda na ovim prostorima i da je doprineo opismenjavanju i podizanju nivoa kulture među ljudima, a to je period kad je on išao na svoje drugo hodočašće sa koga se, na žalost, nije vratio, jer je u povratku u Bugarskoj preminuo. Svi istorijski podaci govore da je on od svih verskih i političkih lidera tog perioda, a koji su bili pripadnici islamske veroispovesti, bio dočekivan kao svetac, kao čovek kome treba posvetiti pažnju. Oni su njemu obezbeđivali pratnju, vodiče, trudili se da bezbedno prelazi preko njihove zemlje, pa je on tako mogao i da poseti Sinajsku goru i ostala sveta mesta hrišćanskog sveta.

NNR: Da li je poruka da je čoveku potrebno da se vrati pravim vrednostima bežeći od svega onoga što nas okružuje?

Stamenković: – Ja sam dosta čitao i slušao predavanja jako uspešnih ljudi u svetu. Imam stotinak seminara i konferencija iza sebe, i na mnogima od njih se govorilo o tome koji su to preduslovi za uspeh u životu. Ključna stvar je čitati svakog dana i to ne čitati svašta, nego čitati kvalitetnu literaturu, jer to oplemenjuje ljude i podiže ih na jedan viši nivo ne samo života, nego i razumevanja odnosa među ljudima. I naravno, tada dolazi do formiranja njihovog stava, jer se stav formira. Ne može se formirati preko noći, on se formira kroz pet i više godina i zato je vrlo važno da ljudi posvete deo svog vremena čitanju.

NNR: Da li postoje planovi, kada završite sa svim tim promocijama, da se možda nastavi vaš opus u novoj ulozi, ulozi književnika?

Stamenković: – Ja već pripremam neke stvari, imam neke započete radove i na njima stalno radim, izučavam i dopunjavam materiju. to je neki proces, jer kad uđete u sve to, onda vas to prosto vuče da radite dalje. 

Razgovarala Ljiljana Stojanović 

Antrfile

NNR: Stiče se utisak da Leskovac, koji je godinama imao svoju kulturnu, posebno književnu, scenu, više to nije kao što je bilo. Kakav je Vaš utisak, kakva je književna scena u Leskovcu?

Stamenković: – To je pitanje o kome sam dosta razmišljao. Mislim da je ta književna scena, što se tiče pesnika, književnika i publicista prebogata. Ima jako puno ljudi koji se bave pisanjem i koji neke svoje poruke šalju ka javnosti. Čini se da je čitalačka publika zatajila i da prosto ne pridaju veliku pažnju tome. Moram da kažem da ima puno književnika i pesnika koji su dobijali mnogo nagrada na raznim takmičenjima, pa čak i na međunarodnim, što se tiče Leskovčana, i meni je, prosto, drago što je takva situacija. Čini mi se da bi lokalna samouprava trebalo da malo više da podršku svim tim naporima da se Leskovac književno oplemeni i da se književno ispromoviše. Ne samo u našem gradu, nego i šire, ne samo u Srbiji, nego i van granica naše zemlje.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*